FRANŠIZA Star Wars ima vjerojatno najtoksičnije fanove koje možete zamisliti, a otkako je Disney preuzeo brigu o umotvorini Georgea Lucasa, postali su neizdrživi. Mladi i stari fanovi raspravljaju o smjeru kultnog serijala vjerojatno više nego o vlastitim životima, a mi autsajderi koji zalutamo u neku od njihovih rasprava vrlo brzo zaključimo da je to previše za nas.

Tako je bilo i u slučaju nove Ubisoftove igre Star Wars Outlaws koja vas, ovisno o tome jeste li iskreni fan franšize ili samo "slučajni prolaznik", može solidno zabaviti ili brutalno razočarati. Budući da sam "samo u prolazu", zaključio sam da izuzetno negativne kritike većinski ne drže vodu ili djeluju kao onaj klasični internetski overkill negativnošću. 

Da se razumijemo, Outlaws je daleko od klasika ili igre koja će značajno obilježiti pomalo mlaku gejmersku 2024., ali u isto je vrijeme daleko i od apsolutne kataklizme kakvom je opisuju fanovi koji se snebivaju nad djevojkom koja ulazi u goloruke obračune sa Stormtrooperima. Da, potpuno razumijem da je nekima kompletno apsurdno da bilo tko uokolo glavinja i golom šakom nokautira likove u šljemovima, ali viđali smo i gluplje stvari u igrama. 

To, naravno, ne znači da tvorci igre to nisu mogli riješiti nekako drukčije, ali nije nešto oko čega biste previše sitničarili niti se u šoku hvatali za glavu da vam netko na to nije ukazao. 

Vizualno impresivno

Gledajući vrlo površno, Outlaws je nešto kao Star Wars verzija Uncharteda. Vizualno vrlo impresivna igra kojoj nasušno nedostaje modernizirani pristup samom načinu igre jer, koliko god to neobično zvučalo, ono čega smo se naigrali i u čemu smo iskreno uživali u pet nastavaka Uncharteda ovdje djeluje malo zastarjelo.

Daleko je od lošeg, ali imam osjećaj da sam doživio preopterećenje u četvrtom nastavku priče o Nathanu Drakeu. Osim toga, u Unchartedu je sve nekako bilo dinamičnije i življe, dok ovdje imate osjećaj ukočenosti, što nikako nije dobro za igru koja mnogo toga polaže na šuljanje i borbu. 

Međutim, ovdje govorim o prvom dojmu jer nakon pola sata navikao sam se na mlaku šoru, u najboljem slučaju solidnu pucačinu i njihanje na užetu koje djeluje istrzano. U jednom trenutku prihvaćate da je to tako i nastavite dalje. Bih li pjevao istu pjesmu da sam za igru iskeširao 70 eura, a ne dobio kod? Apsolutno, ali igra me nije razljutila u svojoj neuspješnoj borbi da prijeđe finu granicu između dobre i odlične. 

Na kraju krajeva, daleko mi je bolja i prihvatljivija od hvaljene Star Wars Jedi franšize koju bih opisao kao "10% igre, 90% pokušavanja odgonetavanja grozno dizajnirane karte". Da ne bi bilo zabune, nekima će se ta igra više svidjeti, ali preferiram Outlaws koji je više "Star Wars Assassin's Creed".

Radnja

Radnja je smještena između Empire Strikes Back i Return of the Jedi (tako kaže Wikipedija, osobno to ne bih nikada zaključio), a pratimo mladu Kay Vess koja okuplja ekipu za veliku pljačku kako bi otplatila dug svemirskim krimosima.

Kao što ste vjerojatno mogli i zaključiti, Kay je ženski Han Solo, ali umjesto velikog Saskvača koji reve, njoj društvo prati Nix koji je nešto kao svemirski mješanac psa, mačke i lasice. I ne puca, ali ometa neprijatelje, džepari i ulazi u prostore u koje Kay ne može.

Priča je to koju su neki od nas možda previše puta vidjeli, ali funkcionira jer, za razliku od ekipe koja je 100 puta pogledala svaki film, svaki crtić i svaku seriju, meni ovo nije neoprostivo istrošeno, već samo prosječno kao - da budem potpuno iskren - i 99% toga iz Star Wars franšize.

Nisam upoznat s ostalim igrama smještenim u SW univerzumu, ali ova mi djeluje razrađeno jer nemate osjećaj da su vas tvorci smjestili u gomilu nivoa ili Potemkinovih sela osmišljenih isključivo za sukobe ili rješavanje zagonetki, već sve djeluje kao da ima svoju funkciju. Isto tako, urbani dijelovi izgledaju kao legitimna naselja u kojima netko živi.  

Naravno, tu ponovno dobivamo klasično Ubisoftovo open world iskustvo koje ili volite ili volite mrziti jer, ako vam se svidjelo u jednom od brojnih nastavaka igara kao što su Assassin's Creed, Far Cry ili Watch Dogs, moglo bi vam se svidjeti i ovdje. S druge strane, ako ste jedan od onih koji su si obećali da više neće upadati u Ubisoftove zamke i igrati jednu te istu igru kao posljednjih 20 godina - Outlaws možda nije za vas. 

Ne treba ipak biti "jedan od tih" jer sve su to objektivno dobre igre, a ako želite osjetiti Star Wars svijet, ovo je sasvim solidno iskustvo jer igra vas stavlja u ulogu klasičnog antijunaka. Letjet ćete u svojoj verziji Millenium Falcona, istraživati daleke planete, uokolo se furati koristeći speeder (grozne kontrole), švercati, pomagati brodovima u svemiru i između svega toga se napucavati s hrpetinom neprijatelja.

Postoje i mini sadržaji kao hakiranje i obijanje brava (nakon nekog ćete ih vremena isključiti u opcijama) ili kartaška igra koju sam pokušao shvatiti, ali zaključio da je život prekratak da naučim još jednu open word filler kartašku igru. 

Not great, not terrible

Ono što želim reći je da je cjelokupno 40-satno iskustvo ugodno i "starwarsično". Da, na momente će vam igra ići na jetra, ali pronađite jednu Ubisoftovu igru koja nema taj problem. Iskreno, nemam pojma što su fanovi serijala očekivali, ali ovo je AC u svemiru. Ovo je Uncharted u svemiru. Ovo je Watch Dogs u svemiru. Da, pojednostavljena verzija svake od njih, ali kao cjelina funkcionira. 

I ne, šest od deset nije loša ocjena. 

To je čvrsta trojka. 

To je dobra igra. 

Jer to je ono što Star Wars Outlaws jest - dobra igra. 

Je li to igra koja vrijedi 60 ili 70 eura? Nemam pojma, to je vaša odluka. Ako vam je preskupo, budite bez brige, uskoro će na sniženje jer ne djeluje kao bestseler, a ako vam se sviđa ideja AC/WD/Uncharteda u svemiru, samo navalite jer velika je vjerojatnost da vas igra neće razočarati. Radi se o vizualno predivnoj posveti filmovima na kojima su odrastale generacije, ali i filmovima koji su Lucasu poslužili kao inspiracija. 

Dobru od odlične igre ponekad dijeli vrlo malo i često se radi o nijansama. Star Wars Outlaws ima sve elemente da postane jedna od igara godine, ali gotovo na svakom koraku podbacuje u niz uglavnom manjih detalja koji se na kraju nagomilaju i stvore tek solidnu cjelinu. 

Riječima Anatolija Djatlova: "Not great, not terrible." 

Ocjena: 6/10