Foto: 123rf, zupa-surkovac.com

FRA IVAN PAVIĆ osvrnuo se u opširnom tekstu na brojne "duhovne opasnosti" tetoviranja. Pavić u tekstu navodi kako je tetoviranje "jedna vrsta inicijacije" te kako "Bog zabranjuje da se to radi".

"Svaki dan susrećemo osobe s tetovažom. Ona je rasprostranjena širom svijeta. U dalekoj prošlosti spominje se tetovaža već kod barbarskih afričkih i indijanskih plemena. Pored pripadnika plemena, i stari Grci i Rimljani ukrašavali su svoje tijelo tetovažama. U nas su tetovaže donijeli pomorci.

Kod njih se često može vidjeti tetovirano sidro na ruci. Katkada je tetoviranje bilo simbol otpora. Primjerice, majke su u Bosni (najviše u Rami, Jajcu, Visokom, Kotor Varoši, Zoviku) svojoj djeci urezivale križ na ruku da se zna da su kršćani kako ih osmanlije ne bi odveli u Tursku kao roblje pa ih islamizirali2. Iz sličnih motiva tetovaže su nosili Koptski kršćani u Egiptu i Armeniji.

Tetovaže na njihovom tijelu su izraz zajedničkog identiteta i vjere. Za vrijeme drugog svjetskog rata, nacisti su u koncentracionim logorima obilježavali ljude tetoviranjem brojeva na podlaktice. U Americi su to činili pokreti hipija i pankera. U nas su se mnogi tetovirali za vrijeme služenja vojnog roka. Neki su na rukama ispisivali imena bivših ljubavi zbog čega su se poslije kajali. Do prije petnaestak godina smatralo se da su tetovaže bile karakteristične samo za ljude koji imaju problema sa zakonom, kao što su lopovi, kriminalci, pripadnici mafije, i sl.

Nažalost, danas su tetovaže dostupne svima koji žele da ukrase svoje tijelo ovim ukrasom. Uz konvencionalne načine izražavanja posebnosti osobe, poput frizure, odjeće, obuće, nakita i šminke sve se više ljudi opredjeljuje za nešto trajnije metode, poput tetoviranja. Tako tetoviranje postaje sve popularniji način ukrašavanja tijela, osobito kod mlađe populacije. Često je ono trend među sportašima. Primjerice, mnogi nogometaši, imaju tetovirano tijelo, pa ih imitiraju i navijači. Mnogi katolici to rade. Međutim, pita li se itko, što se to ustvari ubrizgava pod kožu? Ima li dovoljno razlučivanja i opreza kada se to čini?", pita se.

"Tetovaža ima i duhovni učinak"

"Riječ tetovaža dolazi od engl. riječi (tattoo što znači ukrašavati kožu urezivanjem ili ubadanjem šara i figura u boji). U tahitskom jeziku tetovaža dolazi od od riječi tatua što znači uzorak na koži, atua - duh). Iz ovih riječi se vidi da tetovaža ima i duhovni učinak.

Tetovaža je simbol koji prodire ne samo u kožu nego i u duh. U tetovaži koža se probada malim iglama i boja se unosi pod kožu. Postupak tetoviranja obuhvaća unošenje pigmenta u kožu kroz sitne pore na površini. Za male tetovaže je potrebno otprilike 45 minuta, a za veće i po nekoliko sati, ponekad i u nekoliko navrata. Tetovaže su od veličine malog cvijeta ili leptira, do velikih zmija i zmajeva koji prekrivaju cijelo tijelo.

Prema istraživanju provedenom 2002. godine na 454 studenta u Americi, četvrtina ih je imalo tetovažu, što pokazuje koliko je ova tehnika popularna u svijetu. Tetovaža ima uvijek religijsku i pogansku pozadina. Mnogi to ne znaju. Ona je puno više od bezopasne umjetnosti. Može biti trajna ili privremena. Danas se tetoviraju svi dijelove tijela pa često oni najintimniji. Tetovaža vremenom postaje ružnija jer se boje razlijevaju i blijede".

