HRVATSKA uskoro bira svog predstavnika za Eurosong 2025., a među natjecateljima Dore ponovno je i Luka Nižetić. Ove godine nastupa s pjesmom Južina i nada se da će svojom energijom i nastupom osvojiti publiku. Tim povodom razgovarali smo s Lukom o njegovim očekivanjima, pripremama i svemu što donosi njegov povratak na Doru.

U jednoj rečenici opiši poantu svoje pjesme.

Južina me valja, mozak mi ka žvaka.

Tri razloga zašto ti trebaš pobijediti na Dori.

Iskreno, nije mi bila namjera prijavljivati se na Doru, no kako sam prošle godine krenuo raditi na svom prvom autorskom albumu, moja menadžerica mi je stavila "bubu u uho" kako bi bilo dobro promovirati pjesmu kroz takvu platformu.

Smatram da sam već sada postigao ono što sam htio. Nije stvar uopće hoću li pobijediti ili ne, to i ne ovisi o meni. U mojoj moći je da nastup izvedem kako sam zamislio sa svojim timom, kao poseban vizualno-izvedbeni show, da ispričamo dobro našu priču. A ako se dogodi pobjeda, super, cirkus ide dalje.

Možeš li nadmašiti Baby Lasagnu i kako?

Mislim da dugo vremena nitko neće uspjeti nadmašiti uspjeh Baby Lasagne. Na kraju krajeva, i na njega se dugo čekalo, kao na naš najbolji plasman na Eurosongu, a znamo da se takve filmske priče ne događaju baš često.

Drago mi je da je Marko, kao totalno nepoznato ime, pokazao da se u ovoj državi može postići uspjeh iz statusa rezerve te da su talent, originalnost, autentičnost, samouvjerenost ono što te može, bez klanova i lobija, dovesti do vrha.

Pokazao je mladima da se može i da treba biti ustrajan u onome što te najviše veseli, pa će te malo i sreća pomilovati. Želim mu zaista da se što duže održi na vrhu i da ostane svoj. Zaista je jedno divno biće, koje je dalo nadu da nije sve tako crno i da ima mladih ljudi na koje se ovo društvo može osloniti.

Ako pobijediš, jesi li spreman uložiti vlastitu lovu u eurovizijski nastup i koliko love?

Već sam uložio vlastita sredstva u realizaciju spota, a čekaju me i troškovi za angažman profesionalaca koji će osmisliti moj live nastup, uključujući koreografa, kostimografa, plesače i grafičkog i videodizajnera.

Dora ipak zahtijeva malo više fokus na cjelovitom scenskom nastupu, a ja sam od onih koji ne vole raditi ništa polovično, tako da sam spreman uložiti onoliko koliko je potrebno za realizaciju kvalitetnog nastupa. A koliko je to? Dosta, bolje da mi mater ne zna (haha).

Koja ti je bila najbolja hrvatska pjesma na Eurosongu?

Neka mi ne svane.

Kakav nastup planiraš na Dori? Hoće li biti iznenađenja ili nešto što još nisi radio na sceni?

Sve samo ne normalan. Larisa Lipovac je osmislila koreografiju i sad razrađujemo detalje: pozicije, plesne elemente, režiju rasvjete i prateće animacije. Tu je i Silvio Vujičić, cijenjeni hrvatski kostimograf, diplomirani modni dizajner i akademski slikar, koji je zadužen za kostime te Aleksandar Rapaić s kojim sam već radio na Brutaleru, a koji će osmisliti animacije za videozid. Mali smo tim, ali uigran, svi su vrhunski profesionalci i u potpunosti im vjerujem.

Što ti je najveći izazov u pripremama za Doru i potencijalni nastup na Eurosongu?

Uvijek je izazov dati nešto svježe, originalno i drugačije. Nisam tip pjevača koji će statično stajati na stageu i pjevati. Na kraju, Dora kao i Eurosong, su televizijska glazbena događanja koja iziskuju dodatni show, tako da ću se potruditi da ga i napravim.

Nazivaju te jednim od favorita. Stvara li ti to pritisak?

Koliko vidim, ove godine ima više favorita, što je dobro. Očigledno je da je Lasagna nešto pokrenuo, dao poticaj mladim ljudima, a i žiri je više otvoren prema različitim žanrovima. Nisam od onih koji se opterećuju plasmanom, pa ni s Proljećem nisam pobijedio, a ta mi je pjesma postala osobni glazbeni ID i danas se pjeva na mojim koncertima.

Neka tako bude i s Južinom, ja ću biti najsretniji. Dovoljno sam godina u ovom poslu da sam naučio da su očekivanja, kao i u samom životu, nešto što više odmaže nego pomaže u ostvarivanju cilja. Kako imamo stalne probe, jedini mi je pritisak, odnosno strah, da ne škercam nogu do Opatije, a ostalo je kako bude.

Što te najviše veseli u vezi s nastupom na Dori?

Najviše me veseli sam kreativni proces, period kada se slaže cijela priča, od studija do pozornice, plesne probe, "brainstorming" s timom, sve što prethodi finalnom nastupu.

Kako je došlo do ideje da Doris Dragović dobije mjesto u stihovima? Je li Doris bila svjesna da će se naći u pjesmi?

Do ideje je došlo spontano. Naime, imao sam tekst za A frazu, ali nikako nisam mogao pronaći idealno rješenje za otvaranje refrena, pa sam to stavio malo sa strane. Nakon par dana, jedno jutro, preslušavajući svoj demo na gitari, samo mi je, kao iz vedra neba, pala rečenica "nije kriva srdela" i odmah mi je odlično sjela.

Na osnovu toga sam složio tekst za cijeli refren, referirajući se i na pjesmu Doris Dragović, pa sam je i spomenuo, čime sam zaokružio tu cijelu priču s nekakvom igrom riječi i slikama.

