Screenshot: Youtube

POSLJEDNJIH ste tjedana vjerojatno naišli na "šokantne" vijesti o nevjerojatno eksplicitnim scenama seksa koje će se pojaviti u prvom hrvatskom erotskom filmu. Prvi HRVATSKI erotski film. Dakle, prvi, erotski, a k tome još i hrvatski.

Drhtavom ste rukom uzeli miš  i kliknuli na vijest nadajući se snimkama seksa, ali i pomalo strahujući od jezovito šokantnih i neizdrživo eksplicitnih snošajeva jer ako je istina sve ono što najavljuju, film bi vam istog trena mogao izazvati erekciju toliko snažnu da bi nenadano mogla preokrenuti stol, preplašiti psa i natjerati susjeda da udari metlom u strop i povikne: "Hej momak, tiše malo s tom erekcijom". Nije to mala stvar, to je ipak prvi hrvatski erotski film. Naš tihi, povučeni, dvadesetjednogodišnji hrvatski film napokon je odrastao i ulazi u svijet putenosti, sladostrašća i "miloklizja".

Nažalost, kada napokon uđete u ovaj "razvrat" iz domaće kuhinje, otkrivate da je ono što neki nazivaju "divljim seksom", za veliku je većinu popriličan antiklimaks jer i nakon sisa, naznaka "jugo-trokuta", jednog seksualnog preglumljavanje i lickanja guzova, "7 seX 7" daleko je od nečeg što zaslužuje ovako ekstremne epitete. Šokantan je i eksplicitan samo ako ste posljednjih 50 godina proveli u atomskom skloništu, u društvu konzervativne bake i njenog pohabanog molitvenika. Ili ako ste gledali isključivo domaće filmove od rata naovamo.

Hej seksu, zašto imaš  tako velike oči?

Naime, od početka devedesetih, hrvatski filmaši kao da su odlučili iseliti erotiku i film naseliti čemerom. Ako je seksa i bilo, najčešće je bio uglavljen između dvije pretjerano dramatične i mučne scene, a i erotika vam zna prisjesti kada nakon valjanja u sijenu uslijedi scena u kojoj ucviljena nerotkinja nariče nad gorućom štalom koju su joj zapalili četnici. Upravo zato, lijepo je vidjeti da smo 2011. brže-bolje ušli u svijet erotike i u velikom stilu odlučili vratiti seks na velika platna.

Mnogi od nas s razlogom će konstatirati da u novom filmu Irene Škorić nema ničeg šokantnog. Na posljetku, ne radi se o pornografiji, ali zanimljivo je vidjeti na koji način domaći mediji pristupaju filmu koji iz dana u dan diže prašinu i izaziva reakcije. Međutim, maknete li sve ukrase, ostaje vam gola informacija: "Žena snimila film o seksu". Kako je došlo do toga da svaku naznaku domaćeg seksa najavljujemo fanfarama i vatrometom, a ako iza svega stoji žena, našem čuđenju nema kraja. Kao da je film snimila super napredna riđovka, a ne redateljica koja iza sebe ima preko 20 projekata. Nije dovoljno reći ni da se radi o "erotskom filmu s elementima komedije" već se odmah ulazi pretjerivanje u stilu: "Za ne povjerovat! Šokantni razvrat! Blasfemija! Žena rodila vranu!"

Drugim riječima, kako je moguće da nakon svega što smo vidjeli, seksu još uvijek pristupamo kao nečem što je nemoguće predstaviti na neki normalan način već isključivo kao nešto što bi nas trebalo sablazniti.

U moje vrijeme, ljudi su se seksali manje šokantno

Je li tako bilo oduvijek ili je ova zgranutost golotinjom rezultat neke epidemije konzervatizma koja nas je zahvatila od devedesetih naovamo? Jesu li se starije generacije Hrvata novinara šokirale na scene gole Ene Begović i Mire Furlan ili je to isključivo odlika ove generacija koje bi uz količinu soft pornografije koju dnevno objavljuju, trebale biti sve samo ne šokirane tobože divljim scenama seksa.

Kao da nas je ova svakodnevna izloženost soft pornografiji učinila većim "konzervama". Na putu do rezultata jučerašnje tekme ili prognoze vremena za subotu, svaki će nas portal koji imalo drži do svojih čitatelja, zatrpati gomilom dekoltea i bradavica koje su izmigoljile iz grudnjaka, ali iz nekog smo razloga neopisivo šokirani i zabezeknuti kada ulicom grada prošeta žena u badiću. Toliko smo šokirani da još jedna knjiga o seksu nogometaša i prostitutki postaje hrvatski bestseler samo zato jer je dovoljno reći "ima seksa" da svi izgube glavu, kilavi BB seks pod plahtama postao je "tražena roba", a snimke nešto slobodnijih partija na plaži sve češće nazivamo "sodomom i gomorom". Što je seks prisutniji u medijima, to nas je lakše šokirati.

Teško je odgonetnuti radi li se o lažnoj konzervativnosti novinara koji drže da su Hrvati aseksualne bogomolje pa ih pokušavaju prestraviti neoprostivim razvratom i tako prikupiti klikove ili smo zaista nacija čistunaca koji seks prakticiraju samo onda kada prave djecu. Naravno, u novinama sve mora biti skandalozno, šokantno, nevjerojatno i spektakularno, ali smiješno je da nas praksa stara kao i ljudski rod još uvijek uspijeva iznenaditi.

It's my Sodoma & Gomorrah, and I'll cry if I want to

Sve se ovo savršeno uklapa u shizofreni kalup medija koji sadržaj prodaju uz pomoć soft pornografije, ali u isto vrijeme zauzimaju stav stare frajle kada se tri turistkinje razodjenu na našim plažama ili kada se "pjena party" raspojasa pa padnu grudnjaci. Tada je to "Sodoma i Gomora" jer događa se kod nas, a mi smo nacija u celibatu i nije u redu da se takva razvratna ponašanja veličaju. Čemu taj lažni moral? Kome je ta predstava namijenjena? Ne možete izdavati light izdanje "Erotike" i u isto se vrijeme ponašati kao uredništvo "Glasa koncila". To jest, možete, ali smiješno je.

Seks nije šokantan samo zato jer se događa u Hrvatskoj. Čak ni kada ga režira žena. Hrvati se jebu, to rade oduvijek i u svoja su četiri zida vjerojatno daleko perverzniji od onoga što se događa na Zrću. Možda je došlo vrijeme da nas ta  činjenica prestane "šokirati".

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje