Foto: Getty Images

VIDJELI ste ih na društvenim mrežama, na portalima, u novinama, na YouTubeu, na TV-u pa čak i u pornićima, ali velikom dijelu čitatelja riječi "fidget spinner" vjerojatno ne znače mnogo.

Ukratko, fidget spinner je nova "must have" igračka svakog osnovnoškolca, a prije nego što za njega doznaju i njihovi roditelji i potpuno unište zabavu, objasnit ćemo vam i kako igračka funkcionira. Zavrtite ga. I on se vrti. A ako ste se pomislili da to ne može biti sve i da mora postojati neka caka, odgovor je jednostavan. Ne, postoji caka. Fidget spinner je nešto kao moderni yo-yo, naoko beskorisna igračka čija je funkcija ovladati brojnim trikovima koje vam ova stvarčica omogućuje. Jedino ograničenje je vaša mašta.

Nije samo igračka, to je pomagalo (možda)

Doduše, valja naglasiti i to da je fidget spinner u jednoj fazi imao i funkciju - pomoći klincima koji pate od ADHD-a da se riješe stresa i dosade isto onako kako su one spužvaste loptice svojevremeno pomagale nabrušenim poslovnjacima da ne pokokaju kolege u uredu.

Nažalost, struka je vrlo brzo pokopala ovu priču jer ne postoje znanstveni dokazi koji bi potvrdili da je fidget spinner bilo što drugo osim popularne igračke, a ne terapeutsko pomagalo kod tjeskobe, autizma ili poremećaja koncentracije.

"Znam da postoji gomila sličnih igračaka i najjednostavnije rečeno, ne postoje znanstveni dokazi da bilo koja od njih funkcionira", rekao je za NPR Scott Collins, klinički psiholog i profesor na Sveučilištu Duke.

To, naravno, ne znači da su roditelji i učitelji u krivu kad kažu da je nova popularna igračka pomogla nemirnim klincima da se usredotoče na nastavi, ali u isto vrijeme moramo znati da su trgovci malo slobodni s istinom kad tvrde da je fidget spinner "lijek za nemirno ponašanje ili nedostatak koncentracije u učionicama"

I dok velik broj roditelja rješenja za ponašanje njihove djece pronalazi mimo klasičnih medicinskih rješenja, ne smiju zaboraviti to da za stanje njihove djece ne postoji brzo i jednostavno rješenje, a osobito ako se radi o igračkama od 10 dolara.

Međutim, ne smijemo zaboraviti ni drugu stranu jer osim onih koji smatraju da se radi o nečem što samo odvlači pažnju i ne pomaže pri liječenju ADHD-a, postoje i oni koji vjeruju da spinneri i slični uređaji u pravom okruženju mogu smiriti nemirnog učenika ili hiperaktivni um.

"Ove male naprave trebalo bismo zvati alatom, a ne igračkama jer mogu biti dijelom uspješne strategije u liječenju nemirnog ponašanja ako se predstave kao normalan dio razredne kulture", tvrdi pedijatrijska terapeutica Claire Heffron.

Kako je fidget spinner postao fenomen?

A dok stručnjaci raspravljaju o korištenju spinnera u terapijske svrhe, mnogi se pitaju kako je ova naoko bezvezna igračka uopće postala toliki hit.

Postoji jednostavno objašnjenje. Svi smo mi nemirni, bez obzira na to radi li se o neprestanom diranju kose, grickanju noktiju, vrćenju olovke ili prčkanju po tijelu, većina nas se po cijele dane vrpolji, a kad imate igračku koja je osmišljena kao ostvarenje sna svakog vrpoljenju sklonog pojedinca, nije posebno iznenađenje da je postala popularna ne samo među klincima, nego i među odraslima.

Međutim, radi se o igrački koju ne možete pronaći u baš svakoj trgovini jer iza nje ne stoji velika kompanija niti postoje reklame koje bi je uz pomoć agresivnog marketinga pretvorile u igračku godine.

Ovaj porast popularnosti još je zanimljiviji ako u obzir uzmemo činjenicu da fidget spinneri postoje već dugi niz godina, a koristili su ih uglavnom klinci koji pate od autizma ili imaju problema s koncentracijom. No sve do ovog proljeća bili su potpuni misterij u mainstreamu.

Richard Gottlieb iz njujorškog Global Toy Expertsa nije siguran kako su spinneri dogurali od anonimnosti do globalnog fenomena, ali pretpostavlja da se priča proširila s igrališta, a jednom kad su ljudi počeli objavljivati videe na YouTubeu i društvenim mrežama, više nitko nije mogao zaustaviti širenje ovog ludila. Ljudi ih koriste na bezbroj načina, a zalihe u svim trgovinama su presušile. Neki klinci čak kupuju velike količine spinnera i zarađuju džeparac prodajući ih po većoj cijeni.

Trgovci diljem SAD-a pokušavaju se što prije opskrbiti jer je potražnja nevjerojatna.

"U travnju je netko nazvao trgovinu i pitao imamo li spinnere. Trideset minuta kasnije primili smo još jedan poziv. Nisam znao o čemu se radi, ali znao sam da to moramo nabaviti što prije. Sad me zivkaju 30 puta dnevno, a u jednom danu prodamo ih i preko 150. Neprestano nam presušuju zalihe", rekao je za USA Today Tom Jones, vlasnik trgovine Funky Monkey Toys.

Izumiš najveći hit godine i ne zaradiš

Fidget spinnere uglavnom proizvode Kinezi, ali postoje i drugi proizvođači koji ne mogu vjerovati što se događa. Sve to možda najviše pogađa Catherine Hettinger koja je izumila fidget spinner još davne 1990. Dizajn je bio malo drukčiji od ovog današnjeg, ali radilo se o više-manje istoj igrački.

Nažalost, patent je istekao još prije deset godina jer je Catherine zaključila da više neće plaćati održavanje. To je bila velika greška jer nije zaradila jedan jedini dolar od novonastalog ludila.

"Nitko me nije kontaktirao i nitko mi nije poslao ček. No jednom kad patent istekne, postaje javno dobro pa ne očekujem ništa", rekla je Catherine Hettinger.

Budući da za igračku sad znaju gotovo svi, postoji velika šansa da će ludilo uskoro prestati, ali zanimljivo je pratiti kako je gotovo 30 godina stara igračka doživjela veliki povratak i pritom probudila interes za starim "zarazama" kao što su yo-yo ili Rubikova kocka.

No ako ništa drugo, ovaj fenomen mnoge je stručnjake naveo na razmišljanje i ukazao na rastući problem koji postoji u učionicama diljem svijeta.

"Možda bismo ponovno trebali proučiti kurikulum i uvesti više fizičke aktivnosti. Kratki odmori i manjak tjelesnog odgoja možda su dio problema djece koja imaju problema s vrpoljenjem ili gubitkom koncentracije. Isto tako, djecu bi trebalo više uključiti u nastavu pa bi možda imali manju potrebu za ovakvim igračkama", govori Joel Westheimer sa Sveučilišta u Ottawi i dodaje: "Fizičku aktivnost moramo uključiti u naš dan, a to se odnosi i na djecu i odrasle. Umjesto da im dajemo ovakve igračke i pitamo se zašto se toliko dosađuju i zašto su nemirna, trebali bismo razmišljati o tome kako da im zaokupimo pažnju i učinimo školu zanimljivijim i aktivnijim iskustvom".