Foto: Ilustracija

U POSLJEDNJE vrijeme sve češće možemo naići na napise o razularenim pripadnicima generacije ovisnika o socijalnim mrežama koji svojim "suludim" prohtjevima i starijoj generaciji neshvatljivim ponašanjem, tjeraju roditelje u očaj.

Naravno, kada kažemo "u posljednje vrijeme", mislimo na vremenski period od trenutka kada se prvi bračni par susreo s prvim tinejdžerom pa sve do danas, jer ono što je danas Facebook, prije pedeset je godina bio televizor, prije stotinu godina radio, a prije tristotinjak godina glavobolju su vjerojatno zadavali subverzivni romani u kojima je netko prečesto spominjao "ljubavnu požudu koja plamti poput Ivanjskog krijesa".

Prije su bili ludi ko fiper, a danas ko Playstation 3

Međutim, kada čujete da su u pripremi "kampovi" u koje će bespomoćni roditelji slati svoju djecu ne bi li ih odvikli da svakih pola sata provjeravaju statuse, mahnito pritišću "likeove" i objavljuju YouTube poveznice, počinje se činiti kao da su stvari izmakle kontroli. Dođe vam da istog trena odete na svoj profil i objavite ogorčeni status u kojem ćete izraziti svoje neslaganje s ovom revolucionarnom idejom.

Čini se kao da se dogodilo prije stotinu godina, ali slične su probleme svojevremeno stvarala i maratonska gledanja akcijskih budalaština na VHS-u i igranje igara na "Komodorcu". Istina, slika je bila mutnija, titlovi su bili žući, a igranje video igara uključivalo je šarafciger za štimanje glave, ali osnovni je problem ostao nepromijenjen. Stvar je prilično jasna. Naime, ako dijete izložite nečem istinski zabavnom, budite sigurni da će se isto to dijete "navući na zabavu" i zanemariti one dosadnije obaveze kao što su učenje i pisanje zadaće.

No, razlika između "šarafciger generacije" i "Facebook generacije" je ta da je za prekid ovisničkog ponašanja u "mračno doba" bio dovoljan samo jedan nadrkani otac koji bi se pojavio na vratima sobe i balavog ovisnika ošinuo dozom verbalnog metadona: "Ako uskoro ne prestaneš drkati po tom kompjuteru, iskopčat ću ga i baciti na jebenu ulicu".

"Ne" znači "loš odgoj"

Gledano iz današnje perspektive, mogli bi pronaći najmanje tri zamjerke ovom staromodnom pristupu liječenju "ovisnika", ali konačni je rezultat u načelu bio isti. Ovisniku je na njemu razumljiv način ukazano da postoji problem i da bi daljnja "konzumacija" mogla izazvati nesagledive posljedice. Naravno, roditeljski odgoj u tom je vremenu patio od kroničnog nedostatka političke korektnosti i razumijevanja za maloljetničko izdrkavanje, ali već ionako nagriženi kućni budžet nije se dodatno opterećivao slanjem djece u kampove za odvikavanje od nečeg što u stvarnosti nije ovisnost već premalo živaca za navlačenje s nedokazanom balavurdijom.

Realno gledajući, ne postoji ništa suštinski loše u slanju djece u kampove u kojima će provoditi dane na svježem zraku, daleko od monitora, mobitela i televizora. Klinci će trčkarati po livadama, doznati da kretanje ne uključuje korištenje kontrolera ili kombinaciju tipaka WASD, statuse će urezivati na drveće i klupe, brati ljubičice, hraniti košute ili što god ljudi rade kada ne grbave pred računalima, žderu pred TV-om ili drkaju po svojim super mobitelima. No, isti ste rezultat mogli postići da ste ih otjerali u park. Istina, taj bi nezamisliv potez uključivao i sve nepopularniju odgojnu mjeru govorenja "ne" djetetu, ali zašto praviti ručak kad možete naručiti pizzu.

Nije ovisan, razmažen je

Isto tako, ako svi ti "kampovi"  neće omogućiti besplatni paintball ili zavirivanje u foto albume prijatelja iz razreda, teško da ćete ih uvjeriti da je najobičnija dodatna nastava bolja od nadolazećeg "Battlefielda 3" ili zajebancije na Facebooku.

S druge strane, čini se da bi dalekosežnije rezultate dao jedan dobar kamp u kojem bi tim stručnjaka roditelje podučavao kako govoriti "ne" ili kako što efektivnije zabraniti štetne navike u djece i prištavaca. Istina, živimo u "ovisničkim vremenima" (ovisnost o seksu, estetskim zahvatima, kupovini itd.) i puno je lakše reći "ovisan je" nego "nije mi se dalo zajebavati s objašnjavanjem". I da, Facebook je kolosalno gubljenje vremena i postoji šest milijuna boljih načina da dan zgrabite za dupe, ali osjećaj odgojne bespomoćnosti ostat će i nakon što klinac ugasi Facebook profil. Ako klinci divljaju samo zato jer se iz nekog razloga ne mogu spojiti na Internet, to možete nazvati "ovisničkim ponašanjem", ali i ponašanjem karakterističnim za razmažena derišta koja bi pod hitno trebala naučiti da u životu postoje gore stvari od loše Internet veze.

Na primjer, Internet preko dial-up modema.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje