Foto: Lonac/Silk Fat Blues

NJEGOVI monumentalni murali krase zidove diljem Hrvatske, rado je viđen po Europi, a nedavno je otisak svog spreja ostavio i u Americi. Iako Lonac, vjerojatno najpoznatiji i najtalentiraniji hrvatski ulični umjetnik, stvara već godinama, širu hrvatsku javnost osvojio je prije godinu dana spektakularnim gifom srca, "dijelom nečeg većeg", a prije nekoliko dana objavio je i drugi dio tog "nečeg većeg" koji je još spektakularniji.

Nakon "Valentinovo gifa" oko Lonca se stvorio veliki hype, no umjetnik nepretencioznog nadimka koji svoju umjetnost stavlja daleko ispred imena i prezimena, od toga je, kaže, "dobio probavne smetnje." S novinarima ne priča često jer smatra da su članci o uličnoj umjetnosti sramotno površni. 

"Strange Bird", Manhattan, New York

Posvetili smo stoga Loncu dužnu pozornost te u opsežnom intervjuu pokušali sumirati osnovne stvari oko ulične umjetnosti, slikama predstaviti dio radova iz njegovog bogatog opusa, ali i naučiti nešto novo.

"Hipster Dad"

Od grafita si brzo odustao jer te "koče u apsolutnoj slobodi..." Pojasni za početak malo razliku između grafita i murala.

Grafiti su glavni razlog zašto sam primio sprej u ruke, no igra slovima mi nije bila dovoljna tako da sam se jako brzo bacio na crtanje karikatura, likova i scena. Drugim riječima, na figuraciju inspiriranu klasičnim slikarstvom.

"amBUSH", Zagreb 

Postoje jednostavni grafiti (inicijali, imena, tagovi, znakovi ) te složeni grafiti koji se dijele na slikovne i tekstualne. Kad netko čuje pojam 'graffiti', najčešće pomisli na slikovne. Ta vrsta grafita je zapravo skupina slova (najčešće ime autora-tag) koja je pretvorena u apstraktnu, šifriranu sliku.

"Contradiction of Peace", strop jedne napuštene zgrade u Zagrebu

Grafiti kultura, koja je započela krajem 60-ih prošloga stoljeća u New Yorku, preteča je današnjeg street arta. Prema nekoj školskoj definiciji, mural bi bio zidna slika, a muralizam pokret nastao u Meksiku dvadesetih godina prošloga stoljeća. Naravno, zidno slikarstvo potječe još od vremena paleolita. Danas se, pak, angažira neke od poznatijih "vandala" da doslovno 'istegiraju' (prekriju potpisima) čitavu zgradu da bi se to na kraju prezentiralo kao street art/mural.

Tako da ono što je kod nas vandalizam, negdje drugdje je art, a ono što je možda kod nas art negdje drugdje ima ulogu zahodskih tapeta. Stvar je zemljopisa i konteksta, ali dosta ovisi i o zaslugama tj. snazi umjetnikovog potpisa. Dvojac Pichi-Avo koje sam upoznao na Floridi kombinira klasične slikovne grafite s baroknim i grčkim skulpturama što u njihovoj izvedbi danas zasluženo spada pod murale. Ulični umjetnik Retna kaligrafijom također stvara velike monumentalne murale, a neki od najpoznatijih su nastali u suradnji s El Macom.

"I Lost My Shoe When I Saw You", Florida

Ulična umjetnost je ničija i svačija, kako se od nje živi? Prodavanjem portreta, radova...? Koliko otprilike radiš za dušu, a koliko za "preživljavanje"?

Dosta sam dugo radio različite poslove gdje bih bio ruka tuđoj ideji. To mi je bila zarada tijekom studiranja, a i dobra praksa, kako u izvedbi, tako i u vrednovanju vlastitog rada. U zadnje vrijeme pažljivije biram poslove koji su produktivniji i isplativiji, no i dalje ne postoji konkretno tržište za, recimo, autorske murale. Mnogi to svrstavaju pod soboslikarstvo, nižu (dekorativnu) umjetnost, ili bauštelu, pa bi toliko i platili.

