Dinka u Šarengradu nudi besplatan smještaj za odmor, iza svega se krije tužna priča
"AKO ZNATE nekoga tko je umoran od svega, tužan i potrebna mu je terapija druženjem i proljećem na Dunavu... Pošaljite ga u Šarengrad. K meni. Na mjesec dana oporavka i dobrog društva...", napisala je nedavno na Facebooku Dinka Juričić, 68-godišnjakinja koja nudi besplatan apartman na obali Dunava osobi koja bi joj htjela praviti društvo. Trenutno joj, kaže, ništa drugo ne treba.
Dinka je u razgovoru za Index ispričala da joj se na njezin nedavni oglas javilo tridesetak ljudi. Već je počela slagati tablicu kad bi tko od njih mogao doći u Šarengrad.
"Mnogi bi uglavnom htjeli doći na tri-četiri dana ili na vikend, ne bi se duže zadržavali. Obično su to muž i žena ili dvije sestre. Najzanimljivija mi je trenutno jedna gospođa iz Osijeka. Rekla mi je da ima sestru koja je udana u Užicama u Srbiji. Pitala me bi li svaka od njih mogla doći sa svojim suprugom kod mene. Rekla sam im da nema problema. Baš je bilo smiješno - spojiti dvije sestre koje se godinama nisu vidjele", ispričala je Dinka kojoj se, između ostalih, javio i jedan bračni par učitelja iz Garešnice.
"Razgovarali su s ravnateljem škole, poveli bi učenike u Šarengrad u školu u prirodi. Zanimalo ih je koje sadržaje bismo im ponudili. Kupit ćemo dva mala šatora pa ćemo djecu naučiti i kako se postavlja šator, kako se lovi riba, kako se čisti riba... Došli bi zapravo na jedan dan da djeca dožive prirodu. Mogli bi iskoristiti i čikle pa da djeca uče o veslanju, moramo onda kupiti i spasilačke pojaseve. Polako planiramo i zabavljamo se", objasnila nam je Dinka.
U Šarengrad se doselila prije tri godine
U Šarengrad se doselila prije tri godine, kada je njezinom tati bila potrebna pomoć. Obolio je od demencije i trebao mu je smještaj u staračkom domu. No Dinka je odlučila da će se ona brinuti o njemu.
Prošle je godine također objavila oglas u kojem je nudila besplatan smještaj u apartmanu. Tad je htjela da to bude umirovljena osoba koja bi mogla pripaziti na njezinog oca dok se ona vrati iz obližnjih Vukovara ili Vinkovaca. Dinki se na oglas naposljetku javilo devetero ljudi. Prvi je to bio gospodin Josip koji je ubrzo stigao u Šarengrad.
"Josipu je u Šarengradu bilo jako lijepo. Nije on došao jer je siromašan, nego zbog društva. Uklopio se, cijelo selo je častio janjetinom. Kupio je, dečki su ispekli, napravio je feštu... No postajao je sve tužniji jer on ipak ima svoj dom. Kod Kloštra ima kuću i veliki voćnjak pa se dolaskom jeseni poželio vratiti. Bio je jako dobar s mojim tatom, pomagao mi je skinuti ga s kolica, podignuti mi kolica... Sad se povremeno čujemo", ispričala je Dinka.
"Dok je tata bio živ, bila mu je potrebna pomoć i to je funkcioniralo. Otkako je tata umro, pomoć mi nije potrebna. Sada samo želim imati društvo, ali ne bilo kakvo - nekoga tko želi doći, napuniti se energijom, nekoga tko uživa u šetnjama... Puno ljudi se uključi u aktivnosti koje ne mora platiti, a svima je bolje. To se meni sviđa. Tu vibru možda nemaju u gradu, a htjela bih da ljudi to dožive. Željela bih da se svatko tko dođe u Šarengrad vrati ispunjeniji i mrvicu bolji", dodala je.
Dinka je ranije živjela sama u kućici u šumi
Kaže kako je druželjubivost pokupila upravo od tate. Ranije je Dinka živjela u jednoj kućici u šumi koju je kupila prije 20 godina. Voljela je, kaže, biti sama, no njezin tata nije podnosio da dnevno nemaju barem dva ili tri gosta.
"Često sam zvala svoje prijateljice. Tata se znao našaliti i reći mi: 'Nemoj mi dovoditi stare babe.' Imala sam prekrasne prijateljice iz Vinkovaca. Kad bi one dolazile, tata je tražio da ga obrijem i odjenem ga u ljubičasto. Njima je to bilo jako smiješno, a tata je obožavao društvo. Sada ga nema, ali ja sam nastavila takav život", kaže Dinka, koja je ranije više voljela biti sama i čitati knjige. Sada joj društvo u Šarengradu godi.
