GLUMICA Lana Gojak Bajt kaže da nikad nije primila čitav honorar za seriju Ne daj se, Nina čije je bila glavno lice. Lana je na seriji radila 2007. i 2008. godine.

"To je bila moja prva televizijska uloga. Na isti dan sam diplomirala i potpisala ugovor za snimanje serije. Ugovor je od samog početka bio sklopljen na tri sezone te mi je honorar isplaćivan na mjesečnoj bazi za odrađen posao. Snimili smo prvu sezonu, koju smo snimali sveukupno pet mjeseci, a meni su isplaćena četiri honorara. Zadnji dan snimanja prve sezone bio je 22.12., dakle dva dana prije Badnjaka.

Nakon planirane zimske pauze od petnaestak dana trebali smo se vratiti na set na snimanje druge sezone, međutim na kućne adrese su nam pismenim putem stigle obavijesti o otkazu ugovora. Ako me sjećanje dobro služi, na tom setu je svakodnevno radilo oko 200 ljudi, a honorar koji mi nikad nije isplaćen iznosio je oko 50.000 kuna", ispričala je Lana za Index.

"Produkcija tražila da mi njima vratimo dio uplaćenog"

Serija Ne daj se, Nina snimala se za RTL televiziju, u produkciji RTL televizije. Službeni razlog zašto se serija naprasno prekinula Lana, kaže, nikad nije dobila.

"U javnost je puštena priča o lošoj gledanosti, što je bila neistina. Serija je rađena kao koprodukcija, u Makedoniji je bila najgledanija serija, u Srbiji smo bili potpuni hit, a u Hrvatskoj me i danas ljudi kontaktiraju... Po kuloarima su kružile razne priče, između ostalog i da je produkcija ostala bez novca, tj. da su novac koji je bio isplaniran za snimanje sve tri sezone potrošili već na snimanje prve. To čak djelomično mogu i povjerovati jer je serija Ne daj se, Nina bila ogroman projekt, s kakvim se tadašnja produkcija prvi put susrela. Prije toga u vlastitoj produkciji radili su samo Bibin svijet koji je imao mali broj glumaca, mali set... Nas je, samo u glavnoj postavi glumaca, bilo preko dvadeset, svakodnevno je hrpa statista bila na setu, kolege su dolazili iz Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine...", prisjeća se.

Do novca je, kaže, pokušala doći u nekoliko navrata, no u tome nikad nije uspjela.

"Potraživala sam svoj novac u nekoliko navrata, a biste li mi vjerovali kad bih vam rekla i da je produkcija potraživala svoj, pa je tražila da im vratimo dio uplaćenog novca? Možete samo zamisliti reakcije, nismo vjerovali što čujemo. Tražila sam, naravno, i savjete nekoliko odvjetnika, međutim, u tužbu se na kraju nisam upustila. Bila sam klinka od dvadeset i četiri godine, bez zaleđa i novca za plaćanje odvjetnika ili sudskih troškova. Da se razumijemo, postojao je i strah da više neću raditi, čime su me i strašili. Bilo je to teško emotivno razdoblje, gadno sam se opekla na samom početku karijere i godinama sam imala gorak okus u ustima na spomen televizijske kuće", priznaje.

"Neki su kolege bili i u goroj situaciji jer su dignuli kredite za automobile i stanove, a za neke se kasnije ispostavilo da su uspjeli dobiti cjelokupan honorar", dodaje.

Situacija da joj se nikad ne isplati čitav iznos honorara joj se, kaže, nikad kasnije u karijeri nije dogodila.

"Bilo je situacija gdje obaviš posao pa se mjesecima natežeš za isplatu honorara, ali ovako nešto nije. Nije tajna da su se događale slične situacije i drugima na serijama ili filmovima, neki kolege su nakon nekoliko godina natjeravanja po sudovima ipak dobili popriličnu odštetu zbog neplaćenih honorara", kaže.

"Da sam, umjesto Cetinskog, pjevala najavnu špicu, imala bih tantijeme. Ovako nemam"

Ne daj se, Nina je možda i jedna od najrepriziranijih domaćih serija. Prvo repriziranje krenulo je odmah nakon što je završilo originalno emitiranje u Hrvatskoj. Međutim, Lana, kao ni ostali glumci, unatoč tome ne dobivaju tantijeme. I to nije slučaj samo s ovom serijom.

"Glumci nemaju prava na tantijeme, pa samim tim nema naknade. Da budem preciznija, autorska prava imamo u teoriji, ali u praksi ne. Ne daj se, Nina je punih šesnaest godina poslije snimanja prikazivana i reprizirana puno puta i u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Makedoniji. Mi glumci u Hrvatskoj nismo zaradili ni lipe, marke, centa. Nije to uvijek bilo tako. Ako dobro govorim, 90-ih su tantijemi bili normalna stavka u ugovorima te su se uredno plaćali, no što je dovelo do postepenog ukidanja te stavke, ne znam", objašnjava nam.