"Big Catch", skulptura od skate daski

Ulične samoinicijativne radove financiram sam, kao i većina onih koji to rade iz potrebe da se izraze, a ne zbog trenutnog hypea oko čitave priče. U ateljeu radim grafike, ilustracije, skulpture od skate daski i slike, a najčešće ih prodajem van Hrvatske.

Diplomirao si prije četiri godine, no dosta rano si počeo izbjegavati "zamke akademskog sindroma", koliko te je formalno obrazovanje usmjerilo/oblikovalo?

Na Akademiju sam došao s naivnom idejom o mentorstvu, prenošenju konkretnog znanja, načinu vrednovanja te samoj instituciji, no realnost me dosta rano 'zašamarala'. Možda su se s godinama i novim mlađim profesorima stvari promijenile, no moj zaključak je taj da je stvaranje na ulici najdemokratskija forma izlaganja i afirmiranja, te da ništa zdravo ne raste u sjeni onih koji te guraju (gore, dole ili u guzu) zbog vlastitog interesa, pogotovo unutar institucije.

"The Kiss", Cassino, Italija 

Neki te i dalje svrstavaju pod grafitere? Mijenja li se pomalo percepcija prema uličnoj umjetnosti ili još uvijek debelo zaostajemo za 'naprednim' svijetom? Kakvo je danas stanje ulične umjetnosti u Hrvatskoj? Zagreb je nedavno dobio prvu fotomonografiju ulične umjetnosti...

U zadnjih godinu dana scena je dosta medijski popraćena, no uz polovne informacije i površne članke što zapravo ne mijenja nešto drastično percepciju prema uličnoj umjetnosti. Mnogi gledaju uličnu umjetnost tj. street art kroz zastarjelu šablonu, no realno ne postoji nikakav "manifest" street arta jer jedino pravilo je da pravila nema.

Koliko god se ja trudio objasniti visokoškolovanim novinarima da ja ne radim grafite, svako malo će uz članak izaći naslov GRAFITI (čast iznimkama kojih uvijek ima). Mislio sam da je vidljiva ta razlika između doslovne figuracije i ulične kaligrafije, ali tko sam ja da se petljam u tuđu struku, to je ipak odlika kritičara. Da iste radove radim kistom, a ne sprejem, onda bi možda bio slikar pa čak i umjetnik, no ako ispred umjetnik imaš ovaj "ulični", značilo bi da nisi dovoljno ozbiljan (kod nas).

Portret, akril na platnu, sketchbook

S druge strane, možda se ovaj oblik umjetnosti ne shvaća preozbiljno jer je za neke idealna prilika da se povuče koja kuna iz državne blagajne ili iskoristi kao pomodna turistička atrakcija.

"Nitpicking" (Pimplanje), Rijeka

Dokaz da osam slova može postati umjetnost ako ljudima nešto znači je i grafit "Hendrix" na savskom mostu? Kako se izgradila ta percepcija, a mnogi i dalje ne mogu vidjeti monumentalni mural na zidu bez da pljuju?

Pljuvanje uglavnom dolazi od psihički rastrojenih pojedinaca dok je konstruktivna kritika ono što nam fali, kao i otvoreni dijalog, a ne monolog. Snaga simbolike Hendrixovog imena na mostu odličan je primjer kako neka intervencija, tj. neumjetničko djelo bez intencije može utjecati na kulturu. Možda za neke to i dalje nema veze s umjetnošću, no mislim da bi se mnogi složili kako je Hendrixov grafit s godinama dobio na umjetničkoj vrijednosti koja simbolizira kreativnu ljudsku prisutnost na ulicama, neovisnu od institucionaliziranih granica ukusa. Prošle godine pokrenuo se postupak preimenovanja mosta u Hendrixov most, iako je grafit, ako se ne varam, bio u par navrata prefarban te na novo napisan, a može se o njemu slušati i u pop pjesmicama na radiju.

