POPUT mnogih svjetskih vođa, Daniel Jackson kaže da ne može otići na kavu, a da ga netko ne prepozna. Ovaj 21-godišnji britanski računalni entuzijast predvodi stotine građana, iako nitko od njih zapravo ne smije kročiti na teritorij njegove države. Daniel je osnovao Slobodnu Republiku Verdis na komadu spornog zemljišta uz Dunav, između Hrvatske i Srbije, a trenutačno živi u egzilu u Doveru.

Verdis je tek nešto veći od Vatikana. Više od 400 ljudi smatra se državljanima Verdisa, a među njima je i 45 osoba s dvojnim britanskim državljanstvom koje posjeduju "službene" putovnice s vodenim žigovima i tintom vidljivom pod UV svjetlom.

U razgovoru za britanske medije Daniel je rekao da je zapravo tipičan 21-godišnjak. "Kad završim s poslom, igramo videoigre", rekao je. "Na kraju krajeva, moraš biti pomalo lud da vodiš državu na Balkanu. Ali nije nas briga što drugi misle o tome. Vjerojatno su samo dosadni. Svijet bi bio dosadno mjesto bez nečega ovakvog."

Do sada se 2800 ljudi prijavilo za status Verdisijanaca putem sustava e-boravišta, što je prvi korak prema "državljanstvu" ove samoproglašene države. Kroz taj program i dodatne donacije prikupljeno je oko 180.000 funti (oko 210.000 eura) za razvoj projekta, tvrdi Daniel. Ipak, predsjednik iz generacije Z kaže da kandidati prolaze stroge provjere.

"Moraju biti ljudi dobrog karaktera", rekao je. "Ne smiju imati kazneni dosje, a ako ga imaju, prolaze dodatnu provjeru." Kandidati prolaze i intervju, a Verdis, prema njegovim riječima, traži ljude s korisnim vještinama, primjerice u infrastrukturi ili medicini.

Inspiracija mu je Slobodna Republika Liberland

Daniela su 2019. godine za predsjednika izabrali njegovi sugrađani Verdisijanci, a formirana je i vlada s dužnosnicima, veleposlanicima i ministrima. Imao je samo 14 godina kada ga je inspirirala Slobodna Republika Liberland, eksperimentalna mikronacija koju je u travnju 2015. osnovao češki političar Vít Jedlička, također na nenaseljenom području uz Dunav, samo nešto sjevernije.

"Nisam se u potpunosti slagao s njihovom ideologijom, ali ideja stvaranja države bila mi je vrlo zanimljiva", rekao je Daniel.

Zajedno sa školskim prijateljima počeo je proučavati karte u potrazi za drugim komadima zemlje uz Dunav na koje, kako su vjerovali, nitko ne polaže pravo.

"Odabrali smo najveći, koji je nešto veći od Vatikana", rekao je. "Terra nullius znači ničija zemlja. Taj se izraz povijesno koristio za područja koja nijedna suverena država nije prisvojila, pa je onome tko je prvi zatraži dopuštao pravo na posjed. U slučaju Verdisa nijedna druga država nije polagala pravo na taj teritorij prije našeg proglašenja, a ondje nije živjelo ni stanovništvo."

Po sličnom principu 13. travnja 2015. u ističnoj Slavoniji proglašena je Slobodna Republika Liberland. I ona je nastala na zemljištu koje ni Hrvatska ni Srbija ne smatraju svojim, a predmet je dugogodišnjeg graničnog spora između dviju država.

"Cilj nam je napraviti mjesto gdje možemo imati ekonomsku slobodu, gdje možemo imati firme koje se bave najnovijim tehnologijama a da ne moramo plaćati milijune i milijune u licencama. Cilj je da možemo biti slobodni građani slobodnih država", ispričali su nam tada mladi koji su se naselili na područje takozvanog Liberlanda.

Sukob s hrvatskim vlastima

Ipak, vođenje države nije jednostavno. Daniel kaže da je primao prijetnje smrću nakon pokušaja uspostave naselja na tom malom području uz Dunav. "Mnogo sam puta ozbiljno zabrinuo svoje roditelje", rekao je. "Bilo je dosta problema. Verdis je prilično kontroverzan projekt."

Godine 2023. on i skupina pristaša zaplovili su Dunavom kako bi započeli izgradnju svoje zajednice, koja ima vlastitu zastavu, putovnicu, grb pa čak i vladu. Međutim, u roku od tjedan dana hrvatske vlasti upale su na otok i uhitile sve prisutne, navodno ih zadržavši oko 12 sati, ispričao je za The Sun.

Većina doseljenika dobila je tromjesečnu zabranu ulaska, dok su Daniel i njegov potpredsjednik dobili doživotnu zabranu uz obrazloženje da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Daniel tvrdi da je hrvatska intervencija prekršila međunarodno pravo.

