POSTOJI uvriježeno mišljenje da je matematika suhoparna i rezervirana samo za akademske krugove ili u najboljem slučaju - apstraktna. A onda se pojavi netko poput profesorice Hanne Fry i sruši taj stereotip u potpunosti, pretvarajući jednadžbe i algoritme u uzbudljive ili točnije, televizične priče. Fry je jedna je od najsjajnijih zvijezda moderne znanstvene komunikacije, žena koja je matematiku učinila ne samo razumljivom, već i duboko relevantnom i uzbudljivom za milijune ljudi diljem svijeta.

Ona je britanska matematičarka, autorica i voditeljica. Profesorica je javnog razumijevanja matematike na Sveučilištu u Cambridgeu, članica Queens' Collegea u Cambridgeu i predsjednica Instituta za matematiku i njezine primjene. Prethodno je bila profesorica  prestižnog University College London (UCL), gdje se specijalizirala za matematiku gradova.

Inače,profesorica Fry imenovana je prvom profesoricom za javno razumijevanje matematike na Sveučilištu u Cambridgeu početkom ove godine. Ovim imenovanjem, ona se pridružuje Odsjeku za primijenjenu matematiku i teorijsku fiziku (DAMTP), slijedeći stope velikana javnog angažmana poput Davida Spiegelhaltera i pokojnog Stephena Hawkinga.

No, globalna publika poznaje je kao nagrađivanu autoricu bestselera poput Hello World: How to Be Human in the Age of the Machine i kao karizmatičnu voditeljicu brojnih BBC-jevih dokumentaraca. 

S njom smo kratko porazgovarali povodom premijere ambicioznog dokumentarnog serijala The Infinite Explorer u kojem nas vodi na, zapravo vrlo klasično putovanje svijetom, ali u njenom klasičnom stilu i motivirano njezinim vrlo specifičnim interesima. 

Serija, kako najave kažu, "otkriva nevidljive niti koje povezuju svijet" i vodi gledatelje na šest iznimnih destinacija – u Južnu Koreju, Grčku, Irsku, Island, Vijetnam i Španjolsku. Na svakom od tih mjesta, Hannah istražuje sile koje oblikuju kulturu, obrasce koji definiraju identitet i priče koje pokazuju kako se tradicija, priroda i znanost isprepliću u jedinstven mozaik ljudskog iskustva.

Uvijek u potrazi za obrascima koji povezuju svijet, Hannah istražuje kako španjolske planine oblikuju sudbinu te zemlje, analizira ritam prometa u Ho Chi Minh Cityju, otkriva geometrijske tajne Partenona i promišlja kako irski jezik i sintaksa utječu na pogled na svijet. Svaka epizoda otvara novo poglavlje priče o tome kako nas prostor, povijest i znatiželja povezuju – bez obzira gdje živimo.

Tijekom godina ste izgradili brend koji je nagrađivan na više terena, bile to emisije, knjige ili na kraju krajeva, vaši profili na društvenim mrežama. Ova nova serija je svojevrsni zaokret, globalni putopis koji istražuje kulturu, povijest i geografiju. Je li The Infinite Explorer odmak ili proširenje vašeg dosadašnjeg pristupa?

Sjajno pitanje za početak! Ne mislim da je to odmak. Ovo je zapravo bila suradnja s National Geographicom i Bloombergom, ali mislim da je jedna od stvari kod ove serije što primjenjuje iste ideje kao i neki moji drugi serijali, ali ovog puta, gledajući unatrag i promatrajući načine na koje su nas te velike sile oblikovale.

I činilo se da je najbolji mogući način da se to učini bio odabrati određene zemlje i pokušati promotriti njihove individualne karakteristike i način na koji su geografija i povijest pomogli da se to oblikuje. No, vratit ću se emisija u kojima se bavim budućnošću. Ovo je samo mala stanka.

U opisu serije stoji da "dekodirate zemlje". Kako primjenjujete matematički način razmišljanja na nešto tako golemo i naizgled nemjerljivo kao što je kultura ili identitet nacije?

Za početak treba spomenuti da su ovo epizode od 45 minuta tako da neću moći doći do nekog konačnog znanstvenog dokaza, ali ono što smo htjeli učiniti jest to da ljudima pokažemo kako bi bilo otići na odmor sa mnom pa neprestano analiziram sve što se događa i stalno postavljam pitanja, neka trivijalna, neka puno veća. 

Dakle, mislim da je to ono čemu smo, u konačnici, težili i nadam se da smo to uspjeli postići. I mislim da, bez obzira na matematiku, nije nužno da se svemu pridijele brojevi, ali mislim da se radi o promatranju uzroka i posljedica ili promatranju načina na koji se stvari mijenjaju tijekom vremena.

Više se radi o analiziranju šire slike i pokušaju razumijevanja mehanizama koji stoje iza toga, umjesto nužnog pokušaja da se to kvantificira.

Posjetili ste šest vrlo različitih nacija, Španjolsku, Vijetnam, Grčku, Island, i tako dalje. Je li postojala neka zajednička matematička ili strukturna nit koju ste pronašli da ih sve povezuje?

Namjerno sam pokušala pronaći mjesta koja su se činila geografski što različitijima. Na primjer, Grčka, imate Egejsko more i sve te silne otoke u njemu, a u kojem god smjeru krenete, postoji nešto zanimljivo za otkriti. I onda to usporedite s mjestom poput Islanda, koji je stvarno sam za sebe, zar ne? Nema ničega osim potpuno zlokobnog oceana u svakom mogućem smjeru.