Skulptura od tri skate daske

Koliko je važna poruka u tvojoj umjetnosti? Neke radovi ljudi često interpretiraju "krivo" (primjer murala u Sisku). Naravno, gotovo uvijek riječ je o subjektivnom dojmu...

Nemam ništa protiv krive interpretacije iako mislim da se bavim dosta jasnim, ilustrativnim prikazima. Mnogim ljudima najčešće nije jasno zašto uopće slikati nešto na fasadi od par katova ako nije reklama, ako nije plaćeno od neke stranke, ako nije riječ o socijalno angažiranoj umjetnosti ili o umjetnosti čiji je završni cilj izlaganje na natječaju u nadi za priznanjem ili nagradom.

"Off You Go", Re:Think Street Art Festival, Sisak

Ne znam kako je shvaćen mural u Sisku, ali sam naučio da mnogi također ne znaju kako izgleda ugrožena vrsta "Lucanidae", tzv. Rogač ili Obični Jelenak, za hvatanje omiljeni kukac naših baka i djedova. Tko kao klinac nije iz šume kući donio neku žabu, kukca ili guštera u staklenci? Uglavnom, happy end je ako ga pustiš na slobodu (kao na muralu). Ako zid nešto predstavlja, onda je to nevina igra lova i proučavanja svijeta van četiri zida, igra koja je danas zamijenjena ekranom pametnog telefona i vibrirajućim joystickom.

Motivi su ti često iz pop kulture, na koji način reduciraš tu masu dostupnih informacija na nešto svoje?

"Where's My Batman!?", SC Galerija, Zagreb

U moru socijalnih mreža koje su prepune izvrsnih umjetnika, ideja, djela i procesa, lako je oboljeti od kriptomnezije. Na ulici tražim zidove s određenim problemom te zanimljivom okolinom koju ponekad koristim kao dio scenografije. Primjerice radovi "Medika Diving", "AmBush", "Nest", "Heartbeats" (gif), "I lost my shoe when I saw you", "Skinny Cap Thief", "Naughty Shocker", "Technicolor Dream" inspirirani su samom lokacijom, arhitekturom ili određenim "problematičnim" elementima oko kojih stvaram samu priču. Pri slikanju portreta ili čitavih figura, za modele uvijek koristim bliske osobe ili poznanike kako bih stvorio scenu inspiriranu stripom, bajkom, filmom, određenim događajem u životu ili tuđim iskustvom.

"Medika Diving", Zagreb, zid prije i poslije

Prošle godine dao si sam sebi zadatak da poradiš na stvarima koje ti ne idu toliko dobro. Rezultat? Jesu li to crteži od jedne kontinuirane linije? Miles je sjajan.

Miles Davis, crtež jednom kontinuiranom linijom

Hvala! Crteži od jedne kontinuirane linije totalni su kontrast velikim kolorističkim muralima. Zanimaju me različite likovne discipline i vjerujem da je potrebno iskušati se u svakoj, a ne ostati samo na jednoj. Da se ne dajem toliko na ulici, sigurno bi imao puno više bakropisa, akvatinti, linoreza ili čak ulja na platnu, no organiziranje i raspoređivanje vremena disciplina je u kojoj sam užasan.

"Bol" (Ta crna, morska, vrišteća), Brač, Grafiti na gradele

Polako hvatam ritam sa svim putovanjima i projektima tako da se nadam realiziranju većeg broja studijskih radova te izlaganju istih. Još jedna 'finta' kod upotrebe različitih tehnika je odmor od jedne tehnike prelaskom na drugu. Umjesto bavljenja isključivo jednom tehnikom što vrlo lako rezultira zasićenjem ili čak pomanjkanjem inspiracije, koristim transfere iz jedne tehnike u drugu i zapravo sam agilniji i produktivniji.

Autoportret, jedna kontinuirana linija 

Kad smo kod Milesa, slušalice su tijekom rada gotovo stalno u ušima, što se sluša?

