Kako izgleda ljetovanje na Cipru i koje su razlike naspram Hrvatske? Donosimo vam dojmove skupine hrvatskih turista.

AERODROM u Pafosu je prizemna, jednostavna građevina. Sve se odvija brzo i organizirano. Za razliku od zagrebačkog, opremljen je aparatima za samoprijavljivanje očitavanjem biometrijskih isprava, za EU građane. Nasmijali smo se svojim putnim fotografijama.

Na izlasku, oko ponoći po lokalnom vremenu, imali smo organiziran shuttle prijevoz do rent-a-cara, preuzeli smo auto koji smo rezervirali i uputili se prema smještaju u unutrašnjosti. Po lijevoj strani s lijevim ulazima na mnogobrojne kružne tokove ili raskršća, s mjenjačem na lijevoj strani. Još nekoliko dana rutinski smo ulazili na krivu stranu auta i "felšali" ulijevo. Za svaki slučaj platili smo 90 eura osiguranje. Druga opcija je bila 1000 eura kaucije.

Od otvorenih trgovina za prvu nabavku uputili su nas u veliku "pekaru" – jedino što su znali da je otvoreno.

Upozoreni smo da ne idemo na makadamske puteve

Ceste su kvalitetne, široke, dobro označene. Natpisi su i na grčkom alfabetu i na latinici. Maksimalna brzina označena na prometnim znakovima je 65. Rent-a-car automobili imaju crvene registarske oznake te se tako jasno razlikuju od "domaćih". Stekli smo dojam da domaćini imaju razumijevanja i svakako nismo bili jedini koji "felšaju", odnosno s vremena na vrijeme voze po rubu, po lijevoj crti.

Ciprani u Pafos okrugu najviše voze kamionete i džipove. Automobili s pogonom na sva četiri kotača potrebni su za vožnju mnogim makadamskim putevima, primjerice prema plažama ili u nacionalnom parku. Više smo puta bili upozoreni da ne isprobavamo vožnju makadamskim putevima jer u slučaju da zapnemo, izvlačenje bismo platili 1000 eura.

A na lokacijama izvan naselja uz izbor više mobilnih mreža ostajali smo bez signala. Naravno, kad nam je najviše potencijalno trebalo, na stazi prema kanjonu i kroz njega - ako bismo zaglavili iz nekog razloga, htjeli pratiti mapu, očitati QR kod... Kvalitetan radiosignal isto smo lovili samo na pojedinim lokacijama. Google Maps nam nije baš funkcionirao, koristili smo aplikaciju Waze.

Smještaj - pun pogodak

Smještaj smo rezervirali u kamenoj kući u selu Pano Arodes na oko 600 m nadmorske visine, okvirno na pola puta između Pafosa na južnoj obali i Polisa na sjevernoj obali, jugoistočno od poluotoka Akamas. To je bilo područje naših pustolovina i ovaj put nismo istraživali druge okruge Cipra. U unutrašnjosti su temperature bile niže dva do tri stupnja u odnosu na obalu, a i vlažnost je bila manja desetak posto.

S obzirom na naše prioritete, smještaj je bio pun pogodak. I zbog mikroklime, ali i zbog kvalitete smještaja, ambijenta i općenito atmosfere. Kamena kuća, sva stolarija od punog drva, prostorno funkcionalno, velika kuhinja i frižider, terasa s drvetom limuna sa zrelim plodovima, maslina u velikoj glinenoj posudi, jasmin oko ulaznih vrata, ružmarin, mažuran i metvica...

I naši svakodnevni gosti, pas koji sam otvara ulazna vrata i ulazi u kuću na hlađenje i više mačaka od kojih se jedan "tigrić" sasvim udomaćio. Pod krovom gnijezda vrapčića, na krovnoj terasi ujutro guguću golubovi dok se okupljaju oko lokvice vode ispod solarnog bojlera. 