Religije imaju negativan stav o tetovaži

"Mnogi mladi danas nose tetovažu jer je to cool - žele biti unutra a ne vani. Netko želi staviti na sebe neki znak jer to svi rade. Tetovaža na tijelu pokazuje koji duh prevlada u čovjeku. Mnogi tetovirani ljudi kroz tetovažu žele privući pozornost na sebe. Jer sve što je čovjek prazniji iznutra želi više sjajiti izvana. Mnogi se daju tetovirati jer to svi rade. U Italiji oko 8 posto mladih u dobi od 12 do 18 godina je tetovirano. U bogatim državama roditelji čak svojoj maloljetnoj djeci obećavaju tetovažu u zamjenu za dobre ocjene.

Za neke je tetovaža postala jedna vrst umjetnosti, dok za neke samo trend. Jedan kršćanski mladić na svoju desnu ruku dao je tetovirati lik sotone. Nakon toga njegov život se drastično promijenio. On se počeo i ponašati poput sotone. Završio u zatvoru. Tamo je susreo Isusa i nakon toga na lijevoj ruci dao da si tetovirati lik Gospe. kaže da mu je Gospa puno puta pomogla. Mnogi tetoviraju škorpiona, zmiju ili lik tigra na ruku kao znak zaštite i sigurnosti. Hinduisti tetoviraju znak na čelo. Islam uči da tetovaža uzrokuje kletvu i ona je znak sotone. Židovi imaju negativan stav o tetovaži".

Bog zabranjuje tetovažu

"Tetovirati svoje tijelo spada u poganski običaj. Ima pogansku pozadinu. To je jedna vrsta inicijacije. Bog zabranjuje da se to radi. Tetovaža može negativno djelovati na naš odnos s Bogom i otvoriti vrata Zlome. Nakon krštenja i krizme Bog je u nas utisnuo svoje neizbrisive pečate, međutim sotona imitira Boga tako da on kroz tetovaže stavlja svoje pečate i na neki način čovjeka zarobljava, čini ga ružnim. On mrzi tijelo i želi ga uništiti kroz tetovažu. Rekao bih da je riječ o samokažnjavanju.

Tako u knjizi Lev 19, 27 Bog govori protiv tetovaže: "Ne urezujte zareza na svome tijelu ... niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin". Slijedeći tekst koji govori o svećeničkoj svetosti kaže: "Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu." (Lev 21, 5). Papa Hadrijan IV (12 st). je zabranio katolicima da se tetoviraju. Pastoralna konstitucija II. vatikanskog koncila "Gaudium et spes" o Crkvi u suvremenom svijetu govori da čovjek "svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim časti kao od Boga stvoreno i određeno da uskrsne u posljednji dan." (GS, br. 14) Talijanski egzorcisti tvrde da ima puno tetoviranih ljudi među opsjednutima. Većina ih ima na svome tijelu sotonske tetovaže. Sotonisti tvrde da je svaka tetovaža sotonizam. Tako je jedan mali cvijet tetoviran povezan sa sotonom. Nadam se da to nije istina", piše Pavić.

"Nikad nikome ne bi preporučio tetovažu"

"Vjernik koji se tetovirao treba napraviti dobru ispovijed, pokajati se, okrenuti se prema Gospodinu i taj savez za Zlim koji je došao preko tetovaže će se onda ukloniti. Sotona mrzi ljepotu Božjega stvorenja. Duhovne negativne učinke tetovaže je potrebno brisati Kristovom predragocjenom krvlju. Kroz tetovažu se osoba može otvoriti okultnom svijetu. Oni ljudi koji se tetoviraju nisu duboku u vjeri i nisu vjernici. Nedostaje im osobni i prisni odnos s Bogom. Mnogi mladi imaju povjerenje u majstore tetovaže koji se smatraju umjetnicima. Međutim iza toga se krije nešto sasvim drugo.

Oni su moderni šamani koji su otvoreni okultnim djelatnostima. Nikad nikome ne bi preporučio tetovažu. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku i to je dobro. Naše tijelo je hram Duha Svetoga i ne smijemo deformirati taj hram. Osobno sam protiv bilo kakvog oblika tetoviranja pa makar se radilo i o kršćanskim simbolima. Zato veliki oprez!", zaključuje.