"Voljela bih da nam netko objasni zašto se za glazbenu izvedbu ostvaruje naknada, a ne i za glumu, odnosno audiovizualnu izvedbu? Da sam, primjerice, umjesto Tonija Cetinskog pjevala najavnu špicu, stvari bi za mene bile puno drugačije. Onda bih djelomično uživala plodove svoga rada jer glazbenicima se tantijemi plaćaju i godinama žive od njih. Dakle, primjerice kolega Goran Navojec u seriji Odmori se, zaslužio si dobiva tantijeme jer pjeva najavnu špicu, ali to što 45 minuta glumi, ništa. Ako on ne može staviti tu stavku u svoj ugovor, teško mi je zamisliti tko može", dodaje.

"Glumački ugovori su takvi da se odričemo gotovo svih prava, a tako će biti dok god nemamo sindikat, propisane radne uvjete, cjenike... Kad pozovete vodoinstalatera ili mehaničara, znate koliko košta dolazak, zamjena pipe, cijevi, motora, kolika mu je satnica. Kod glumaca te osnovne, banalne stvari ne postoje. Koliko će potpisan ugovor biti lihvarski, ovisi o tome koliko si spretan pregovarati o honoraru ili izmjenama stavki. S obzirom na to da vlada potpuni kaos, a svi su jako željni posla jer ga ima malo, a glumaca zahvaljujući silnim akademijama sve više, događa se da sami sebi spuštamo cijene i počinjemo raditi za kikiriki", priča nam.

Pitamo ju je li bolje stanje za glumce u kazalištima.

"U kazalištu je relativno zaštićen samo zaposlen glumac jer je pod kolektivnim ugovorom. Svi samostalni ili slobodni umjetnici su na tržištu na kojem vlada potpuni kaos u kojem umjetnik nema nikakvu zaštitu, pa ni mogućnosti bolovanja, dizanja kredita, upisa djeteta u vrtić...", kaže.

Holivudski filmaši štrajkali zbog tantijema

Upravo su tantijemi bili jedan od razloga zašto su se holivudski filmaši posljednjih mjeseci odlučili za veliki štrajk (kojim su na kraju ipak uspjeli postići dogovor). 160 tisuća zaposlenih u filmskoj industriji u srpnju je obustavilo sve radove. Tražili su povećanje osnovne naknade, reguliranje upotrebe umjetne inteligencije, bolje mirovinsko osiguranje i novac za audicije koje sami snimaju - čiji su troškovi nekad bili odgovornost produkcije.

No, tražili su i reguliranje tantijema, odnosno naknada za streaming TV serija i filmova u kojima su glumili, a koji se godinama kasnije iznova prikazuju na raznim streaming servisima i ostalim platformama. Uspjeli su postići dogovor.

Je li takvo što moguće za hrvatske glumce?

"To je vrlo kompleksno pitanje o kojem bi se danima dalo razgovarali. Voljela bih vjerovati da će se kod nas stvari promijeniti, ali realist u meni misli da hoće, ali na gore", zaključuje Lana koja se u međuvremenu okrenula vlastitim projektima. Trenutno vodi veoma uspješan podcast naziva Mame kod Lane.

"Hvala što ga tako vidite, vjerujem da radim nešto što je pozitivno i podržavajuće za zajednicu. Prije dvije godine postala sam mama, što sam jako željela i čemu se sam se veselila. Majčinstvo je zaokupilo moju pažnju, željela sam se informirati o raznim aspektima koje roditeljstvo donosi, pa sam tako i sama otkrila podcaste o majčinstvu koji su mi služili i kao svakodnevna inspiracija, utjeha, kava s prijateljicom, ali i mjesto informiranja. Tako se nekako rodila ideja da i sama pokrenem nešto slično", objašnjava.

"U kratko vrijeme sam osmislila koncept, sa suprugom otvorila firmu i upustili smo se i u stvaranje podcasta. Suprug, po struci redatelj, zadužen je za produkciju i vođenje firme, a ja za kreativu, produkciju i brigu oko doma. Upravo taj slalom i pokušaj balansiranja poslovnih i privatnih obaveza bih izdvojila kao trenutno najveći životni izazov", zaključuje.

RTL: Sve je plaćeno

Komentar i objašnjenje smo zatražili i od RTL-a.

"Svi sudionici serije Ne daj se Nina u potpunosti su plaćeni za usluge koje su pružali do završetka tog projekta. Sudskih postupaka ili tužbi nije bilo", kratko su nam odgovorili.