PRIPADNICI generacije Z sve češće uzimaju takozvanu "godinu pauze za odrasle" kako bi se suočili s izgaranjem uzrokovanim suvremenom kulturom stalne zaposlenosti i pritiska. Mnogi su iscrpljeni od nemilosrdnog radnog ritma od 9 do 5, koji im jedva pokriva troškove stanarine i osnovnih životnih potrepština. Zbog toga uzimaju stanke od posla kako bi putovali, usvajali nove vještine, oporavili živčani sustav ili se čak privremeno vratili živjeti s roditeljima.

Što je "godina pauze za odrasle"?

"Godina pauze za odrasle" u suštini je "mini mirovina" koja mlađim radnicima omogućuje predah od karijere. Slično kao što maturanti ponekad uzmu godinu dana pauze prije upisa na fakultet, zaposleni odrasli uzimaju pauzu od profesionalnog napredovanja.

Privlačnost ovog koncepta leži u slobodi i mentalnom rasterećenju koje nudi. Mnogi koji se odlučuju na taj korak osjećaju se iscrpljeno, pod velikim su stresom i funkcioniraju u "načinu preživljavanja". Neki nisu sigurni u svoj karijerni put i žele novi početak ili svježu perspektivu, dok drugi jednostavno žele putovati i uživati u mladosti prije nego što se potpuno posvete karijeri.

Kako si priuštiti takvu pauzu?

Kao i kod mnogih životnih prilika, i za uzimanje godine pauze potreban je određeni stupanj financijske privilegije. Ipak, AJ Schneider, financijska strateginja i osnivačica tvrtke Beyond The Green Coaching, vjeruje da je to izvedivo za svakoga uz pravilno planiranje i štednju.

"Sređivanje financija omogućuje vam velike životne iskorake. Nije svrha samo da biste otišli u mirovinu, kupili kuću i zarađivali dok spavate. Svrha je da možete reći: 'Nisam sretan i imam sigurnost da mogu otići'", izjavila je za The Post. "Svaki euro koji uštedite financirat će vašu budućnost. Radujte se onome što ćete moći učiniti s tim novcem, umjesto da smatrate kako su vaše trenutne potrebe važnije."

Međutim, mnogi ističu da si takav potez ne može svatko priuštiti. Brojnima plaća jedva pokriva stanarinu, hranu i režije, a kamoli da uštede dovoljno za cijelu godinu pauze. Dodatna prepreka su i kronične bolesti, zbog kojih velik dio prihoda često odlazi na medicinske troškove i osiguranje. Ironično je što je upravo stres čest okidač za takva zdravstvena stanja, zbog čega se postavlja pitanje ne bi li slobodno vrijeme bilo korisnije od skupih tretmana.

Postoje i rješenja koja nisu tolika krajnost

Privlačnost "godine pauze" je neupitna, a onima koji si to mogu priuštiti takva se prilika čini kao idealno rješenje. Većina se može složiti da radni stres, u kombinaciji s financijskim poteškoćama, onemogućuje posvećivanje privatnom životu u mjeri u kojoj bismo to zaslužili.

Za one kojima je cijela godina pauze nedostižna, postoji i manja, ali značajna alternativa. To može biti stavljanje novca sa strane "za crne dane", planiranje putovanja za koja ste mislili da si ih ne možete priuštiti ili uzimanje tjedan dana odmora kada osjetite psihičku iscrpljenost.

Iako većina vjerojatno ne može staviti cijelu karijeru na čekanje i otputovati s ruksakom po Europi, u današnjoj kulturi užurbanosti čak se i korištenje bolovanja može činiti kao čin otpora. Možda se rješenje ne nalazi u krajnostima, već u pronalaženju bolje ravnoteže između posla i zdravlja.