MICHAEL ROCKEFELLER, sin guvernera New Yorka i potomak jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, imao je samo 23 godine kad je netragom nestao na obalama Nove Gvineje. Krenuo je na antropološku ekspediciju tijekom koje je htio istražiti lokalna plemena, no s tog se putovanja nikad nije vratio. Njegova je obitelj organizirala ogromnu potragu, ali nikad nije pronađen ni živ ni mrtav. Njegov nestanak ostao je misterij do današnjeg dana, a postoje brojne teorije o njegovoj sudbini. 2014. novinar National Geographica nakon posjeta otoku, napisao je da su ga ubili pripadnici lokalnog plemena na stravičan način, no za to nema dokaza.

Želio je nešto posebno

Iako je mogao lagodno živjeti kao najmlađi sin guvernera Nelsona Rockefellera i naslijediti obiteljski posao, Michael je želio nešto drugo. Uključio se u rad Muzeja za primitivnu umjetnost koji je osnovao njegov otac, a zatim je odlučio napraviti nešto posebno.

"Rekao je da želi napraviti nešto što nitko dosad nije napravio i donijeti ogromnu kolekciju u New York", prenosi riječi njegovog kolege Karla Heidera portal ATI. 
Već je prije toga mnogo putovao i po nekoliko mjeseci živio u Japanu i Venezueli, ali želio je naći nešto doista rijetko. Uputio se na obale Nove Gvineje (tadašnje nizozemske kolonije) kako bi prikupio umjetnička djela naroda Asmati. 

Nepovjerljivi prema bijelcima

Asmati su imali iznimno malo kontakata s vanjskim svijetom i vjerovali su da područja izvan njihova otoka nastanjuju duhovi, a za bijelce su vjerovali da posjeduju natprirodne moći. Michael se uputio u selo Otsjanep, gdje je živjela većina ovog naroda. Dopustili su im da ih fotografira, no nisu mu htjeli prodati svoja djela. Michaela je to samo još više potaknulo na to da donese dio njihove kulture na zapad. Dok je boravio s plemenom, naučio je da njihovi ratnici imaju običaj uzimati glave svojih neprijatelja i jesti njihovo meso. 

"Ova divlja zemlja je drugačija od svega što sam vidio dosad", zapisao je. 

"Mislim da ću uspjeti"

Ubrzo nakon povratka, ponovno se zaputio istraživati pleme, a ovaj put je poveo i antropologa Renea Wassinga. Kad su se 19. studenoga 1969. čamcem počeli približavati otoku, zateklo ih je olujno nevrijeme. Iako su od obale bili udaljeni 20-ak kilometara, Michael je odlučio iskušati sreću. 

"Mislim da ću uspjeti", rekao je, skočio u vodu i zaplivao. 

Nikad ga više nisu vidjeli. 

Njegova bogata i utjecajna obitelj nije štedjela pri pokušajima pronalaska sina. Za njim se tragalo brodovima, avionima i helikopterima, a čak su i njegovi roditelji otputovali na otok kako bi sudjelovali u potrazi. Nakon devet dana uzaludne potrage, nizozemska vlada je proglasila da nema nade da će ga pronaći živog. 

Dva tjedna kasnije proglašen je mrtvim, a kao razlog smrti navedeno je utapanje. Njegova misteriozna smrt je danima punila novinske stupce, a počela su i nagađanja o njegovom tragičnom kraju. 

Neki su smatrali da su ga napali morski psi, drugi da je pobjegao i živi skriven u Novoj Gvineji, no čini se da je njegova sudbina bila još gora. 

Novo otkriće

2014. novinar Carl Hoffman je u članku za National Geographic otkrio da je nizozemska istraga pronašla dokaze da su ga ubili pripadnici plemena Asmati. Dvoje nizozemskih misionara koji su godinama živjeli na otoku i govorili njihov jezik, prijavili su lokalnim vlastima da su čuli od pripadnika plemena da je Michael ubijen među njima. Ubrzo je na otok poslana policija, a istražitelj se vratio s istim zaključkom i lubanjom koja je navodno pripadala mladom istraživaču. 

Nizozemske vlasti to su navodno zataškale, a pretpostavlja se da je razlog tome bila činjenica da su do tad već izgubili pola otoka, koji je tada pripao novonastaloj Indoneziji, pa su se bojali da bi se to moglo dogoditi i s ostatkom otoka ako se pročuje da ne mogu kontrolirati lokalna plemena. 

Strašna smrt

Novinar Carl Hoffman i sam je otputovao na otok, a ondje su navodno svi znali da je pleme Asmati ubilo američkog turista, ali su to skrivali iz straha od odmazde. Nekoliko godina prije Michaelova posjeta, grupa Nizozemaca pokušala je razoružati pripadnike plemena, no sve je završilo sukobom i četiri člana plemena su ubijena. Njihovi su potomci navodno u znak osvete ubili nesretnog Michaela koji je slučajno doplivao baš do njih. 

Prema njegovim navodima, odrezali su mu glavu, pojeli mozak, a ostatak njegova tijela su skuhali i pojeli. Navodno su se i kupali u njegovoj krvi te od njegovih kostiju načinili oružje. U skladu s njihovim vjerovanjem, tako su uspostavili ravnotežu i osvetili svoje mrtve.