Biografija Edija Kiseljaka oduševila Norvežane. Riječi upućene suprugu dirnule mnoge
KNJIGA Edija Kiseljaka "Ja sam Edi, i to je dovoljno", objavljena u Hrvatskoj u svibnju, doživjela je i norveško izdanje. Posebnost je u tome što je Kiseljak knjigu za norveško tržište samostalno napisao na norveškom jeziku.
Norveško izdanje, naslovljeno "Jeg er Edi, og det er nok" i objavljeno u nakladi Måken forlag, prvi put je predstavljeno u srijedu, 21. listopada, u Fredrikstadu. Večer nije bila posvećena samo knjizi, već i temama života, ljubavi, predrasuda i ljudske podrške. Interes publike bio je toliko velik da su se morale donositi dodatne stolice.
Osobni razgovor sa suprugom
Posebno emotivan bio je razgovor Kiseljaka s njegovim suprugom Arildom Jensenom, s kojim je u vezi gotovo deset godina. Prisjetili su se svojih početaka, strahova i zajedničkog puta, a Edi je suprugu javno zahvalio na dugogodišnjoj ljubavi i podršci. Otvoreno je rekao da danas možda ne bi bio živ da nije bilo Arilda. Razgovor ispunjen teškim uspomenama dirnuo je mnoge u publici.
Emocije je dodatno potaknuo i isječak iz emisije Nedjeljom u dva, u kojoj je Kiseljak gostovao u ožujku. Prikazan je intervju s njegovim ocem Rankom Kiseljakom, čije su riječi također dirnule prisutne. Bio je to podsjetnik na važnost obiteljskih odnosa, oprosta i prihvaćanja, ključnih tema Kiseljakove knjige.
Borba protiv predrasuda u zdravstvu
Večer je, osim osobnog karaktera, otvorila i važna pitanja o odnosu društva prema homoseksualnim osobama i onima koje žive s HIV-om. U publici je bio velik broj zdravstvenih djelatnika, a okupljenima su se obratili medicinska sestra Britt Andersen i infektolog Øystein Tunheim Simonsen. Oboje su naglasili važnost osobnih svjedočanstava, pogotovo u zdravstvenom sustavu gdje znanje, razumijevanje i pristup pacijentu igraju ključnu ulogu.
Naglašeno je da predrasude u Norveškoj nisu nestale usprkos napretku medicine i dostupnosti terapije. Iznesen je podatak da polovica norveškog stanovništva i dalje ima krive predodžbe o prijenosu HIV-a kod osoba na uspješnom liječenju. Znanstveno je potvrđeno da osoba s nemjerljivom količinom virusa u krvi zbog terapije ne može prenijeti HIV. Posebno zabrinjava što se stigma pojavljuje i među zdravstvenim djelatnicima, u okruženju koje bi trebalo biti najsigurnije.
Edukacija kao ključ promjene
Kiseljak je naglasio da je edukacija zdravstvenih djelatnika ključan korak prema promjenama. U Hrvatskoj je, podsjetimo, nakon višegodišnjeg postupka dobio prvostupanjsku presudu zbog diskriminacije u jednom rehabilitacijskom centru. S ciljem edukacije, iduće godine planira turneju po Norveškoj tijekom koje će posjetiti 18 bolnica. Tamo će zdravstvenom osoblju predstaviti knjigu i kroz osobno iskustvo razgovarati o stigmi, diskriminaciji i važnosti odnosa prema pacijentima.
Komentirao je i vlastito iskustvo iz Hrvatske te izrazio nadu da će se slični programi u budućnosti provoditi i u hrvatskim zdravstvenim ustanovama. Istaknuo je da diskriminacija u zdravstvu ne pogađa samo osobe s HIV-om, već se s nerazumijevanjem i nejednakim tretmanom susreću i mnoge druge skupine pacijenata. Poručio je da se o takvim iskustvima mora govoriti, bez obzira na to koliko su neugodna, jer šutnja ne donosi promjene.
Podrška crkvene humanitarne organizacije
Upečatljiv je bio i govor voditelja Aksepta, organizacije za podršku osobama s HIV-om koja djeluje unutar crkvene humanitarne organizacije Kirkens Bymisjon. Aksept je od početka podržavao Kiseljaka i njegovu knjigu. Njihov voditelj obratio se publici vidno dirnut i u jednom trenutku nije uspio zadržati suze. Istaknuo je važnost Edijeve priče i rekao koliko mu znači što je njegova organizacija postala dio tog puta. Upozorio je da u Norveškoj i danas ima ljudi koji HIV smatraju Božjom kaznom za homoseksualce. Kako bi pokazao neutemeljenost takvih stavova, naveo je podatak da su samo polovica osoba s HIV-om homoseksualci, dok drugu polovicu čine heteroseksualni muškarci, žene i djeca.
Na kraju je naglasio da Kiseljakova knjiga nije primarno priča o bolesti, unatoč teškim iskustvima. Opisao ju je kao priču o ljubavi, ljudskoj snazi i potrebi za prihvaćanjem. Izrazio je uvjerenje da sadržaj knjige može potaknuti stvarne društvene promjene. Za Kiseljaka, koji od 2017. živi u Fredrikstadu, ovo predstavljanje ima posebno značenje. Norveška, zemlja u kojoj je našao sigurnost i novi početak, sada je mjesto gdje njegova priča dolazi do novih čitatelja.
Promotivna turneja po Norveškoj nastavlja se 3. studenoga predstavljanjem knjige u Oslu. Sudeći po reakcijama publike u Fredrikstadu, Kiseljakova priča već je odjeknula u Norveškoj. Prepoznata je ne samo kao svjedočanstvo o preživljavanju, već i kao podsjetnik na važnost razumijevanja, podrške i ljubavi.