FOTOGRAFIJA doručka – sadržaj koji nikog ne zanima, ali ga svejedno objavimo jer... Jer ni sami ne znamo zašto. U ranim danima Twittera i Instagrama, dijeljenje takvih banalnih trenutaka bilo je revolucionarno. Predstavljalo je utopijski san društvenih mreža: milijarde običnih ljudi mogle su bez filtera objavljivati djeliće svojih života na internetu.

Objavljivati je značilo sudjelovati u projektu koji je slavio amaterizam i ideju da sve može postati zanimljivo, pa čak i viralno, piše The New Yorker.

Gdje su nestale obične objave?

Danas su takve fotografije postale sve rjeđe. Što danas vidimo na društvenim mrežama, petnaestak godina nakon njihova nastanka? More influencera i kreatora koji teže visokobudžetnoj produkciji, vijesti o ratovima, sadržaj stvoren umjetnom inteligencijom te beskrajno trolanje. U takvom okruženju, za svakodnevicu kao da više nema mjesta.

Mnogi su zato prestali objavljivati. "Nedavno je prijateljica barmenica iz Washingtona objavila nekoliko veselih selfija na Instagramu, da bi ih kasnije izbrisala", piše autor članka u New Yorkeru. “Uz sve što se događa u svijetu, brinem se da ne ispadnem neosjetljiva. Postane mi neugodno”, objasnila je.

Generacijski jaz

Ova promjena ima i generacijsku dimenziju. Milenijalci koji su odrasli na društvenim mrežama sada ulaze u srednju dob i traže više privatnosti. No, i mlađi korisnici, Gen Z-jevci, osjećaju odbojnost prema javnom izlaganju. “Svi u mojoj generaciji postali su voajeri. Gledamo, ali ne objavljujemo”, kaže 24-godišnja Kanika Mehra. “Ljudi ne žele da ih se percipira, a ako nešto i objave, osjećaju neku vrstu ranjivosti.”

Sedamnaestogodišnji Tarik Bećarević kaže kako njegova generacija nikada nije iskusila eru ležernog objavljivanja. “Ne mogu ni zamisliti da slikam doručak i to objavim. Možda kao šestu sliku u nekoj kompilaciji”, objašnjava.

Njegova formula za idealan photo dump je precizna: jedna solo slika, jedna s prijateljima da dokažeš da imaš društveni život, te nešto poput prirode, hrane ili jedinstvenog hobija. Čak su i privatni profili, dodaje, “napravljeni da izgledaju spontano, umjesto da to zaista jesu.”

Pritisak algoritma i umor od platformi

Očekivanja za kvalitetu objava neprestano rastu. Nekadašnji selfieji zamijenjeni su savršeno komponiranim fotografijama na Instagramu, a njih pak TikTok videi koji teže produkcijskoj vrijednosti televizije. Influenceri si to mogu priuštiti, dok se ostali muče s kamerama na mobitelu.

Istovremeno, dizajn platformi obeshrabruje ležernost. Algoritmi favoriziraju popularne račune koji objavljuju stalno – ne banalne trenutke, već provokacije i samopromociju. “Nitko više ne vidi objave svojih prijatelja, pa ažuriranja o životu gube smisao”, kaže student Benton Williams. Ako nema jamstva da će prijatelji uopće vidjeti što objavljujemo, zašto se truditi?

Rizik od susramlja i budućnost bez objava

Objavljivanje je oduvijek nosilo rizik da ispadnete cringe, no danas nosi i rizik da budete ignorirani ili, još gore, da se vaša objava istakne kao neprimjerena. U vrijeme globalnih kriza, poput ratova ili prosvjeda, osobne objave djeluju neukusno.

“Kontrast između svjetske krize i privatne sreće stvara emocionalni šok. Čini se da ne postoji ispravan potez”, kaže Ali Moran, osnivačica komunikacijske agencije. Zbog toga se mnogi povlače u sigurnost privatnih grupa i chatova.

Stručnjaci govore o konceptu Google Zero, budućnosti u kojoj tražilice same daju odgovore i ne vode na druge stranice. Možda se krećemo i prema Posting Zero – točki u kojoj obični ljudi prestaju dijeliti sadržaj jer su umorni od buke, pritiska i izloženosti. To bi bio kraj društvenih mreža kakve smo poznavali.

Ostat će samo korporativni marketing, AI generirani otpad i sadržaj onih koji pokušavaju zaraditi na sve manjoj publici. Ipak, još uvijek postoje oni koji objavljuju iz čiste ljubavi prema igri. Michael Goldsmith, direktor u jednoj izdavačkoj kući, i dalje dijeli svoja razmišljanja za manje od dvije tisuće pratitelja, bez obzira na lajkove. “Samo mi služi kao katarza, da izbacim nešto iz glave”, kaže on. 

A vi?