U SURADNJI s Yugopapirom donosimo vam tekst iz magazina Start u kojemu Jugoslaveni govore kako vide seksualne odnose u budućnosti i kako zamišljaju cybersex.

Veljača 1973: Jane Fonda, koja je danas politički angažirana, sigurno ne voli da je se podsjeća na doba kad je na ekranima nastupala u ulozi priglupe plavokose lutkice koja je obilazila galaksije doživljavajući erotske avanture, Barbarelle.

Svojedobno je taj film imao uspjeha, iako nije donio golemu zaradu, a sad se više nigdje ne prikazuje: ljude su zanimale ljubavne zgode te djevojke, naročito scena u kojoj Barbarella, zatvorena u "ljubavni stroj", mora umrijeti "od prevelikog užitka". Naravno, djevojka takva temperamenta nije u stroju zaglavila: dapače, aparat se raspao jer nije bio pripremljen za žrtvu s tako žestokim životnim nagonom.

S pravom se kaže da je znanstvena fantastika često preteča znanosti: ipak ne želimo tom filmu pripisivati zasluge koje nema, želimo samo naglasiti da stvarnost već nadmašuje ideju "ljubavnog stroja".

Nemoguće? Nikako: iz pouzdanih se izvora saznaje da se upravo ostvaruje još neobičnija sprava od one u kojoj je Barbarella gotovo poludjela od užitka, sprava koja će omogućiti obavljanje nevjerojatnih seksualnih odnosa.

Vijest je objavljena prvi put u američkom znanstvenom časopisu, ali nitko je nije shvatio ozbiljno jer se činilo da se njome ismijavaju ekscesi tehnološkog napretka. Članak je prenio "Wall Street Journal" koji se o njemu izrazio negativno.

Međutim, tom se stvari pozabavio "Intellectual Digest" tvrdeći da projekt s nazivom Intersex nije šala te da je već danas moguće premostiti ponor prostorne daljine u seksualnim odnosima s pomoću vibratora i vrećica spojenih s kompjuterom.

Čini se da zanimanje nekih znanstvenika za Intersex nije novijeg datuma: netko se počeo njim baviti u Americi još 1963. godine u vezi s problemom samoće astronauta za svemirskih letova. To je ipak bio samo prvi korak u smjeru nepredviđenoga razvoja: u igru su se umiješali Japanci (koji su već bili sudjelovali u izradi aparata za eksperimentiranje sa seksualnim reakcijama primijenjenim u istraživanjima Mastersa i Johnsona), nastavljajući istraživanja o mogućnostima "osjetilnih dodira".

U praksi je problem bio u sljedećem: ako se može prenijeti, na primjer, jedan elektrokardiogram iz jedne bolnice u drugu povezivanjem na kompjutere, zašto se taj isti princip ne bi mogao primijeniti na aparate s kojima su radili Masters i Johnson?

Konstruirani su vrlo komplicirani uređaji koji su isprobani na parovima koji su bili razdvojeni u posebne prostorije i povezani mnoštvom žica koje su prenosile u oba smjera osjećaje "tijekom ljubavne aktivnosti".

Osim toga, nije bilo teško ostvariti da se ljubavnici vide za vrijeme odnosa preko televizora.

Zatim su ljubavnici bivali sve više udaljavani i ustanovilo se da mogu doživjeti orgazam čak i kad su udaljeni mnogo kilometara: izgleda da je stvar krenula brzim koracima kad su aparati s kojima su bili povezani "pokusni kunići" bili usavršeni i svedeni na minimum.

Hoćemo li u budućnosti imati Intersex, "seks bez granica"? Da, tvrde Japanci, i nećemo se na tome zaustaviti: raspolažemo i Cybersexom, još savršenijim sistemom koji će učiniti suvišnim simultanu vezu dviju osoba koje će, daleko jedna od druge, htjeti imati spolni dodir.

Kako će funkcionirati Cybersex? "Osniva se na principu videokazeta", čitamo u talijanskom L’Espresso, "koji će ljubavnicima staviti na raspolaganje niz 'magnetofonskih traka' snimljenih s pomoću kompjutera Facom... koji skuplja osjetilne reakcije željena bića za vrijeme nekoliko stvarnih odnosa. Da bi ponovila iskustva iz takvih odnosa, druga osoba treba otići u jedan laboratorij Cybersexa, staviti traku u kompjuter, fizički se povezati s nekoliko "metalnih jezika", koji na vrhu imaju neku vrstu gumene prianjalke, i pritisnuti dugme".

Ali mogućnosti Cybersexa nisu ograničene: on otvara nepredvidive perspektive za erotiku; svatko će moći imati kod kuće, uz zbirku gramofonskih ploča, i seriju "traka" s kojima će se moći obnoviti seksualna iskustva od prije mnogo godina. Žal za prošlim vremenima neće biti opravdana: nostalgija za davnom ljubavlju moći će se ukloniti s pomoću osjeta koje će nam prenijeti trake.

Nestat će i usamljenosti parova osuđenih na duži rastanak: partner će prije odlaska staviti u putni kovčeg kutijicu koja će mu u svakom trenutku omogućiti da osjeti blizinu, nježnost i milovanja ljubljene osobe.

Cybersex će osloboditi ljude mnogih tabua, uklanjajući psihičke inhibicije i omogućujući eksperimentiranje svakom mogućom vrstom seksualnog odnosa.

Ni industrija neće propustiti iskoristiti taj sektor: "zvijezde" filmskog platna snimit će na traku svoja seksualna iskustva i time ispuniti sne svih onih koji danas uzdišu milujući pogledom fotografije svojih idola.

Takve perspektive izgledaju nam neromantične, čak nehumane.

Sjetimo se da je nekoć bilo vrlo romantično ići pješke umjesto voziti se automobilom.

Tekst: K. P. (Start, 1973.)