GORAN Bregović je povodom 50. godišnjice osnivanja Bijelog dugmeta dao intervju za beogradski Nedeljnik, u kojem je otkrio kako je njegovu suprugu Dženanu iz ratnog Sarajeva spasio nogometaš Željezničara.

"Ja sam svojoj ženi slao poruke iz Pariza: 'Izlazi, ovo izgleda opasno'. Ona mi odgovara: 'Nikad u Sarajevu nije bilo ovako zabavno, nikad se ovoliko nije veselilo'. To je bilo pred sam rat, a onda se samo zaustavilo i nije se moglo van", rekao je Bregović i dodao da je od Sarajeva do Splita bilo deset raznih kontrolnih točki koje je trebalo proći.

"Oni su sedam dana bili na jednoj kontrolnoj točki koja je između Bošnjaka, Srba i Hrvata u jednom malom hotelu, u koji su dolazili sa sve tri strane i tu su se viđali, bez obzira na to što su pucali nakon toga jedni na druge.

Moja žena i njena najbolja prijateljica su tu čekale tjedan dana da se poveže veza preko Kiseljaka, da se prođe na sljedeću pa na sljedeću stanicu, kontrolnu točku. To je trajalo i trajalo i stalno je bilo na ivici da se dogodi nešto grozno. Na sreću, nije se dogodilo, ali bilo je na ivici da se dogodi", dodao je Bregović, a zatim je otkrio tko je njegovu suprugu spasio iz Sarajeva.

"Ja sam iz Pariza to teško doživljavao, a kamoli oni na terenu"

"Recimo, iz Sarajeva, njih dvije prevozi legendarni nogometaš Josip Katalinski, a prije toga neki doslovno veliki sarajevski mafijaš daje papir koji je rukom napisao, na njemu piše: "Njih pustite - Kruško". I oni s tim papirom kreću. Katalinski ih vozi kroz taj snajperski dio brzinom od sto na sat, preko onih krhotina na putu, snajperi okolo pucaju, a sve to organizira Davorin Popović Pimpek, pjevač Indexa", rekao je glazbenik.

"Usred te drame koja je epska - pokreti naroda, politika, ovi odavde, oni odande, velike svjetske sile koje utječu na događaje, dakle usred svega toga sam imao dramu u kući, koju sam morao rješavati. I to je tako bilo, meni koji iz Pariza to doživljavam, sada zamisli nekog tko je u tom trenutku, ne znam, na Grbavici i Sarajevu, u Beogradu za vrijeme bombardiranja, ili ne znam, tamo u Vukovaru.

Tako, kad neko opsuje Srbima mater u Sarajevu, ja ga razumijem, trebalo je preživjeti četiri godine unutra, nema veze što misliš o politici, ovo ili ono, ali osobno je bilo teško. Ili ne znam, kad Srbin opsuje mater ovima, a Hrvat onima. Ja razumijem sve to jer svako tko je u ratu proveo bilo koje vrijeme u tom kazanu mora tako misliti, jer sam iz Pariza to teško doživljavao, a kamoli oni na terenu", zaključio je.