Kuća je uz cestu, a prometa taman da ne bude pusto – kamiončić s lubenicama po 5 eura (dobili smo dvije za tu cijenu), lokalni minibus linija 648 koji vozi na relaciji Polis-Pafos, par džipova dnevno s turistima, pokoja grupa izviđača u Muzeju templara preko puta ili u šetnji prema centru Pano Arodesa i par stanovnika obližnjih kuća. Kako bismo upili atmosferu, u centru, na udaljenosti oko 50 m od kuće, sjeli bismo u tradicionalni coffee shop pored crkve i parka, na kamenom popločanom trgu, ispod murve.

Ležaljka košta 2.50 eura, no nije svugdje isto

Obala je niz plaža, uglavnom pješčanih. Uređene ispred hotela, ležaljke sa suncobranima ispred kafića i prostori između ili one zabačenije, koje se teže pronalaze. Cijena je 2.50 eura, no negdje za komplet ležaljki i dodatno suncobran, negdje za svaki rekvizit posebno, a negdje je pisala cijena, ali nitko nije naplaćivao. Tuširanje je uglavnom 0.50 eura.

Kupali smo se na plaži Venus, gdje je jedino bilo dosta ljudi, a bio je i DJ koji je puštao techno i house. Valobran osigurava mirno more koje je ovdje bilo najhladnije, odnosno za promjenu osvježavajuće. Slična plaža je Coral Bay. Kupali smo se na plaži White River u toplom moru, na valovima s pogledom na skulpture od ovalnog plosnatog kamenja i stijenu po kojoj se penju koze.

Na plaži Latchi i onima oko Polisa je toplo more, ogromni valovi, pijesak uz nešto šljunka ili s linijom oblog crnog kamenja. I uz velike valove more je pitomo, a valovi ga čine zabavnim. Toplo je kao u bazenima u toplicama. Ove plaže bile su puste.

Najljepša je bila Blue Lagoon, u koju smo uskakali s broda te s maskama istraživali podmorje na podlozi od bijelog pijeska. Tu je more također bilo koji stupanj svježije.

A najugodnije nam je bilo na plažama u blizini Afroditinog kupališta – more je bilo koji stupanj hladnije, mirnije i sasvim bistro. Šareni, obli, sitni kamenčići najugodniji je šljunak koji smo dosad doživjeli. Satima smo bili u moru, kao djeca, lagani valovi su nas vozali i kotrljali uz šum kamenčića. Na većini lokacija nema zelenila, nema drveća za skrivanje u njihovom hladu.

A Lara Beach poznata je plaža, na kojoj kornjače polažu jajašca i provodi se program zaštite glavate i goleme želve. Tu nismo bili, no bijele kružne konstrukcije, oznake kojima su zaštićene pozicije legla viđali smo na pješčanim plažama oko Polisa. Više o sredozemnim kornjačama saznali smo u Muzeju kornjača u selu Ineia. Nama najzanimljivija činjenica je da se iz gornjih jajašaca zbog više temperature legu ženke, a iz donjih, koja su na nešto nižoj temperaturi, legu se mužjaci. Preživi tek 1/1000 kornjača.

Ima puno novih građevina, a izvođači radova - poštuju rokove

Arhitektura je mediteranska, nenametljiva i uklopljena u okoliš. Gradi se i ima mnogo naizgled novih građevina. Zanimljivost koju smo pročitali vezano za građenje na Cipru je da izvođači poštuju rokove – dogovoreni rok je uistinu i rok za useljenje. Navodno nema ni potrebe za penalima, koji su visoki, jer se svi drže rokova. Također, interesantno je da je tlocrt standardno otvorenog tipa, odnosno samo su spavaće sobe i sanitarije odvojene. Tako je bilo i u kući gdje smo bili smješteni.

Gotovo sve građevine su niske, bijele ili boje pijeska do terakote, jednostavne, veličinom funkcionalne, nenametljive, tradicionalne kamene ili moderne, ravnih krovova, s drvenim pergolama, staklenim ogradama, drvenim griljama ili škurama u pastelnim bojama i s bazenima. 