Doris mi se još nije javila, ne znam je li to dobro ili nije (hahaha), ali s obzirom na to da smo privatno dobri, poznajemo se i poštujemo se kao glazbenici i kao ljudi, mislim da ne bi trebao biti nikakav problem jer ovo treba gledati kao jednu zabavnu i duhovitu pjesmu napisanu tijekom južine.

Kako izgleda tvoj dan dok se pripremaš za Doru?

Postao sam osoba koja voli svoju rutinu, imam svoj red. Dosta rano se budim, prošetam Chaku, doručkujem, a zatim slijedi odlazak u teretanu, što mi dođe kao neka jutarnja higijena. Nakon toga slijede daljnje obveze: studio, medijske aktivnosti ili sastanci vezani uz nadolazeću sezonu i moje restorane u Komiži - uvijek je nešto.

Znam da me sada čeka dosta aktivan period pred Doru, od proba i intervjua, a paralelno se radi i na novim pjesmama, no bit će dovoljno vremena za odmor uz neki dobar film, knjigu ili roštilj s društvom. Volim kuhati pa vikende znam iskoristiti za takva druženja. Ranije sam bio čista stihija, a s godinama sam postao osoba koja voli red, kako u glavi, tako i u kući (haha).

Tko je tvoj favorit na ovogodišnjoj Dori?

Nekako mi je najbliža pjesma Jelene Radan, čiji glazbeni izričaj volim, njenu karizmu, vokalnu emociju i interpretaciju, a i njena pojava i mirnoća mi itekako gode.

Imaš li tremu pred ovogodišnju Doru?

Za sad je još nemam, ali mislim da će me uhvatiti kad dođem u Opatiju. Da nemam tremu, već bih pomislio da nešto nije u redu sa mnom, poticajna je i tada sam više fokusiran.

Ovo ti je peti nastup na Dori. Kako se ovaj put razlikuje od prethodnih?

Svaki nastup na Dori je kao da je prvi put jer uvijek krećeš od nekog početka. Znam o kakvoj se manifestaciji radi, sada već i rutinski neke stvari odrađujem. Jedina razlika su godine.

Neki dan su mi ukazali da je od mog nastupa na Dori s pjesmom Proljeće prošlo točno 20 godina. Malo me ta prolaznost zatekla, ali moraš se kretati, ići dalje, najgore je stati. Zapravo, godine mi donose olakšanje, znam što ne želim, koristim prijašnja iskustva, a i lakše je nositi se sa svime.

S pjesmom Brutalero bio si jako blizu pobjede. Kakav je to bio osjećaj, jesi li tada očekivao pobjedu?

Mislim da su više ljudi oko mene očekivali pobjedu, autor, producent, menadžment. Naravno da te malo štrecne, ali to je ljudski, no prespavaš i ideš dalje.

Kao iskusni sudionik Dore, kako vidiš evoluciju ovog natjecanja kroz godine?

Dosta se toga promijenilo. Prije je bilo prestiž sudjelovati na Dori, više je bilo etabliranih imena, dok je ona danas postala idealna platforma za mlade glazbenike. Promijenila su se i pravila, danas autor pjesme može biti i stranac, prije si morao pjesmu izvoditi samo na hrvatskom, tako da je u ovih 30 godina dosta evoluirala.

Kako su tijekom zadnjih deset godina društvene mreže postale ključne u promociji, sve više se prate i svjetski trendovi i pjesme su dostupne cijeloj zajednici koja prati Eurosong. Dora generalno ide u dobrom smjeru, što je pokazao i uspjeh našeg prošlogodišnjeg predstavnika, više je prisutno glazbenih žanrova, gdje se može naći za svakoga po nešto.

Tko ti je najveća podrška tijekom ovih priprema za Doru?

Moja obitelj, roditelji, sestra, prijatelji, a tu je i moja menadžerica Ema s kojom dijelim uspone i padove već više od 20 godina. S njom prolazim kroz cijeli proces, zna me u dušu, konzultiram se s njom za svaku stvar, njezina riječ mi je jako važna jer mi je osoba od potpunog povjerenja.

Gdje se pripremaš za Doru? Imaš li neko mjesto koje ti pruža mir i inspiraciju?

Probe i sve aktivnosti vezane uz Doru su u Zagrebu. A ako se želim malo maknuti, odem u prirodu, na Komižu u kojoj uvijek pronađem neki mir. Na kraju krajeva, prošlog ljeta sam upravo u njoj napisao 80% svog materijala za svoj nadolazeći autorski album.

Kad zamišljaš trenutak pobjede na Dori, tko ti prvi pada na pamet kao osoba s kojom bi htio to proslaviti?

Roditelji su prvi s kojima bih sigurno volio proslaviti pobjedu, oni su mi dali podršku od prvog dana moje infišacije u glazbu, prate me cijeli život i podrška su u svakom trenutku, a i znam da bi se oni više veselili tom uspjehu nego ja.

Već si imao pjesme poput Proljeće, Jugo i sada Južina. Je li to slučajnost ili stvarno imaš inspiraciju u vremenskim prilikama i godišnjim dobima? Što te najviše privlači toj temi?

Radi se o slučajnosti, na kraju Jugo je autorska pjesma sarajevskog kompozitora Dina Muharemovića i mogla se zvati drugačije. Proljeće i Jugo su više korištene kao figure koje su bile dio pjesme s ljubavnom tematikom, dok je Južina pjesma koja doslovno opisuje stanje i osjećaj u ljudi kojeg izaziva vjetar s juga.

Da možeš surađivati s bilo kojim izvođačem s Eurosonga, tko bi to bio?

Damiano David iz Maneskina.