GLUMICA Jodie Foster (63), koja je svjetsku slavu stekla još kao dijete ulogom u Scorseseovu Taksistu, vjeruje da ju je rani uspjeh u Hollywoodu zaštitio od seksualnog zlostavljanja. Njezina izvedba mlade prostitutke u klasiku iz 1976. godine donijela joj je nominaciju za Oscara i svrstala je među istaknute glumice njezine generacije.

"Moć me spasila"

U razgovoru za NPR Foster je objasnila da je s godinama sve više razmišljala o tome zašto nije imala traumatična iskustva o kojima su poslije progovarale mnoge žene iz industrije.

Kaže da mikroagresija jest bilo - onih sitnih, svakodnevnih, mizoginih situacija koje na poslu poznaje gotovo svaka žena, ali da nije doživjela "ona strašna iskustva". I zaključila je da je razlog vrlo jednostavan: imala je moć vrlo rano.

"Stvarno sam morala to preispitati - kako sam se spasila? Ono u što sam povjerovala jest da sam do, recimo, 12. godine imala određenu količinu moći", rekla je. Dodala je da je u trenutku kad je došla do prve oscarovske nominacije već pripadala "drugoj kategoriji ljudi" u industriji - onoj koju se ne dira tako lako.

"Bila sam preopasna za diranje. Mogla sam uništiti karijere ljudima ili sam se mogla pozvati na utjecajne osobe, tako da nisam bila na meti", ispričala je.

"Teško me emocionalno manipulirati"

Foster smatra i da je dio "zaštite" bio i u njezinoj osobnosti. Kaže da je direktna, ide glavom kroz zid i da je nije lako emocionalno navući na tanak led.

"Vrlo me je teško emocionalno manipulirati jer ne funkcioniram s emocijama na površini", rekla je, objašnjavajući kako predatori najčešće ciljaju one koji su mlađi, slabiji i bez moći - jer se tada dominacija i kontrola najlakše provode.

Po njezinim riječima, suština grabežljivog ponašanja upravo je u tome: korištenju moći da se druge "smanji", stavi pod kontrolu i natjera da rade ono što ne žele.

I dalje joj je to bilo "zlatno doba"

Gotovo 50 godina nakon premijere Taksista, Foster kaže da je i dalje zahvalna što je bila dio tog razdoblja. Sedamdesete opisuje kao svojevrsno "zlatno doba" američke kinematografije - vrijeme autorskih filmova, velikih redatelja i projekata koji su ostavili trag.

"Kakva sreća što sam bila dio našeg zlatnog doba kinematografije 70-ih… nekih od najvećih filmova koje je Amerika ikada snimila", zaključila je.