POSLOVNICA. Nazivati u normalnom govoru i pismu tim službenim, korporativnim imenom Krašev dućan na zagrebačkom autobusnom kolodvoru bilo bi uvreda za njegov značaj, ulogu i kultni status. No najviše bismo time uvrijedili one divne tete koje su u njemu radile do zlosretnog redizajna voljenog dućana u trešerski bastard fensi nazvan "Kraš & shop".

Radi se o ubojstvu velebne Kraševe tradicije i duha, što ga je korporacija izvela na mjestu koje ima izniman strateški, ali i ništa manje bitan emotivan značaj za vojsku fanova Kraševih delicija.

Naime, znaju to svi oni koji Kraš adoriraju ne kao proizvođača ili kao koncept, nego kao simbol i emociju, u Krašev dućan ne ide se samo po neodoljive čokoladne napolitanke, nedodirljive bajadere, bakama i mamama omiljene lomljene čokolade, klincima najdraže kiki bombone ili praline u rinfuzi za posebne zgode.

Ne, tamo odlazimo i po duh i osjećaj kakve nama, tuzemnim obožavateljima slatkiša, ne mogu pružiti ostali konditorski proizvođači ili "poslovnice". Ali to očito ne znaju Kraševi korporativni aparatčici.

Oni su nam iza frazetina o "ulaganju u vlastite maloprodajne kapacitete i prateće renovacije ključnih poslovnica" te njihovom "osvježavanju i modernizaciji" zatim "prilagodbi različitim potrebama i preferencijama kupaca" i, konačno, "ulaganju u proširenje asortimana koja reflektira Kraševu poslovnu filozofiju kojoj je prioritet zadovoljstvo potrošača temeljeno na kvaliteti proizvoda i usluga" podvalili užas.

Od krasnog mjesta do sranja

Recimo to, za razliku od njih, kratko, jasno i svima razumljivo: od krasnog mjesta su napravili sranje.

Šarmantan dućan, desetljećima omiljen, poznat i pouzdan Zagrepčanima, ali i gostima glavnog grada, u kojem bi vas čim primite kvaku zapljusnuo zamamni miris čokolade, pretvoren je u poslovnicu koja prodaje mesni doručak, sapun, smrznute lignje, Domestos, Linoladu duo s 3 posto lješnjaka, sir kačkavalj, salame, paštete i toaletni papir.

Tako je korporacija Kraš nakon samo dva mjeseca "renovacije, osvježenja i modernizacije" ubila ono što je građeno stoljeće, a to su Kraševi duh i emocija. Najviše boli što je egzekucija izvršena na posebno osjetljivom mjestu. Kolodvori glavnih gradova, naime, najblaže rečeno nisu najljepša mjesta u njima.

Tu se okuplja sumnjiv svijet, češće polusvijet, dvojbena morala i higijenskih navika, a aktualni turistički procvat Zagreba i navala migranata na prvu šengensku crtu ne pridonose poboljšanju ove slike i imidža. Osim toga, zbog stalne žurbe, brzine i obavijesti o polascima i dolascima, koje odzvanjaju s razglasa, ondje konstantno vladaju stres i nervoza.

Krašev skromni, ljupki, topli, uredni i perfektno opskrbljen old skul dućan s beskrajno simpatičnim sredovječnim tetama i njihovim jednako takvim mlađim pobočnicama bio je oaza čistoće i ugode u inače ružnom kolodvorskom okružju.

Pozitivno je stršao u moru prljavštine i loših, skučenih, oskudno opskrbljenih i razumljivo nadrkanim osobljem krcatih objekata kojima je okružen. Kolodvori, naime, nisu poznati po prodavaonicama u kojima su boravak i kupnja ugodno iskustvo. Tako je i na zagrebačkom, ali on je sve do kolovoza ove godine imao fenomen, iznimku u obliku Kraševog dućana.

Naizgled je nevjerojatno to što Kraš tamo s Konzumovim mini marketom dijeli zid, a nema nikakve druge veze s prvim susjedom. Konzum je uvijek krcat ljudima, od kojih su mnogi takvi da vam se gadi čekati u redu na blagajni s njima, dok je Kraš samo pola metra dalje dobro poslovao, ali bez prikaza s kojima ne želite biti ni u dućanu.

Autokrašocid

Jednostavno, za Kraš je čak i na kolodvoru sumnjivim tipovima, bekpekerima i lutalicama odmah bilo jasno da to nije pekara koja dila par godina stare podgrijane smrzotine, turobni kafić s lošom to go kavom i još gorim toplim sendvičima ili dućan u kojem alkosi prazne boce piva mijenjaju za pune.

Nažalost, to više nije tako. Umjesto jedinstvene oaze, koja je doduše tražila obnovu, ali s mjerom i ukusom te poštujući ono što je Kraš napravilo simbolom, dobili smo još jedan od milijardu Konzuma. Istina je da su tu i dalje jako ljubazne sredovječne tete premda ne one s kojima smo se pozdravljali imenom te jedni drugima znali članove obitelji i omiljene slatkiše. Tu su i lomljene čokolade i čokoladne napolitanke, ali dominantni osjećaji sada su oni prevare i tuge.

Kraš je razglašenom i naveliko reklamiranom "renovacijom i modernizacijom" učinio da mu njegovi simboli postanu sideshow, gosti u navodno njihovom prostoru. To je jasno čim mu stupite na prag.

Premda mu je novo ime "KRAŠ & shop", isticanje slavnog imena velikim slovima je djelomična prevara jer najveći dio redizajniranog dućana zauzimaju mesni doručci, sapuni, tripice ili fileki, svinjski paprikaši, omekšivači, smrznute lignje, sredstva za dezinfekciju wc-školjki, čvarci, namazi s 3 posto lješnjaka, sirevi kačkavalji, salame, paštete i toaletni papiri.

Kraševi simboli, zaštitni proizvodi, gurnuti su u lijevu stranu kultnog dućana i njegov zapećak. Nevjerojatan je ovaj autokrašocid. Korporacija će, doduše, tako okolnim dućanima, pekarama i kafićima uzeti značajan dio profita na njihovim bezveznim proizvodima, ali je zato ubila Kraš.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.