VIŠE nije šuškanje, ovih je dana potvrđeno da je Netflix angažirao investicijsku banku Moelis & Co., istu onu koja je savjetovala Skydance Media pri preuzimanju Paramounta, da napravi analizu te predloži model kupnje medijskog giganta Warner Bros Discoveryja, jednog od najvećih filmskih studija u povijesti Hollywooda. Analiza internih financijskih podataka, tzv. dubinsko snimanje, već je u tijeku, što znači da je riječ o ozbiljnoj namjeri, a ne tek o medijskim naklapanjima.

Eventualnom akvizicijom Warnera Netflix bi postao vlasnik jednog od najvećih filmskih i TV kataloga na svijetu te još uvijek potentnih filmskih franšiza kao što su Harry Potter, Dune, Batman, Superman i drugi DC junaci, kao i televizijskih serija poput Prijatelja ili Igre prijestolja, a tu je i prebogat katalog klasičnih filmova.

Na taj bi način Netflix riješio problem koji se javljao u svakoj SWOT analizi kompanije kojoj je pod W (weakness) uvijek na prvom mjestu bila napomena da, za razliku od konkurenata kao što su Disney, Warner ili Paramount, ne posjeduje vlastiti filmski katalog. Doduše, do sada mu to i nije previše smetalo da pobjedi u tzv. ratu streamera, no očito su sada zaključili da "zima dolazi" i da je u nove bitke pametno ući bolje naoružan.

Je li Netflix poput albanske armije?

Netflixov čelnik Ted Sarandos nedavno je naglasio kako razmatraju moguće akvizicije, no da nisu zainteresirani za Warnerov kabelski biznis, što se odnosi na TV kanale kao što su CNN, TNT, Food Network i Animal Planet. Glavna meta bit će Warnerov filmski studio i streaming biznis, dakle HBO Max platforma.

No, kako je uopće došlo do toga da je Netflix - kojega je 2010. bivši CEO Time Warnera Jeff Bewkes posprdno nazvao "albanskom armijom koja želi osvojiti svijet" – došao u poziciju da razmatra kupnju ovog holivudskog giganta? S jedne strane je, naravno, riječ o meteorskom rastu Netflixa, što je opće  poznata stvar, pa je mnogo šokantniji drugi dio jednadžbe, tužna sudbina Warner Bros Discoveryja kojemu je zbog nagomilanog duga od gotovo 40 milijardi dolara prodaja zapravo jedini spas.

Najveći dio tog duga generiran je u vrijeme kada je Warner bio u vlasništvu telekom kompanije AT&T. Jeff Bewkes tada je komentirao kako "nije mogao ni zamisliti ovako loše vođenje kompanije. Razina uništavanja imovine je monumentalna". Poznati filmski publicist Peter Biskind cinično je pak napisao kako je "kvaliteta riječ koju u AT&T ne znaju niti slovkati". 

Kada je Discovery akvizirao Warner Bros od AT&T-a, dug je dosegao gotovo 55 milijardi dolara pa se novi CEO kompanije, koja se otad zove Warner Bros Discovery, David Zaslav većinom bavio njegovim smanjivanjem, rezanjem broja ljudi, ali ponekad i tako sumanutim potezima kao što su bilančna otpisivanja već završenih filmova koji nikada nisu ugledali svjetlo dana. 

Zašto su otpisani Batgirl i Stephen King

Najpoznatiji takvi slučajevi su Batgirl koji je koštao 90 milijuna dolara (zanimljivo je da je u njemu Batmanovo odijelo ponovno navukao Michael Keaton), a nikada nije prikazan, kao i ekranizacija Stephena Kinga Salem's Lot, koju je pohvalio sam King, no ni to joj nije pomoglo da izbjegne Zaslavovu čistku. Pitanje je hoćemo li ikad biti u prilici vidjeti te filmove.

Ovakvi su mu potezi priskrbili nadimak Zaslav the Butcher (mesar Zaslav), no veći problem od povrijeđenog ega bio je što su nakon toga holivudski kreativci, shvaćajući što im se može dogoditi, počeli zaobilaziti Warner kao da je kužan, tražeći pouzdanije partnere. 

Zahvaljujući takvim otpisivanjima Zaslav je uspio smanjiti dug, ali je upravljanje kompanijom ostalo jednako loše, što potvrđuju brojni flopovi na kino blagajnama, kao što su Mickey 17, Joker: Ludilo u dvoje, Furiosa: Pobješnjeli Max Saga i Vitezovi kriminala. 

Ipak, o kvaliteti strateškog promišljanja možda još bolje govore učestale promjene imena streaming servisa koji se prvo zvao HBO GO, zatim HBO Max, pa je prije dvije godine preimenovan u Max, da bi mu ove godine bilo vraćeno staro ime HBO Max. Teško je sjetiti se goreg primjera uništavanja brenda od ovog.

Ova kriza dio je šireg trenda konsolidacije u medijskoj industriji, a razlog za to su pad gledanosti linearne TV s jedne, te značajan pad prodaje kino ulaznica u cijelom periodu nakon pandemije, s druge strane. To je već dovelo do velikih medijskih preslagivanjima među kojima je najznačajnije nedavno preuzimanje studija Paramount od strane Skydance Media, koja je, usput rečeno, također zainteresirana za preuzimanje Warnera te je, navodno, već dala tri ponude, no sve su odbijene.

Medijski Godzila

To Netflix stavlja u ulogu favorita, a nas navodi na razmišljanje što tu ima za nas, odnosno hoće li rađanje ovog novog medijskog Godzile za nas gledatelje biti dobro ili ne.

Naime, iako je Netflix odavno izašao iz svoje kreativne faze u kojoj su nastale sada već klasične serije kao što su House of Cards, Orange is the New Black, Ozark, Narcos, Mindhunter, Stranger Things, La Casa de Papel i mnoge druge, te u posljednjih pet godina, točnije otkako je kompaniju napustila Cindy Holland, potpredsjednica za originalni sadržaj, ušao u fazu walmartizacije, odnosno prelaska u sadržajni mainstream, on još uvijek s vremena na vrijeme uspijeva otvoriti vrata kreativnosti i dozvoljava si poneki hrabriji iskorak. 

Serije kao što su Adolescence, Ripley, Black Doves, Wednesday, Squid Game, Dept. Q ili Diplomat primjeri su koji govore u prilog važnosti originalnih sadržaja koji se povremeno, slučajno ili ne, ipak događaju u Netflixu. Uz to, Netflix još uvijek nije ozbiljno ušao na teren franšiza na koje se većinom oslanjaju njegovi konkurenti, ponajviše Disney i Warner. 

No, ako 'albanska armija' uspije osvojiti Warner, igra bi se mogla značajno promijeniti. Netflixu će posjedovanje već navedenih Warnerovih i HBO-ovih franšiza znatno olakšati pridobivanje novih pretplatnika, no onima koji preferiraju kreativnost i nove, originalne sadržaje umjesto rastezanja jednog te istog u bezbroj sequela i prequela, ova kupnja sigurno neće donijeti ništa dobro. Franšize su groblje kreativnosti, a posljednje što kao gledatelji želimo je da Netflix počne nalikovati na Warner.