"ČITAVA dva dana su uspjela proći a da nisam zaplakala, imale smo neke sastanke pa nisam stigla", priča nam suznih očiju na kavi u centru Zagreba Ukrajinka Jana. Ona i njena partnerica Nastja u Zagreb su premjestile svoj život nakon što su bombe u zoru 24. veljače promijenile svijet koji su poznavale.

Živjele su zajedno u Harkivu, gdje su imale umjetničku radionicu u kojoj su izrađivale keramiku pod nazivom Morra Ceramics. Baš im je krenulo odlično i potpisale su prvi veliki ugovor s jednim velikim trgovačkim lancem u Ukrajini. Činilo se da idu prema vrhu. Danas je sav njihov materijal, alat i sve što su uspjele izraditi negdje u razrušenom Harkivu. One su u Zagrebu i pokušavaju krenuti ispočetka.

Danima pokušavala napustiti Harkiv

Jana je u vrijeme početka ruske invazije bila u Rimu, vijesti o bombardiranju Rusa zatekle su je u stranoj zemlji. "Bila sam šokirana, htjela sam odmah natrag. Planirala sam da ću doći do granice i onda nekako pokušati ući u Ukrajinu. No Nastja mi je objasnila da sam svojoj obitelji i prijateljima korisnija u inozemstvu, s vanjskim kontaktima i resursima", priča nam i govori da se povremeno osjeća na neki način i krivo što nije bila u Ukrajini otkad je krenuo rat.

"Sjećam se da sam bila u Rimu i spontano sam odlučila otići do ruske ambasade. Nisam znala da tamo ljudi već prosvjeduju, samo sam imala potrebu otići tamo i gađati tu zgradu nečim, vrištati, razbiti nešto", iskrena je.

Nastja sve to sluša smireno. Iako je rat i sve njegove strahote proživjela, kaže da je Janu sve to puno više pogodilo nego nju. "Ja sam logički tip, na drugačiji način se nosim s tim svim", kaže. Ipak, vrlo detaljno pamti dane tijekom kojih je pokušavala napustiti Harkiv.

Iz njihovog stana otišla je u radionicu koja se nalazila blizu podzemne željeznice, odnosno skloništa. "Na početku nisam bila ni svjesna svega. Mislila sam da ću moći otići iz grada javnim prijevozom, no brzo sam shvatila da to neće biti moguće pa sam se vratila u radionicu i čekala. Morala sam namještati alarm svaka četiri sata da se sjetim jesti. Sjećam se, jedan dan sam, dok sam čekala evakuaciju, jela čips i pila Pepsi. To mi je bio kao neki doticaj s nekadašnjim životom", priča.

Uspjela je napustiti Harkiv zahvaljujući prijatelju s kojim ju je spojila upravo Jana iz Rima.

"On ima IT tvrtku, organizirao je prijevoz za svoje zaposlenike i njihove obitelji i prijatelje te je primio i mene. Put je bio iscrpljujuć, to je trajalo toliko dugo", kaže. Sjeća se tisuća ljudi na granici s Poljskom, tisuća ljudi koji iz Harkiva pokušavaju otići vlakom, tučnjava, meteža, redova pred bankomatima...

Teška vremena izvlače i najbolje, ali i najgore iz ljudi, osjetila je tijekom tih dana.

"Ljudi su počeli dizati cijene prijevoza, smještaja... Neki ljudi su prijevoz do granice plaćali i po 5000 dolara. Vlada je zato pozvala ljude da prijavljuju one koji to rade", prisjeća se.

Plan je bio Njemačka, no ipak su se odlučile za Hrvatsku

Redovito je pratila informacije na Telegramu pa je uočila da na granici s Mađarskom nije tolika gužva kao na drugim graničnim prijelazima. Zato se odlučila zaputiti tamo te je preko Mađarske stigla u Hrvatsku.

