JEDAN od najtežih izazova s ​​kojima se suočavamo u životu je smrt voljene osobe. No često ne vidimo kako javljanje te tužne vijesti utječe na doktore. 

Liječnik hitne pomoći iz bolnice St. Vincent u Indianapolisu nedavno je podijelio dirljivu priču o tome kako priopćava tužne vijesti roditeljima čija djeca preminu. Louis M. Profeta kaže da uvijek pregledava Facebook profile pacijenata koje izgubi, a evo i zbog čega.

"Na neki način tako održavam ljudskost. Vidite, ja ću im promijeniti živote - tvojoj mami i tati. Za oko pet minuta nikad neće biti isti, nikad neće biti ponovno sretni. Trenutno, da budem iskren, ti si samo bezimeno mrtvo tijelo, poput mokre vreće novina po kojoj smo lupali, zabijali igle u nju, u očajničkim pokušajima da te spasimo. Nema pokreta, nema života, ništa što mi može reći da si jednom imala snove i aspiracije. Dugujem njima naučiti nešto o tebi prije nego što im priopćim vijest", piše doktor u otvorenom pismu koje je postalo viralno na društvenim mrežama.

"Možda si pisao poruku umjesto da gledaš cestu ili si bio pijan pa bi bilo bolje da si uzeo Uber... Možda je bilo tvoje vrijeme, ali šanse su da... nije", nastavlja doktor te priznaje da tada uzme vozačku dozvolu i otvori Facebook te potraži ime. "Šanse su da imamo barem jednog zajedničkog prijatelja negdje. Znamo puno ljudi."

"Vidim da nosiš istu ogrlicu i naušnice koje sad stoje u šalici za uzorke na ormariću, istu jaknu koja je razrezana škarama, uzorak umrljan krvlju... Čini se da si je nosila na koncert U2-a. Čuo sam da je bilo sjajno."

"Vidim tvoj osmijeh, kakav bi trebao biti. Boju tvojih očiju ispunjenih životom, vrijeme na plaži, puhanje svjećica. Božić kod bake, o, pa i ti imaš maltezera. Vidim to. Vidim kako stojiš s mamom i tatom ispred fakulteta. Dobro, znam točno tko si prije nego što uđem u tu sobu. Toliko mi je lakše, jedno pitanje manje koje moram postaviti."

"Na neki način sretna si da ne moraš to vidjeti. Tata koji viče tvoje ime iznova i iznova, mama koja čupa kosu, sklupčala se na podu s rukom preko glave kao da se pokušava zaštititi od nevidljivih udaraca."

"Provjeravam tvoju Facebook stranicu prije nego što im kažem da si mrtva jer me to podsjeća da govorim o osobi - nekome koga vole - smiruje mi glas u glavi koji viče na tebe: 'Kako si im mogla to napraviti, ljudima koje bi trebala voljeti.'"