AKO STE u svijetu gaminga samo nekoliko godina, Donkey Kong vrlo vjerojatno vam je poznato ime. Nije Mario, ali krenuli su u isto vrijeme. S tim da zvijezda igre u kojoj su se pojavili nije bio Mario već upravo DK. Naravno, ovo je opće mjesto i smiješno je to naglašavati, ali DK je tijekom godina dobivao mnoge prilike i svaki povratak pod svjetla reflektora bio je barem solidan, ako ne i briljantan.

Bananza je najnoviji i realno - Nintendo ima hit.

Switch 2 dobio je drugu veliku ekskluzivu i nakon Mario Kart World, koji je bio više evolucijski korak, Bananza je gotovo revolucionarna.

Ekipa iza Odysseyja

Da, ista ekipa koja je radila briljantni Mario Odyssey, pobrinula se i za Bananzu i na neki neobičan način, to se osjeća iako tehnički igre nisu ni slične. Postoji to nešto. Ovog puta naslovnog su majmuna prebacili u otvoreni svijet i rezultati su fenomenalni. Bananza je utjelovljenje kaosa i uništenja koje je Donkey Kong uvijek ostavljao iza sebe, ali nikada u ovakvim razmjerima. U kratkim crtama, tehnički možete uništiti svaki nivo i premda to ne morate činiti, nećete moći odoljeti jer uništavanje pomno osmišljenih nivoa je neodoljivo.

Naravno, postoje ograničenja i svaki nivo ima "kostur" koji je neuništiv, ali to je savršeno prikriveno.

Uglavnom, Bananza je destrukcija. Ne samo nivoa već i u filozofskom smislu. Uzeli su nešto što znamo, uništili to i izgradili nešto novo. Zahvaljujući naprednoj voxel tehnologiji, gotovo svaki komad okoliša, od stijena i zemlje do zidova i drveća, može se razbiti, iščupati i iskoristiti. DK-jev snažni udarac nije samo oružjem on je alat za rješavanje zagonetki, stvaranje novih staza i otkrivanje bezbrojnih tajni. Čupanje komada tla kako biste ga bacili na letećeg neprijatelja, surfanje na kamenoj ploči preko opasnog terena ili probijanje tunela do skrivenih pećina pruža apsolutni osjećaj moći i kontrole. Svaki udarac popraćen je zvučnim efektima koji se mijenjaju ovisno o materijalu, stvarajući sveopće uništenje o kojem postanete ovisni.

Međutim, ova rušilačka sloboda ima i svoju drugu stranu. Za neke igrače, stalne eksplozije, krhotine koje lete po ekranu i blještavilo zlata mogu postati vizualno prenaporni, gotovo iscrpljujući nakon dužeg igranja. Dok je uništavanje u početku nevjerojatno zabavno, nakon dvadesetak sati igre može se javiti osjećaj repetitivnosti, kao da se igra bazira na jednom triku.

Na svu sreću, taj trik je odličan.

Na putu prema dnu

Struktura svijeta je genijalna. Umjesto klasičnih nivoa, DK i njegova partnerica Pauline spuštaju se kroz masivne, vertikalne "Slojeve". Svaki Sloj je prostrani sandbox, krcat stotinama predmeta koje nazivaju "Banandium dragulji" i fosilima koji služe kao valuta. Istraživanje će se isplatiti, a odlične kontrole i DK-jeva sposobnost penjanja po gotovo svakoj površini čine kretanje užasno zanimljivim.

Kako bi se razbila monotonija otvorenog svijeta, tu su i manji nivoi unutar nivoa koji podsjećaju na svetišta iz Breath of the Wild. Ovi segmenti testiraju vaše platformerske vještine na specifične načine, često kao posveta klasičnim Donkey Kong Country trenucima poput vožnje rudarskim kolicima ili nivoa s trnjem. Ovaj hibridni pristup dizajnu, koji spaja slobodu Odysseyja s fokusiranim izazovima, pokazao se kao pun pogodak.

Nitko nije očekivao priču...

Iako je premisa jednostavna – DK putuje u središte planeta kako bi mu se ispunila želja – priča krije iznenađujuću emocionalnu dubinu. I da se razumijemo, nije to ništa spektakularno, ali je OGROMAN narativni korak u odnosu na prethodnike. Ključ svega je odnos između DK-a i mlade Pauline, koja mu je frendica na ovom putovanju. Njihova interakcija je šarmantna, duhovita i često dirljiva, a Pauline je ta koja pokreće narativ i donosi najemotivnije trenutke u igri.

Pauline nije samo pasivni promatrač. Njezino pjevanje aktivira DK-jeve "Bananza" transformacije, poput Zebra-Konga koji može trčati po vodi. U co-op modu, drugi igrač može preuzeti kontrolu nad njom i koristiti njezine "vokalne udare" za interakciju s okolinom.

..a još smo manje očekivali jednu od igara godine

Donkey Kong Bananza je savršen prikaz toga što Switch 2 može i u mnogočemu je daleko bolja ekskluziva, ali u isto vrijeme, radi se o igri koja jasno pokazuje granice te ambicije. Iako često izgleda predivno, s detaljnim modelima i impresivnim efektima, performanse su nestabilne. Igra cilja na 60 sličica u sekundi, no padovi su česti, pogotovo tijekom masovnog uništavanja i u nekim borbama s bossovima, gdje framerate pada na 30 FPS. Developeri su priznali da su "prioritet dali zabavi i igrivosti" nauštrb savršenih performansi, no ti padovi su itekako primjetni. Tome treba dodati i probleme poput povremenog "pop-in" efekta i sjena niske kvalitete. 

Donkey Kong Bananza je hrabar, inovativan i nevjerojatno zabavan platformer koji uspješno postavlja temelje za novu "3D granu" Donkey Kong serijala. Njegova mehanika uništavanja je revolucionarna, kretanje je besprijekorno, a priča ima više srca nego što smo očekivali.

No, tehnički problemi su stvarni i predstavljaju kompromis koji je Nintendo svjesno napravio kako bi ostvario svoju ambicioznu viziju. Možda ćete to primijetiti, vjerojatno ne jer od Switcha ne očekujemo tehnička čuda, ali na kraju dana ovo je impresivno. Bez ikakvog pretjerivanja, Bananza je trenutačno THE naslov za Switch 2 i jedna od najboljih Nintendovih igara u dugo vremena.

Donkey Kong kao jedna od boljih igara 2025. nije bio, kako bi memeovi rekli, "na mojoj bingo kartici", ali to se dogodilo.

Ocjena: 10/10