"Hrvatska vrlo jasno daje do znanja da ovo zemljište ne smatra dijelom svoje države. Povijesno gledano, nikada nije bilo hrvatsko", rekao je. "Ironično je da su intervenirali upravo dok su ponavljali da to nije hrvatski teritorij."

Danas se uz vodenu granicu Verdisa nalazi stalna policijska kontrola i nadzorne kamere kako bi se spriječilo iskrcavanje ljudi. Nedavno su nacionalističke skupine s Balkana na internetu objavile videosnimke na kojima pale zastavu Verdisa.

"Smatram pomalo ludim što su se uopće potrudili to učiniti", rekao je Daniel.

Život u egzilu i planovi za budućnost

Britanac kaže da ga prijetnje ne brinu previše, ali da u Srbiji putuje uz zaštitu, odnosno skupinu mladih pristaša iz Ujedinjenog Kraljevstva i Europe.

Jedan od njih je 21-godišnji Calvin McPherson iz Glasgowa, koji se sprema na svoje drugo putovanje u Srbiju kako bi pomogao u osnivanju još jednog službenog predstavništva Verdisa. "Osnivanje države nije posao za starce", rekao je Calvin.

Daniel kaže da su njegovi roditelji, koji još žive u predgrađu Melbournea gdje je odrastao, impresionirani onim što je postigao.

"Na prvi pogled to je samo komad šume, ali kad shvatite da stojite u zemlji koju ste sami stvorili, osjećaj je čaroban", rekao je. "Imamo tisuće e-građana i svakog mjeseca šaljemo stotine osobnih iskaznica. Projekt napreduje, ali zahtijeva puno rada. Verdis je za mene sada posao s punim radnim vremenom."

Ističe da u projekt nije ušao zbog zarade. "Uzimam samo onoliko koliko mi je potrebno za život. Ne želim na tome profitirati", rekao je. Njegova majka već ima državljanstvo Verdisa, dok oca, kako kaže, još nije "preobratio".

Kako postati državljanin Verdisa?

Da bi netko postao državljanin Verdisa, najprije mora kupiti status e-građanina (e-Resident Plus) za 50 eura godišnje. Nakon najmanje 11 mjeseci kandidati moraju imati potvrdu da za njih jamče najmanje dva državljanina Verdisa ili proći sigurnosnu provjeru u zemlji prebivališta.

Također moraju biti aktivni na internetskim forumima zajednice, biti spremni preseliti se u Verdis u budućnosti te platiti jednokratnu nepovratnu naknadu za obradu od 300 eura. Postoji i ubrzani postupak za kandidate koji značajno pridonose projektu ili se smatraju posebno korisnima za razvoj države.

U Novom Sadu imaju "ambasadu"

Verdis trenutačno djeluje s privremenom vladom dok je Daniel u egzilu. Nedavno je otvorena "ambasada" Verdisa u Novom Sadu, a projekt je privukao i mlade Srbe i Hrvate zainteresirane za ideju mirnog suživota.

Budući da su mnogi građani Verdisa etnički Srbi i Hrvati, grb zemlje sadrži elemente obje kulture. Bijela roda nacionalna je ptica, valovite linije simboliziraju Dunav, hrastovi predstavljaju snagu i jedinstvo, ocilo srpsku tradiciju, a hrvatska šahovnica hrvatsku.

Prošli tjedan Daniel je dobio i srpsko državljanstvo kako bi se dodatno približio ostvarivanju svoje vizije balkanske mikronacije.

"To je nešto u što vjerujem", rekao je. "Stvaramo povijest."

Ako se jednog dana ukine blokada, planirano je glasanje o novom ustavu. Daniel kaže da se dugoročno želi povući s mjesta predsjednika i postati običan građanin Verdisa, neutralne države bez političkih podjela, te prepustiti vođenje nekom drugom.

"Možda se boje da ćemo postati država bez zakona", rekao je. "Ali uvjeren sam da je samo pitanje vremena kada će blokada biti ukinuta."

Odgovor hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova

Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova Hrvatske za The Sun su rekli da je projekt Verdis "provokativna akcija bez ikakve pravne osnove".

Glasnogovornik Ivan Marić izjavio je da su "aktivisti okupili skupinu istomišljenika oko ideje prisvajanja malog područja na desnoj obali Dunava u istočnoj Hrvatskoj". Dodao je da hrvatske vlasti "provode učinkovit nadzor i kontrolu" kako bi "štitile vanjsku granicu Republike Hrvatske i Europske unije".

Konačni teritorijalni status nekoliko lokacija uz Dunav tek treba biti utvrđen u procesu razgraničenja između Hrvatske i Srbije, rekao je Marić, naglasivši da obje države dijele razumijevanje i poštovanje temeljnih načela međunarodnog prava.

"Činjenica da razgraničenje još nije riješeno ne znači da je bilo koji prostor ničija zemlja (terra nullius) otvorena za okupaciju treće strane", zaključio je Marić.