SUDJELOVANJE u emisijama poput Života na vagi od kandidata traži da potpuno ogole svoju intimu pred kamerama. Od toga da kandidati pred tisućama nepoznatih gledatelja moraju progovoriti o svojim najvećim nesigurnostima i traumama do toga da se moraju ogoliti i fizički te pokazati tjelesne karakteristike zbog kojih su najnesigurniji.

Razgovarali smo s nekima od bivših natjecatelja hrvatske inačice Života na vagi i provjerili kakva su njihova iskustva.

"Osjećao sam sram i nelagodu, svi strahovi su se ostvarili"

"Jako mi je teško bilo ogoliti se u Životu na vagi, pogotovo na početku. Kasnije nekako oguglaš jer su svi oko tebe u istom loncu. Meni je najteže padala nemogućnost komunikacije s bližnjima i ta nevjerojatna ranjivost koja se doživi tijekom mršavljenja jer skidate tu debelu čahuru i slojeve sa sebe fizički, ali i u psihološkom smislu. Najava za show je bila tjednima vani kada sam se odlučio prijaviti. Gledao sam to svaki dan i zamišljao da sam u showu, ali pri pomisli da se moram skinuti onakav pretio u donje rublje s bolesnim nogama i da će me gledati i prosuđivati stranci odmah bih se trznuo i povukao", priča nam Alen Abramović, pobjednik treće sezone showa.

"Ipak, jedan dan sam skupio hrabrost i poslao prijavu i sliku misleći: 'Ionako mi se neće nitko javiti'... Kako sam samo bio u krivu. Najbolja odluka u mom životu", kaže danas.

Prisjetio se i samih početaka snimanja, kada mu je sve još bilo novo i kada se morao priviknuti na novi režim prehrane i tjelovježbe, ali i na činjenicu da ga kamere prate u svakom trenutku.

"To je jedan težak osjećaj. Barem je meni bio... Prvo dolaziš pun svojih strahova tipa 'hoću li moći trenirati zbog debljine' ili 'hoće li mi zdravstveno stanje dozvoliti da uopće mršavim'... I onda kada ideš na prvu vagu, jedan od strahova koje sam imao je bio - samo da nisam najdeblji kandidat u showu... Taman sam prije toga shvatio da sam najstariji kandidat pa hajde onda da barem nisam i najdeblji. Svi strahovi su se ostvarili. I najstariji i najdeblji kandidat sezone! Doslovno sam osjećao sram i nelagodu. Ali to se sve rasplinulo nakon prvog tjedna, kad sam napravio rekordni pothvat i skinuo 11.7 kg prvi tjedan", prisjetio se.

I nakon showa kandidati se moraju suočiti s dotad nepoznatim strahovima - kako nastaviti primjenjivati sve naučeno bez kontrole trenera i nutricionista.

"Moj strah je bio da možda neću uspjeti održati novostečenu kilažu i nove navike. I bila je borba, ali ako nastaviš trenirati barem upola od onoga u showu i paziš da se zdravo hraniš 80% vremena, sve na kraju ispadne dobro", zaključuje Alen.

"Jedan od najtežih koraka"

Slično iskustvo poput Alenovog imao je i Luka Smoljo, još jedan od finalista treće sezone showa.

"To mi je bio jedan od najtežih koraka za napraviti - da se tako pretio pokažem pred gledateljima, a inače me je bilo sram skinuti se u kupaći pred prijateljima i obitelji. Mentalno mi je najteže bilo to što mi je falila obitelj i prijatelji. Što sam išao dalje, to su mi više nedostajali, no tu su mi puno pomogli psiholozi, koji su me držali da se borim do kraja", kaže Smoljo.

"Nisam se spremao psihički za ulazak u show jer nisam ni razmišljao na taj način. U početku nisam mislio da će me odabrati, a kad su me odabrali, mislio sam da ću brzo ispasti. Tako da sam došao skroz nespreman", priznaje.

I njemu su posebno teška bila prva snimanja. 

"Nikada nisam bio pred kamerama, a sad moram biti polugol. Kod treninga i izazova mi nije bilo teško jer sam bio fokusiran na trening pa sam potpuno zaboravio na kamere, osim na vaganjima u početku. Sjećam se prve vage, ta mi je bila najgora. Bojao sam se da se ne razočaram, da nakon tjedan dana odličnog treninga ne budem loš i odmah ispadnem iz showa. Kad sam vidio rezultat prve vage, više se nikad nisam bojao stati na nju", kaže.

"Prva vaga i pričanje o mojim nesigurnostima i kako sam natukao kilograme bilo je isto tako teško. Priznati da nemaš ni trunke samopouzdanja, da ne vjeruješ u sebe, da želiš naći curu, ali im se bojiš prilaziti. Prava katastrofa. No ja sam sve to rekao sa smiješkom, tako da gledateljima možda nije izgledalo tako teško, ali meni je to bilo takvo olakšanje da sam bio spreman na sve izazove i prepreke koje su me čekale u showu. Prvi put u životu sam osjetio tračak samopouzdanja i vjere u sebe", prisjeća se.

