HRVATSKI građanin s prosječnom hrvatskom plaćom za jednako prosječan kompakt treba raditi gotovo dvije godine, dok će za najjeftiniji automobil na tržištu trebati izdvojiti jedanaest mjeseci rada.

Bolje nego prije!

Svjedoci smo svakodnevne pojave sve većeg broja novih automobila na hrvatskim cestama. Hrvatski vozni park definitivno je sve mlađi, daleko od nekadašnjih petnaestak godina. Najoptimističniji podaci govore da iznosi između 6 i 7 godina, što je osjetno manje od preko 11 godina s kraja 1990-tih.

Sve povoljnije kreditne linije učinile su automobil pristupačnijim, barem naoko, a trend da svatko mora imati automobil zaživio je punim plućima. Krajnji rezultat je sve bolja motoriziranost Hrvata s jedne i njihova sve veća zaduženost s druge strane.

No, nitko ne postavlja pitanje koliko je uistinu potrebno raditi za novi automobil i jeli uistinu danas lakše doći do novog automobila. Zanemarimo li na trenutak širi izbor, brojne načine ostvarivanja kupovine, pa čak i trendove u automobilskoj industriji, ostaje tek da usporedimo cijene automobila i prosječna primanja hrvatskih građana.

Nekad "peglica", danas Spark

Najnoviji podaci o prosječnoj hrvatskoj plaći sežu u rujan kada je prosječna neto plaća iznosila 4.450 kn (izvor: Fina). Najjeftini automobil na hrvatskom tržištu trenutno je Chevrolet Spark čija cijena iznosi 49.700 kn. Preračunato, to je oko jedanaest prosječnih plaća ili gotovo godinu dana.

Sparkov pandan po pitanju pristupačnosti iz vremena sutona bivše države bio je Fiat 126 poznatiji kao "peglica". Ne ulazeći u tehnikalije samih automobila i napredak autoindustrije iznijet ćemo podatak da je u to vrijeme "Markovićevih dinara" za "peglicu" trebalo raditi oko 20 mjeseci, što je gotovo dvostruko više nego danas.

Još drastičnija razlika dešava se ako povećamo apetite. Danas je za prosječan kompkt dovoljno raditi dvije godine. Svatko će se složiti da je s 24-mjesečnom plaćom odnosno 106.800 kn moguće kupiti solidan obiteljski automobil.

Oni koji se bolje sjećaju kako je bilo prije petnest i više godina znat će da je za jugoslavensku realnost, već tada zastarjelog Stojadina, trebalo raditi tri godine, dok je za san svakog Jugoslavena, Golf D valjalo postiti nevjerojatnih osam godina.

Ne ulazeći u dublju analizu sasvim je jasno da su danas automobili pristupačniji. Možda ne u tolikoj mjeri kakvu nam daje slika s hrvatskih prometnica, ali situacija je puno bolja nego što je bila nekad. No to sve je još uvijek miljama daleko od europskog Zapada gdje je za obiteljski automobil dovoljno raditi tek nešto više od pola godine.

SAD: Automobili nikada povoljniji

Pristupačnost novog automobila nije novost u kao kriterij kvalitete života. Amerikanci već dulje vrijeme prate kretanje AAI (Auto Affordability Index) indeksa pristupačnosti novog automobila.

Kao i u Hrvatskoj, slična situacija vrijedi i u "obećanoj" zemlji gdje su automobili jeftiniji nego bilo gdje drugdje u svijetu. Prema izvještaju Comerica Bank iz Michigana Amerikanci još od 1980. godine nisu mogli tako lako doći do novog automobila. Podaci za razdoblje od srpnja do listopada ove godine kažu da je prosječna cijena novog automobila (sa svim davanjima) prodanog na teritoriju SAD-a u spomenutom razdoblju bila 26.500 USD ili oko 5 % manje u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Istovremeno, prosječna je plaća skočila za 5 %.

Posljedica je slijedeća. Da bi kupio takav automobil Amerikanac s prosječnim primanjima treba raditi 23,6 tjedana odnosno 2,8 tjedna manje nego 1995. godine. Ekonomski stručnjaci ovu situaciju objašnjavaju sve većom popularnosti štedljivih automobila koji imaju nižu cijenu. Tako će Amerikanac danas puno radije kupiti manji i bolje opremljeni model nego li poveću krstaricu s neizostavnim V8 motorom.

Miljenko Nikolić