To dosta ovisi o tome radim li u ateljeu ili na nekim ekstremnijim visinama. Kad god radim, uvijek nešto slušam, bilo glazbu, dokumentarce ili debate na YouTubeu. U ateljeu mi paše "mirnija" glazba poput Josea Gonzaleza, Reinhardta, Frusciantea ili Fever Raya, dok vani slušam sve što me nabrije na rad, od Black Sabbatha do elektronike... Al' cajke su mi naj naj :)

Kako se danas nosiš s time kad vidiš da ti je rad prefarban/uništen?

Kopirat ću odgovor koji uvijek dajem na ovo pitanje - to je zdravo za ego.

"Nest", Zagreb

Sprejom si ukrasio zidove u Engleskoj, Italiji, Americi, koji su daljnji planovi/želje? 

Ove godine za sad imam u planu Italiju, Švedsku i Portugal, a možda prije svega gostovanje u Beogradu te par mogućih projekata u Hrvatskoj.

Čini se da se puno češće pojavljuješ po stranim portalima nego po domaćim medijima, što misliš o tome?

Postoji više stranih portala i stranica koje na dnevnoj bazi objavljuju najnovije radove uličnih umjetnika diljem svijeta. Posljednjih godina takvi me portali sve više objavljuju uz umjetnike koje iznimno cijenim tako da mi to definitivno daje više razloga i prilika za daljnje stvaranje. Rado reduciram intervjue s domaćim medijima jer se pitanja najčešće ponavljaju, a da bi na ista pokušao odgovoriti iz nekog drugog kuta, potrebno mi je novo iskustvo te veći vremenski razmak... Isto tako mislim da nije dobro previše iskakati iz paštete.

Čini se da je nastao hype oko Valentinovo gifa, što se promijenilo otad?

Nije mi bila namjera napraviti nešto što će toliko ljudi u tako kratkom roku vidjeti i podijeliti. Na to ne možeš računati niti bi to trebao biti razlog stvaranja. Gif je dio malo većeg projekta koji nema nikakve veze s Valentinovom. Jedina poveznica je srce koje sam dovršio malo prije navedenog datuma pa sam taj mali (eksperimentalni) dio projekta prezentirao kao "poklon" koji se kao i fotografije mojih radova može dijeliti s profila na profil. Kroz par dana drastično se promijenio broj lajkova na Facebook stranici i Instagramu zbog čega sam dobio "probavne smetnje." Jednostavno nisam očekivao takvu medijsku pažnju. Čak je i Rosario Dawson objavila taj rad na Instagramu. Mislio sam je zaprosit, no i dalje čekam da me potpiše ispod objave.

S Chezom si radio na muralu kod Medike, surađivao si i s Lunarom, sa srpskim artistom Artezom...što misliš o suradnji uličnih umjetnika?

Iako nisam timski igrač, vjerujem da je potrebno svako malo izaći iz zone komfora i pokušati nešto drugačije. Takve suradnje su potrebne i poučne da bi se došlo do nekog novog shvaćanja tuđih, ali i vlastitih radova. Naravno, bude i zabavnije, a i sama scena je tako tako zdravija i produktivnija. Nadam se da takvi radovi inspiriraju neku mlađu, nadolazeću generaciju likovnjaka da stvaraju i oplemenjuju, a ne da uništavaju, te ono najbitnije, da prihvate i poštuju različitost likovnog izričaja.

Lonac&Artez: "Find Your Way To Fly", Banja Luka

Otkrij nam nešto o novom gifu i "nečem većem."

Lokacije ne mislim otkrivati jer i dalje tamo radim na novim stvarima, ali ono što mogu reći je da i srce i roboti imaju početak, dokumentaciju nastajanja, a njihov gif samo je mali segment svega što sam snimio. Što se tiče gifa, on je nekakav odmak od ogromnih murala. Sve me više zanima animacija na zidu te kako različite oslikane zidove spojiti u jednu priču...

"Technicolor Dream", Zagreb, Medika