Plan joj je na početku bio otići u Njemačku jer ima njemačke korijene. No njena mama je u studentskim danima upoznala jednu Zagrepčanku koja je Nastju i Janu pozvala u Hrvatsku, a one su poziv prihvatile. "Ukrajinci i Hrvati su veoma slični mentalitetom i jezici su nam slični, pa smo zaključile da ćemo se lakše prilagoditi", pričaju nam.

"Presudile su i financije. Hrvatska je mnogo jeftinija od Njemačke", dodaju.

Prodajom svojih proizvoda pomažu Ukrajini

Sad financijski više ne mogu misliti samo na sebe, svjesne su. Pomažu i Janinoj obitelji koja je ostala u Ukrajini, prijateljima koji su ostali volontirati ili koji su otišli u vojsku...

Zato su na Etsyju počele prodavati svoje radove u digitalnom obliku. "Možete na to gledati kao na prednarudžbu. Zasad dobijete digitalnu varijantu tog rada, a jednom, kad uspijemo obnoviti proizvodnju, dobit ćete i fizički proizvod. Cijene smo prilagodile tome", objašnjavaju. Zasad najviše narudžbi imaju iz Hrvatske i SAD-a. Zašto iz SAD-a, ne znaju ni same, govore kroz šalu, no drago im je da je tako.

Jana i Nastja u radionici u Harkivu

"Mnogi ljudi nam samo uplate novac i kažu da im ne moramo ni poslati tanjurić, samo žele pomoći", kaže Jana. Od prodaje svojih proizvoda pomažu svojoj domovini, uplaćuju sredstva za pomoć ukrajinskim vojnim snagama, volonterima, humanitarnim organizacijama... Donacije će pomoći i njima, potrebno im je 5000 eura da ponovno pokrenu posao koji im je rat u Ukrajini zaustavio.

Hrvatima su veoma zahvalne, a u Zagrebu su zasad veoma sretne. "Sviđa nam se grad i ljudi. Svi ljudi koje smo tu upoznale su divni. Ima li tu uopće loših ljudi?" smiju se.

U Zagrebu planiraju ostati. Priroda njihova posla je takva da se moraju stacionirati na jedno mjesto. Odlučile su da to bude upravo Zagreb, a jednom kad rat stane, planiraju se vratiti u Ukrajinu. "Vodit ćemo posao i tamo i ovdje. Ali uopće nije upitno da bismo se vratile u svoju zemlju i pomogle je obnoviti", kažu bez razmišljanja.

"Mi smo ponosan narod, pobijedit ćemo"

Ukrajinci će, uvjerene su, pobijediti u ovome ratu. "Sad se vidi kolika je zapravo Putinova moć, odnosno koliko je slab. Mi smo ponosan narod, narod koji je naučio da mora raditi najviše i najbolje da bi postigao ono što želi. Narod koji ponajviše cijeni slobodu, nju smo opjevali i u himni. Ukrajina je već sad pobjednik ovog rata", kažu.

Zamjeraju li Rusima? "Jedan čovjek ne može sam ostati na vlasti 20 godina. Trebali su se boriti jače, izlaziti na ulice, biti glasniji... Mi smo prosvjedima potjerali predsjednika kojim nismo bili zadovoljni. Ukrajinci su takav narod. Zato ne mogu prihvatiti priče da Rusi ništa nisu krivi. Trebali su i morali se boriti jače", iskreno govori na kraju razgovora Jana dok gleda u daljinu suznih očiju.

Osmijeh joj izmami tek njihova pudlica Kuba koju je Nastja uspjela sa sobom izvući iz Harkiva. "Tek je štene, ima samo 10 mjeseci, a što je sve već preživjela...", govore dok gledaju Kubu kako veselo trčkara Cvjetnim trgom. I nadaju se da će jednom ponovno tako veselo moći trčati i njihovim Harkivom.

Ako želite pomoći Ukrajini preko Jane i Nastje, možete ih zapratiti na Instagramu ili im se obratiti direktno mailom morraceramics@gmail.com.

Revolut: @ianakvmss 

Etsy: https://etsy.me/3sX9ukm 

IBAN HR2724020063211045056, Guselnykova Iana