Juričić ima dva sina i dvije kćeri, no kaže kako oni još nisu stekli naviku da češće dolaze u Šarengrad. "Mojih troje djece živi u Zagrebu, a jedan sin je u Njemačkoj. Kod mene dolaze za blagdane. Bili su za Božić, sada će doći i tijekom Uskrsa", rekla je Dinka koja za vrijeme blagdana ne prima druge goste.
U Šarengrad, kaže Dinka, ne dolazi često ni njezin suprug pomorac. "On ima grozne predrasude o rijekama. Misli da je Dunav običan kanal i da je ploviti Dunavom glupost", rekla je Dinka kroz smijeh.
"On živi u Brelima. Kad nije na brodu, onda iznajmljuje apartmane. U Šarengrad sigurno neće doći na duže vrijeme. Cijenim to što voli more. I ja sam živjela u Brelima neko vrijeme. I svugdje mi je bilo lijepo i dobro, no shvatila sam da je Šarengrad mjesto koje je mene čekalo. Zadovoljna sam što sam došla", dodala je.
"Uvijek ću besplatno iznajmljivati apartmane"
Goste u Šarengradu prima u apartmane koje je gradio njezin brat za svoje sinove koji su, nažalost, preminuli. Dinka kaže kako će te apartmane uvijek besplatno iznajmljivati.
"Moj tata i brat su uložili puno truda i novca kako bi u dvorištu napravili kućicu s apartmanima. Iako se dogodila tragedija, sve je bilo dovršeno. Zašto bi stajalo neiskorišteno", smatra Dinka.
"Dok je tata bio živ, pitala sam ga bi li imali nešto protiv da ljudi besplatno prespavaju kod nas umjesto da postavljaju šatore dok je ružno vrijeme. Rekli su mi da je to genijalna ideja. Tamo nema stvari od mojih nećaka i stvarno sam presretna kad u njihovim sobama netko spava. Ja ni za koga ne kuham niti im dajem hranu, ali imaju frižider i sva moguća pomagala. Dobro im dođe, pogotovo kad netko ima djecu", ispričala je Dinka.
"Došla je jedna obitelj s tri curice. Krenuli su biciklima do Švicarske, a nakon tri dana putovanja došli su u Šarengrad. Bilo im je drago odmoriti se u krevetu", dodala je.
"Jedna žena mi je dala juhu iz vrećice. To je bilo vrjednije od bilo kakvog novca"
Dinka kaže kako ljudima nikad nije bilo čudno što ona ne želi naplaćivati smještaj.
"Kod mene je bio jedan sladak par - Nizozemka i Kanađanin. Tijekom jednog putovanja su odsjeli kod mene, naravno, besplatno. Pri odlasku su mi rekli da imaju malu donaciju za mene i ona mi je pružila juhu iz vrećice. I to mi je bilo puno više od novca. Dala mi je juhu iz vrećice koju je donijela iz Nizozemske. Jako me to raznježilo", prisjetila se Juričić.
Tada je kod nje boravila i njezina prijateljica iz Zagreba Heda Gospodnetić, inače profesorica na glazbenoj akademiji. Elly i Dave, koji su putovali biciklom iz Nizozemske, brzo su s njom pronašli zajednički jezik.
"Ne znam kako, ali dok su kuhali kavu, shvatili su da su svi glazbenici. Počeli su zajedno pjevati. Potom su otišli do mojeg tate i zapjevali mu Dona nobis pacem. On isprva zbog bolesti nije shvatio da pjevaju, no kad je shvatio što se događa, izmamilo mu je to ogroman osmijeh. Ljudi tijekom komunikacije otkriju talente i onda to podijele", prisjetila se Dinka.
Kaže kako ljudima obično savjetuje da ne dolaze zimi jer se soba ne može toliko zagrijati. "Najbolje je od kraja ožujka, otprilike u vrijeme kad i kruzeri plove, kad se na Dunavu nešto događa, pa sve do 11. mjeseca. Zimi znaju doći biciklisti, no njima ne smeta što u sobi nije toplo. Oni bi inače spavali u šatoru, gdje je još hladnije", objasnila je Dinka.
Dinka priznaje da je nikad nije bilo strah nepoznatih ljudi koji dolaze. Ona živi sama, s tri psa i jednom mačkom. U blizini su, kaže, neke kuće, ali one nisu naseljene.
