IVO ANDRIĆ jedan je od najistaknutijih književnika s prostora bivše Jugoslavije. Rodio se 1892. godine u Dolcu kraj Travnika, a preminuo je u Beogradu 1975. godine. Njegovo monumentalno djelo Na Drini ćuprija zaradilo mu je Nobelovu nagradu za književnost. Njegove priče, premda napisane u nekom drugom vremenu, i danas ostaju aktualne i relevantne.
Rani život i diplomatska karijera
Ivo Andrić rano je ostao bez oca, a s majkom je potom preselio u Višegrad, mjesto koje će kasnije postati inspiracija za njegovo najpoznatije djelo. Tamo je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Sarajevu. 1912. godine odlazi u Zagreb gdje upisuje studij filozofije i slavistike. Studirao je i u Beču i Krakovu. Njegova mladost obilježena je sudjelovanjem u revolucionarnim krugovima koji su se borili protiv austrougarske vlasti, radi kojih je 1914. godine uhićen. Nakon Prvog svjetskog rata nastavlja obrazovanje i započinje diplomatsku karijeru.
Kao diplomat, Andrić je radio u više europskih gradova. Živio je u Parizu, Madridu, Berlinu te je postao internacionalni čovjek. Volio je različite kulture i svoj posao. Međutim, njegova diplomatska karijera je završila kada je nastupio Drugi svjetski rat. Tada se preselio u Beograd gdje je čekao kraj rata pišući.
Književna karijera
U to vrijeme napisao je svoja najpoznatija djela: Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica. Osim toga, napisao je brojne eseje i pripovijetke. U svojim djelima često se bavio temama iz povijesti te uvrštavao likove različitih kultura i religija. Kroz svoja djela zapravo je davao komentar na društvenu i političku situaciju, posebno u Bosni i Hercegovini.
U njegovom najpoznatijem romanu Na Drini ćuprija Andrić prikazuje povijest Višegrada kroz prizmu čuvenog mosta na Drini, koji je izgradio Mehmed-paša Sokolović tristo godina ranije. Roman prati povijesne promjene i njihov utjecaj na lokalno stanovništvo kroz nekoliko stoljeća. Andrić prolazi kroz najvažnije točke osmanske i austrougarske povijesti, a u romanu se igra s alegorijskim figurama te komentira čovjeka u odnosu na društvo.
U Travničkoj hronici bavi se sudbinom ljudi u malom bosanskom gradu Travniku tijekom Napoleonovih ratova. Osim što dočarava vrijeme ranog 19. stoljeća, Andrić u romanu pokazuje kako odluke visokih dužnosnika utječu na običan narod.
U Gospođici Andrić ne ubacuje toliko povijesnih motiva, već se posvećuje problemima nedostižnih želja, pohlepe i ljudskog materijalizma. 1961. godine nagrađen je Nobelovom nagradom za književnost, radi "epske snage kojom oblikuje motive iz povijesti svoje zemlje".
Zovu ga jugoslavenskim književnikom radi hrvatskog porijekla, bosanskog doma i srpskog identiteta. Osobno je vjerovao u jugoslavensku ideju i podržavao stvaranje stabilne Jugoslavije kako bi se osigurao mir na Balkanu. Umro je 1975. godine, nekoliko godina nakon što se povukao iz poslovnog i umjetničkog života. Pokopan je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.