Prostrano je, održavano, čisto, krajem lipnja pusto. Iznad građevina uzdižu se palme, prema Pafosu i uz ceste u unutrašnjosti uspravni čempresi. Brda i doline prošarani su zlatnim parcelama pšenice, vinogradima, maslinicima i u manjoj mjeri voćnjacima i vrtovima. U Pafosu su mnogobrojne plantaže banana. Uz ceste nekultivirano rastu grmići kapara. A dekorativni element koji se svuda ponavlja su velike glinene posude specifičnog oblika – pretpostavljamo da su se tradicionalno koristile kao spremnici za vino ili vodu.

Nema svjetlosnog onečišćenja te je noćno vedro nebo puno zvijezda. Rasvjeta je skromna, funkcionalna, LED, usmjerena prema dolje. Na ravnim i krovovima pokrivenim glinenim crijepom poslagani su solarni paneli i bojleri. Na Cipru nema centralne pripreme tople vode i koriste resurs po kojem su i najpoznatiji – sunce, 340 sunčanih dana godišnje. Na više lokacija pronašli smo spremnike za odvojeno prikupljanje otpada, najviše za limenke i odjeću.

S obzirom na to da je preporuka/uputa da se pije flaširana voda, nedostajalo je odvojenog prikupljanja plastike, koju ljudi onda ostavljaju u vrećicama pored spremnika druge namjene. Zbog navodno malog profila odvodnih cijevi, wc-papir se ne baca u školjku. Britanski utjecaj je i na električnim instalacijama te smo koristili adaptere. I jako mi se sviđa utičnica s integriranim tipkalom pomoću kojeg se izbjegava stand by potrošnja bez ištekavanja. 

Velik je izbor izleta

Ljetujući na Cipru bilo je čudno čitati i na TV-u gledati oluje koje haraju Europom, kiše, poplave i odrone, prekinute utakmice Eura, počupano drveće... U desetak dana na Cipru temperature su varirale možda dva stupnja, max oko 30°C, vjetrić je prelazio u povjetarac, niski oblaci znali su se povremeno pojaviti kao maglica, sparina je znala biti nešto veća ili manja.

Stabilno - sunčano, jako vruće ili manje vruće, sparno ili nešto manje sparno u unutrašnjosti i povjetarac. Danju smo tražili hlad, a iz skrovišta smo izlazili nakon 17 h. Srećom, izbjegli smo toplinski val tjedan prije kada su temperature bile i 45°C. 

Velik je izbor mogućih izleta i doživljaja. Nama su najdojmljiviji bili vodopadi, skrivene vodene oaze i Avakas George Nature Trail, linearna stjenovita staza kroz klanac. Gusta vegetacija – primjerice pistacije, oleandri - i geološki tipovi stijena su označeni. U posljednjoj dionici staza je u potoku. Lokacija je jako fotogenična, ali zahtijeva penjanje i preskakanje stijena i kamenja. Sve na vlastitu odgovornost zbog mogućih odrona (ili naleta vode).

Tu smo se susreli s velikim gušterima i ponovno s kozama, koje su nas promatrale s vrha kanjona. Parkiralište je na samom ulazu, ispred rampe na ulazu na pješačku makadamsku cestu, no to smo otkrili tek kad smo došli. Nismo znali što očekivati od makadamskog puta te smo parkirali puno prije. 

Hrana i noćni život nisu nas oduševili

Noćni život u Pafosu događa se u nizu pubova s puno Engleza i nama nije bio baš interesantan. A hrana? Nismo oduševljeni. To ovisi, naravno, o osobnom ukusu. Ponuda je vrlo jednolična i bazira se na mesu, krumpirićima i pitta ili arapskom kruhu – pretežno kebab/gyros.

Neka jela, kao što je tradicionalna sporo pečena janjetina, neobično su začinjena i vuku na slatko, a u restoranima forsiraju krumpiriće kao prilog. I kruh u trgovinama obično vuče na slatko, primjerice začinjen je cimetom.