"Nisam razmišljala o tome. Jedino ne bih htjela da dođe netko tko se boji pasa. Nemam predrasuda prema ljudima koji nemaju pse, ali kad se netko boji pasa koje nikad nije vidio, to zrači. I životinje osjećaju. Moji psi su umiljati, divni, mazni. No ima ljudi koji ne žele doći kada ima kažem da imam pse. Možda su imali i neka neugodna iskustva.
Kad bi došli neki razbojnici, mene bi moji psi čuvali. No neće doći. Šarengrad je sigurno mjesto, iako smo na putu migranata. No svugdje su termovizijske kamere, zaštićeni smo. Nema ni puno krađa. Ne bojim se. Ako bi mi se išta dogodilo, pomogli bi mi prijatelji", ispričala je Dinka.
"Nedavno je došla jedna žena sa svojom mamom, sve je krivo shvatila..."
Iako uživa kad joj netko dođe u Šarengrad, Dinka je nedavno doživjela neugodnost. Nazvala ju je, kaže, jedna žena i rekla joj da je s mamom na putu te da će za sat vremena doći u Šarengrad. Žena se, tvrdi Dinka, nije ni predstavila.
"Nisam znala o čemu je riječ. Ispekla sam kiflice i skuhala čaj, a kad su došle, žena je izašla iz auta i prvo izvukla kofer. Provele smo dan zajedno, no ta žena mi nije rekla ni svoje ni mamino ime. Ispričala mi je kako bi željela ići raditi u Irsku na dva, tri mjeseca, možda pola godine, ne dulje od godinu dana. Čula je, kaže, da ja primam starije roditelje pa je donijela stvari kako bi njena mama ostala kod mene", ispričala je Dinka.
"Sjedile smo na terasi, njena mama je bila u tankoj košulji, bila je dementna... Ne može funkcionirati sama. Kad sam to shvatila, rekla sam joj da nisam mislila da dođe netko koga ću morati njegovati, već da dođe netko samostalan. No ta žena je rekla da je njena mama samostalna i da neću imati problema. Potom je krenula prema autu da pobjegne. Da nisam ustala i uhvatila je za ruku da uzme kofer i vrati se po mamu, ona bi otišla.
Nisam sigurna je li ta žena mamu uopće vratila kući. Imala je registarske tablice Slavonskog Broda, no ne znam je li od tamo. Dobro znam postupati s ljudima, ne bi mi se moglo nešto takvo dogoditi. Imam skoro 70 godina, ne daj Bože da se njezinoj mami nešto dogodi. Ne bih znala kome da javim. Nije trebala to napraviti, no to je više priča koja govori o toj ženi", dodala je.
Dinka kaže da joj se povremeno javljaju i ljudi koji misle da bi ona željela muško društvo. "Onda se naljute. No sve je stvar komunikacije. Tada im objasnim da se nismo dobro razumjeli. Uvijek kažem kako bih htjela da dođu nečiji roditelji, da se zabave, a ne da ja njima budem mama", rekla je.
"Najljepše mi je kad ispred moje kuće stane automobil i onda..."
"Najljepše mi je kad ispred moje kuće stane automobil i onda izađu dvije gospođe i kažu mi da su moje Facebook prijateljice koje me žele upoznati. Također, kad netko ide u Ilok, često mi pošalju poruku mogu li doći kod mene. K tome, svi moji Facebook prijatelji znaju da ja skupljam plavo staklo. Volim razne stvari od plavog stakla i onda mi uvijek nešto takvo donesu. Žene koje znaju da ja ne volim kuhati ponude se napraviti ručak pa zajedno jedemo. Ima toliko divnih ljudi", dodala je Dinka.
Osim što se u Šarengradu druži i veseli s brojnim ljudima, Juričić je uključena u razne aktivnosti. Obožava kreirati videa, a ima i svoj YouTube kanal. Taman prije našeg poziva Dinka je snimala.
"Baš mi je bio ispunjen dan. Spremamo se za maraton tradicionalnih dunavskih plovila. Ima jedna vrlo posebna vrsta čikla koja je dizajnirana da se može prenositi po pijesku po 200 metara. To je nekakva čikla koja plovi, ali može putovati po kopnu bez puno muke. Danas nam je stigla osma takva čikla, a maraton ćemo imati zadnji tjedan u kolovozu, kao i svake godine. Vozit će se od Iloka do Vukovara. Sad pokušavam okupiti nekakvu ekipu", ispričala nam je Dinka.
Trenutno piše i roman, a uz to, obožava istraživati po muzejima. "Napravila sam i male knjižice, kao nekakav vodič o Šarengradu, a moje prijateljice jedva čekaju da završim roman. Stalno se nešto događa", zaključila je Dinka.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati