JESTE li se ikada pitali laže li vam netko? To je pitanje koje si svatko povremeno postavi, a velika je vjerojatnost da ćemo se naći u razgovoru s osobom koja ne govori istinu. Bivši ispitivač američke Tajne službe, Desmond O’Neill, u gostovanju u popularnom podcastu Diary of a CEO Stevena Bartletta otkrio je dvije ključne tehnike koje pomažu raspoznati kada netko laže.

O’Neill je tri desetljeća koristio znanstveno potkrijepljene metode kako bi vodio teške razgovore i prepoznao obmanu. Dok stručnjaci za govor tijela često upozoravaju na geste, tikove ili nesigurne formulacije, iskusniji lažljivci toga su svjesni i znaju to prikriti. Zato O’Neill ističe dva suptilna, ali iznimno pouzdana pokazatelja istine: spontane ispravke i komplikacije u priči.

Spontane ispravke – znak da osoba govori istinu

Prvi pouzdan pokazatelj jest kada se osoba u razgovoru sama ispravi. Primjerice, ako nekome prepričavate svoj dan i nešto pogrešno kažete, sasvim je prirodno da se odmah usput ispravite. O’Neill to objašnjava ovako: "Ako se osoba u razgovoru spontano ispravi, ako kaže 'čekaj, to je ipak bilo prije ovoga', to su znakovi istine."

Prema njegovim riječima lažljivci rijetko to rade – njihova priča obično je unaprijed uvježbana i ne žele ništa mijenjati kako ne bi pokvarili konstrukciju koju su smislili.

Komplikacije čine priču uvjerljivom

Drugi važan element su – komplikacije.

O’Neill kaže da "ničiji dan ne prolazi savršeno". Zato priče koje zvuče previše glatko i uredno, bez ikakvih prepreka ili nepredviđenih situacija, često mogu biti sumnjive.

Iskrena osoba najčešće će spomenuti sitne probleme, neočekivane zastoje ili neugodnosti – jer su se oni doista dogodili. "Kada se u priči jave komplikacije, lažljivci to obično ne rade", naglašava O’Neill. Istinite priče sadrže takve detalje jer su jednostavno – stvarni.

Kako to izgleda u praksi

O’Neill je ove tehnike primijenio tijekom razgovora s Phillipom Garridom, zloglasnim otmičarom Jaycee Lee Dugard. U to vrijeme policija ga je željela ispitati i o mogućoj povezanosti s nestankom devetogodišnje Michaele Garecht, no nije bilo jasnih dokaza koji bi ga izravno povezivali s tim slučajem.

Tijekom ispitivanja, O’Neill je primijetio da Garrido govori na način karakterističan za osobe koje ne lažu – njegova priča sadržavala je spontane ispravke, sitne detalje i prirodne komplikacije koje teško može izmisliti netko tko pokušava prikriti zločin. Priča nije bila previše "uglađena", već je zvučala kao iskren opis događaja.

"Po načinu na koji je razgovor tekao, bilo je elemenata koji su priču činili uvjerljivijom i istinitijom", prisjetio se O’Neill. "Nisam vidio nijedan znak obmane."

Iako takve tehnike nikada nisu stopostotno pouzdane, u ovom su slučaju bile presudne. O’Neillova procjena potaknula je istražitelje da ponovno pregledaju dokaze i preusmjere istragu, što je naposljetku dovelo do uhićenja Davida Mischa 2020. godine. On je danas glavni osumnjičeni i čeka suđenje za ubojstvo nestale djevojčice.