Ili Koreja koja se stvarno osjećala zarobljena ili okružena tim divovskim velesilama poput Rusije, Japana i Kine tijekom godina i onda je u skladu s tim oblikovala vlastiti identitet. S druge strane Španjolska koja je bila ta koja je najviše istraživala, posebno u Amerikama. Tako da mislim da smo pokušavali pronaći mjesta koja su se činila stvarno različita jedna od drugih.

I mislim da je stvar koju pronalazite u svakoj zemlji ta napetost između tradicije i progresivnosti. Mislim da se neke zemlje više od drugih, posebno Grčka, stvarno muče pomiriti kako vide sebe sada s onim kako su vidjele sebe u prošlosti. Mislim da je to stvarno veliko temeljno pitanje grčkog identiteta. No, tu su mjesta poput Vijetnama koji je ima vrlo izraženi "to je bilo tada, ovo je sada, idemo dalje". Smatraju da ta rečenica ima točku na kraju i da žele ići naprijed.

Ali mislim da je to zajednička tema koju vidite u različitim zemljama, taj pokušaj da shvatite tko ste na temelju onoga tko ste nekad bili i kako buduća verzija vašeg identiteta ne zaboravlja tko ste nekad bili, ali vam i dalje ostavlja prostora za napredak. I mislim da različiti načini na koje se različite zemlje nose s tim pitanjem govore puno o tome tko su.

Jedna od stvari koja me fascinirala, jer smatram jezik fascinantnim, jest epizoda u Irskoj gdje istražujete tajne skrivene duboko u irskom jeziku. Kao tragač za obrascima, kako gramatička struktura oblikuje identitet nacije i percepciju stvarnosti?

Ovo je zapravo prastaro pitanje, zar ne? Mijenja li jezik način na koji vidite svijet ili je to samo zapis onoga što već proživljavate? I stvarno je teško razdvojiti to dvoje, ali mislim da je ono što je stvarno primjetno u irskom jeziku to što imaju dva različita glagola za "biti". Dakle, ako govorite nešto poput "tužan sam", kažete "tá brón orm" i to se doslovno prevodi kao "tuga je na meni", "tuga je sada oko mene" ili "tuga me obuzela". To se doživljava kao nešto odvojeno od vas kao pojedinca i to je nešto što se događa oko vas, ali ne u vama.

No, ako ističete karakteristiku koja ne možete promijeniti, poput "ja sam Irac", kažete "is", pa kažete "is Éireannach mé" za "Ja sam Irac". I to je potpuna suprotnost. Nema pitanja, to je neizbrisivo i nema neke magične kombinacije riječi koja će poništiti vašu "irskost".

Mislim da jezik u osnovi možda drži male tragove za dio razloga zašto je irski identitet tako snažan i zašto unatoč tome što su propatili kroz zaista neka izvanredno mučna vremena u posljednjih nekoliko stoljeća, uspijevaju zadržati taj zdrav duh. Uspjeli su biti okrenuti budućnosti i nisu dopustili da ih slome poteškoće koje su iskusili.

U svijetu punom putopisnih dokumentaraca, po čemu je vaš poseban i što donosi u odnosu na druge? 

Ako želite provesti neko vrijeme u društvu mega-štrebera tj. mene, onda je ovo emisija za vas. Ako želite provesti neko vrijeme previše analizirajući sve na, nadam se, prilično ugodan i opušten način, onda hej, pronašli ste svoju savršenu emisiju.

U ovoj seriji pričate s običnim ljudima, kimchi velemajstoricom dok u "The Future with Hannah Fry", intervjuirate vodeće svjetske direktore ili akademske stručnjake. Kako se vrsta uvida koju dobivate od velemajstorice, "čuvarice tradicije", razlikuje od uvida koji dobivate od futurista ili profesora?

Stvar je u tome da na mnogo načina ja to vidim kao vrlo slične stvari. Kad odete i upoznate nekoga tko je vrhunski stručnjak, stalo mi je do stvari koju grade, ali ono do čega mi je stvarno stalo su oni kao osobe. 

Stalo mi je do njihovog iskustva toga, osjećaja, toga što ih brine. Želim znati zbog čega leže budni noću i brinu se, znate? To su stvari do kojih mi je stalo. I kad odete i upoznate nekoga takvog, a onda odete i upoznate flamenco plesača, to je ista priča, zar ne?

To je pitanje na što si ponosan, s čime se mučiš i slično? Koje su stvari koje oboje imaju i čemu su posvetili cijeli svoj život, kao i svi mi, zar ne? Svi mi imamo tu stvar kojoj smo posvetili svoj život i to je dio koji želim znati. To je ono do čega mi je stvarno stalo, razumijevanje ljudskog iskustva.

Nakon snimanja The Infinite Explorer, je li iskustvo pronalaženja obrazaca u kulturi, geografiji i povijesti na ovoj razini promijenilo način na koji pristupate svom radu proučavanja modernih društvenih sustava?

O sranje, to je tako dobro pitanje! Da, mislim da vjerojatno jest. Mislim da dublje razmislim o širem utjecaju koji te tehnologije mogu imati. Mislim da mi je otvorilo oči jer nije da nisam znala da vani postoji veliki svijet, ali kad fizički iskusite veličinu svijeta i iskusite taj velik broj različitih zajednica, kultura i ljudi, a onda kad se vratite i posjetite ljude koji grade tehnologiju za cijeli planet...

Mislim da da, mislim da se zbog toga čini kao puno veće pitanje nego što se činilo kad sam bila samo matematičarka koja je živjela u Londonu.