Nakon izlaska iz showa bojao se da će se vratiti na staro. Vani je to ipak, kaže, potpuno drukčije. "Ako je pravi i prvi cilj ulaska u show bio da si promijeniš životne navike, neće ti biti problem krenuti tim putem. U startu je teško, ali kad si sve posložiš, postane navika", smatra.

"Svi smo u istom košu"

Marijo Barišić se u showu susreo i sa zdravstvenim problemima koji su mu otkriveni upravo tijekom pregleda u emisiji. Na posljednjem sistematskom pregledu u ŽNV-u otkrivena mu je rizična cista na lijevom bubregu koju mora ukloniti.

"Moram zahvaliti produkciji showa jer onaj stari Baro ne bi nikad otišao na sistematski. Baš zato zahvaljujem svim prijateljima koji su me nagovorili da se prijavim u show i što sam na vrijeme saznao za cistu", rekao je simpatični policajac iz Slavonije, poznat pod nadimkom Baro. 

On kaže da mu je puno teže pala izoliranost i odvojenost od obitelji nego "ogoliti se" pred kamerama.

"Nisam imao problema oko trenutka prvog vaganja ni prvog snimanja, ali mi je jako stresna bila situacija oko nominacija i izbacivanje sudionika showa. U trenutku kad morate pred kamerama progovoriti o svojim nesigurnostima, problemima... Uvelike mi je pomogla i olakšala spoznaja da se nalazim u okruženju ljudi koji imaju isti problem kao ja te da će me oni apsolutno razumjeti, a ujedno su i oni iznosili svoje teške životne priče. Praktički smo bili u istom košu", kaže.

"Dobila sam dvi noge u guzicu"

Zdravku Kapetanović mnogi gledatelji pamte kao veselu Dalmatinku punu života i optimizma. To joj je uvelike pomoglo i tijekom sudjelovanja u showu.

"Osobno nisam sramežljiva osoba i veliki sam ekstrovert tako da nisam imala neku nelagodu, strahove, mentalne prepreke... Pripremila sam glavu priju samog ulaska i 'stavila se', kako bi mi rekli... U show su me prijavile kolegice iz centra za autizam i moje prijateljice. Dakle, imala sam dvije prijave. Dobila sam 'dvi noge u guzicu' i to su bila dva koraka naprijed", šali se Zdravka danas.

"Kolegice su me zatvorile u učionicu te sam sama ispunila prijavu. Onog trenutka kad sam sve ispisala, obećala sam samoj sebi – sad ulazim i idemo do kraja", dodaje.

"Najteži dio cijelog procesa je dok se naviknete na sama snimanja i uhvatite mot. Naravno da vam skače adrenalin i da je to sve nešto novo, ali to je bilo za očekivati prije samog ulaska. Nikad se ne možeš dovoljno pripremiti u glavi dok nisi skroz u tome. Mogu samo ponoviti - jedno veliko životno iskustvo. Narasla sam iz svega toga", poručuje.

"Bilo mi je još teže jer sam naknadno ušla..."

Kristina Čopec sudjelovala je u drugoj sezoni showa i to kao kandidatkinja koja je naknadno ušla u kuću, nakon što je show već počeo. Prilikom ulaska u show brinula se, priznaje, i kako će je prihvatiti ostali natjecatelji.

"Jako je teško jer se osoba mora skinuti pred svima i pred kamerama i iznositi svoje slabosti koje inače skriva. U mom slučaju, mentalno gledajući, bilo je još teže jer sam naknadno ušla te sam se brinula kako će me ostali natjecatelji i javnost gledati i prihvatiti. Moja psihička priprema krenula je od gledanja prve sezone Života na vagi te sam u glavi stalno ponavljala - idem se spasiti", kaže.

"U trenucima prvog vaganja bilo mi je najteže iščekivanje jesam li skinula dovoljno kilograma jer sam osjećala veliki pritisak tima zbog mog naknadnog ulaska. Što se tiče prvog snimanja, imala sam tremu jer mi je to bilo prvo takvo iskustvo. Prvi trenutak pričanja o mojim nesigurnostima izazivao je osjećaj straha zbog tuđih osuđivanja jer sam kao pretila osoba bila jako nesigurna u sebe, što danas više nisam", dodaje.

Kao i svi ostali kandidati, i ona se nakon izlaska iz kuće brinula hoće li uspjeti zadržati novostečene navike.

"Najbitnije je ostati jak u glavi i ustrajati u ostvarenju svoga cilja", zaključila je.