Foto: Press

SVJETSKI mediji u posljednje vrijeme masovno prenose vijest o istraživanju koje je pokazalo da izloženost pornografiji u mlađoj dobi dječake pretvara u ženomrsce. I dok će neki još jedno istraživanje o pornografiji shvatiti ozbiljno, drugi će se s pravom zapitati jesu li stvari baš toliko jednostavne.

Proletite li pogledom gomilu članaka kojih je internet prepun, lako biste mogli steći dojam da je pornografija zaista loša.

Loša je za vaš mozak, loša je za erekciju, razvija ovisnost, uništava veze i brakove, navikava mozak na konstantni priljev novih podražaja i pretvara nas u ovisnike o seksu. A kao što smo nedavno doznali, izaziva i mizoginiju kod dječaka.

Istraživanje od kojeg je sve počelo

Istraživanje o kojem pričamo provedeno je na sveučilištu Nebraska-Lincoln, a cilj istraživanja bio je otkriti postoje li poveznice između dobi u kojoj smo se prvi puta susreli s pornografijom i odnosom prema ženama u kasnijoj dobi. Govorimo o uzorku od 300 ispitanika, od kojih je većina bijelih heteroseksualaca.

Istraživanje je pokazalo da ispitanici koji su se ranije susreli s pornografijom pokazuju veću sklonost traženju nadmoći nad ženama. Oni koji su pornografiju otkrili kasnije pokazuju promiskuitetno ponašanje i želju za većim brojem seksualnih partnera uz manju emocionalnu povezanost. Ukratko, ako ste ranije otkrili pornografiju, gori ste prema ženama.

Naravno, stvari nisu toliko jednostavne.

Mediji žele klikove, a to je loše za sve (osim za broj klikova)

Čim se mediji dohvate ovakvih podataka drastično ih pojednostavljuju jer naslov "Pornografija izaziva mizoginiju" zvuči daleko bolje od onoga što su istraživači zapravo izjavili.

"Budući da se ne radi o kauzalnoj vezi, ne možemo reći što se prvo pojavilo", rekla je Christina Richardson koja je radila na ovom projektu.

Svatko tko se bavi bilo kojim vidom istraživanja ili razumije materiju reći će vam da je ovo istraživanje korisno. Pomoći će nam da bolje shvatimo utjecaj pornografije na konzumente, ali reći da je ovo dokaz da pornografija potiče mizoginiju, ne samo da je pojednostavljenje cijele priče, već je i pogrešno.

Previše pitanja, premalo odgovora

Radi se o kompleksnoj temi i toga su svjesni i sami istraživači. Postoji gomila varijabli koje treba uzeti u obzir kada govorimo o odnosu izloženosti pornografiji i našem ponašanju u kasnijoj dobi. Jesu li ispitanici religiozni? Iz kakve obitelji dolaze? Kakav je bio njihov odgoj, ideološki gledano? Kakvo je bilo njihovo seksualno obrazovanje? Jesu li uopće imali seksualni odgoj u školama? Postoji mnogo pitanja na koja moramo imati odgovor želimo li razumjeti kakav utjecaj porno filmovi mogu imati na tinejdžera.

Ono što su istraživači postigli jest da su dobili podatak da je 13 godina prosječna starost u kojoj se mladi susreću s pornografijom. To može pomoći u razgovoru o seksualnom odgoju u školama, jer ako su porno filmovi jedini seksualni odgoj 13-godišnjaka, svatko s gramom mozga vjerojatno je svjestan da bi mlade u tom periodu trebalo izložiti i smislenijem sadržaju koji bi im objasnio kako stvari funkcioniraju u stvarnosti. Porno filmovi ne smiju biti jedino mjesto na kojem dobivaju poruke o seksu, jer to je daleko problematičnije od samih filmova.

Nakon svih ovih godina, znamo vrlo malo

Tema izloženosti pornografiji, dakako, nije novost i prisutna je desetljećima, ali sva provedena istraživanja gotovo su zloglasno nejasna. Dodate li na to i činjenicu da se radi o tabu temi u većini društava, stvari postaju kompliciranije jer samo političko opredjeljenje istraživača može uvelike promijeniti njihov pristup temi.

Ukratko, ni nakon gomile istraživanja oni koji se bave ovom temom ne znaju razmjere utjecaja pornografije na naše mozgove. Naravno, svako istraživanje korak je prema novim spoznajama, ali radi se o mikroskopskim pomacima prema boljem shvaćanju kako pornografija oblikuje mozgove u razvoju.

"To je ono što znanje jest. Ono što znanost čini. Netko tko je u svom laboratoriju radio 20 godina i pomakne se samo centimetar bliže razumijevanju određenog fenomena, napravio je nešto. To možda nije posljednja riječ, ali je korak u konstruktivnom smjeru", zaključuje Shira Tarrant, stručnjakinja za ovu temu.