Salate su "siromašne", odnosno prevladava zelena salata i svježi krastavci - koji su odlični ako ih volite. Tzatziki umak koji se servira posebno varira od restorana do restorana i u tradicionalnom restoranu smo se oduševili lakoćom - bio je blag, svjež, s naglašenim okusom kopra. I masline su bile odlične. Tradicionalna musaka je bila s patlidžanima i tikvicama, no opet "siromašna".

Mesne okruglice koje su nam servirali u umaku od rajčice bile su ukusne i najsličnije našim ćuftama. Porcije su generalno velike, a namirnice kvalitetne. Usluga je – korektna.

Ukratko, najviše smo uživali u domaćim lubenicama koje su dostavljane u selo, mirisnim limunima koje smo brali ispred kuće i domaćem sladoledu koji se prodaje u kamiončiću – najukusniji nam je bio sorbet od višnje. Nigdje nismo naišli na prodaju banana s lokalnih plantaža.

Najprisniji kontakt s lokalnim stanovništvom imali smo s bakicom u prolazu koja nam je svaki dan dovikivala s ceste nešto što je zvučalo kao "Taxi? OK?", a na pitanje uživamo li, je li nam lijepo i ugodno, mi bismo sa smiješkom potvrdili, odnosno odzdravili.

Zaključno - pitomo, stabilno, sunčano i sparno, zanimljivo s velikim izborom mogućih izleta, doživljaja i vizura, priroda u prvom planu s usklađenim građevinama, organizirano, čisto, sigurno. I pusto. 

Krajnji dojmovi

Bili smo u grupi od pet osoba te ću završiti osobnim, različitim dojmovima.

Najbolje:

• toplo more
• čisto more
• ljetni ugođaj, "vibra"
• priroda i fotogeničnost lokacija
• koze, kornjače, mačke

Najgore: 

• (pre)toplo more
• osjećaj vrućine, sparina
• slab izbor svježih namirnica u trgovinama, ponuda u restoranima
• pusto

Neobično:

• sve je pusto, rijetke su lokacije koje su "pune" ljudi – iznimka je bila Venus Beach ispred hotela, Pafos shopping centar, aerodrom – pet do deset ljudi na prostranoj plaži je standard, s nekoliko ljudi smo se mimoišli u klancu i na arheološkom nalazištu, prazni restorani, muzeji, male trgovine, ceste su također standard 
• neobično i različito radno vrijeme, npr. neki restorani rade ujutro i popodne, neki rade samo do 17 h, neki samo od 18 h, ležaljke na plaži skupljaju već u 19 h (18 h u Hrvatskoj). Tržnica u obližnjem selu Peyia Village Market otvorena je samo četvrtu nedjelju u mjesecu. 

I za kraj - cijene:

• najam za kuću od 150 m2 za 10 dana - 715 eura
• rent-a-car za 10 dana, srednja klasa - 175 eura
• taksi prijevoz - 70 eura Pafos – Pano Arodes, 100 eura Pafos - Polisa 
• izlet brodom - 15 eura po osobi (spušteno s 20 eura po osobi)

Ugostiteljstvo:

• kebab fast food 8 eura po osobi s pićem, pub gyros i lignje 10 eura po osobi s pićem, tradicionalni restoran i izbor tradicionalnih jela (musaka, halloumi sir za predjelo, ćufte, janjetina, govedina u umaku, salata) 15 eura po osobi s pićem (bezalkoholnim)
• pivo inozemno - 3.5 eura
• čaj u coffee shopu – 1.5 eura
• Ice caffe s aromom i biljnim mlijekom po izboru, na aerodromu – oko 6 eura
• muzeji – besplatno, ostavili smo donacije i kupili suvenire
• grobnice kraljeva – ulaznica 2.5 eura po osobi

Hrana u trgovinama košta kao u Zagrebu.