ČESTO nas užurbanost svakodnevnog života omete u shvaćanju stvari koje su zaista važne. Posvećeni smo poslu, umorni i zabrinuti pa nerijetko propuštamo primijetiti kako život prolazi pokraj nas dok se mi bavimo "važnijim stvarima".

Pismo koje je 83-godišnja baka napisala i poslala svojoj prijateljici moglo bi vas navesti da zastanete i razmislite što je zaista bitno u životu.

"Draga Bertha,

Više čitam, manje brišem prašinu. Sjedim u dvorištu i divim se pogledu bez uzrujavanja oko korova u vrtu. Provodim više vremena sa svojom obitelji i prijateljima, a radim manje.

Kad god je to moguće, život bi trebao biti ispunjen iskustvima u kojima uživamo, a ne trpljenjem. Sada pokušavam prepoznati i cijeniti te trenutke.

"Ovo su najbolje lekcije koje mi je moja mama dala"

Ne štedim ništa - koristimo fini porculan i kristal za svaku posebnu priliku kao što je gubitak jednog kilograma, funkcionalan sudoper ili prvi procvjetali irisi.

Nosim moj dobar sako na tržnicu. Moja teorija je da ako izgledam uspješno, mogu potrošiti 28 dolara na malu vrećicu namirnica. Ne štedim svoj najbolji parfem za specijalne proslave, nego ga stavljam za prodavače i službenike u bankama.

"Jednog dana" i "uskoro" gube vrijednost u mom rječniku. Ako je vrijedno da nešto vidim, čujem ili uradim, želim vidjeti, čuti, uraditi odmah.

Bosanac napisao pismo kćeri pred njeno vjenčanje i rasplakao cijelu regiju

Ne znam što bi drugi učinili kada bi znali da neće biti ovdje sutra, što svi uzimamo zdravo za gotovo. Mislim da bi nazvali članove obitelji i nekoliko bliskih prijatelja. Možda bi pozvali i nekoliko bivših prijatelja da im se ispričaju i sruše ograde svađa iz prošlosti.

Ja ih volim zamišljati kako izlaze u kineski restoran na večeru ili na neku hranu koju najviše vole. Samo nagađam- nikada neću znati.

One male stvari koje nisam završila bi me razljutile kada bih znala da su mi sati odbrojani. Bila bih ljuta što nisam napisala neka pisma koja sam namjeravala napisati ovih dana. Bilo bi mi žao što nisam svom mužu i roditeljima dovoljno često govorila koliko ih volim.

Jako se trudim ne štedjeti, ne zadržavati, ne odlagati išta što bi unijelo smijeh u život. I svako jutro kada otvorim oči, kažem si da je to nešto posebno. Svaki dan, svaka minuta, svaki udah je dar.

Možda je naš život postao drugačija pjesma od one koju smo zamišljali, ali dokle god smo ovdje, i dalje možemo plesati."