KARIBI imaju sve ono što se može vidjeti u turističkim brošurama, reklamama za penzionerska putovanja ili na razglednicama - pješčane plaže, kristalno čisto plavo more i palme - da, sve je i uživo kao na slici, egzotično i prekrasno.

Međutim, kao i na svim turističkim destinacijama, ono što se najviše isplati vidjeti nema veze s turizmom.

Sveti Martin jedan je od malih Antila u Karipskom otočju - cijeli otok ima 75 tisuća stanovnika, dakle kao Zadar. Turizam, dakako, višestruko povećava ove brojke: svake godine na ovaj udaljeni otok dođe i do dva milijuna ljudi. Sve što ide uz taj nesrazmjer ostavilo je sličan učinak kao i na našu obalu, pa se tako na svim atraktivnijim lokacijama mogu vidjeti hoteli građeni kičastom arhitekturom, blještave kockarnice i klubovi sa skupim pićima u koje domaći uglavnom ne zalaze.

Od "must see" lokacija vrijedi izdvojiti plažu Maho kod aerodroma, gdje zbog kratke piste avioni slijeću samo nekoliko desetaka metara iznad kupača. Neki su bili toliko entuzijastični oko ove senzacije da su se navodno znali i verati po ogradi kako bi osjetili udar mlaznog motora, pri čemu bi redovno završili s gadnim opeklinama. Srećom, kažu lokalci, ovaj ekstremni sport je uglavnom izumro.

Druge atrakcije su nenaseljeni obližnji otočić Tintamarre pun iguana, rakova i pelikana, kao i Fort Amsterdam, ostatak stare nizozemske utvrde na brežuljku. Podsjetimo, ovdje su se Francuzi, Nizozemci i Španjolci svojedobno intenzivno mlatili oko teritorija.

Vrijeme ne postoji

Prva ogromna promjena kad se kroči na otok je to što vrijeme na Svetom Martinu ne postoji - sve kasni i po sat-dva, ali nitko se pretjerano ne uznemirava oko toga. Ne treba ovdje doći s namjerom da se sve obiđe u dva-tri dana - domaća uzrečica "vrag odnija prišu" ovdje poprima puno značenje. U početku ta usporenost ide na živce jer je izvan bilo kakvog pojma organizacije i rokova koji mi imamo, ali nakon nekoliko dana je vrlo lako utonuti u ležernost i život bez stresa koji su ovdje svetinja.

Jedan od razloga za to je sigurno klima jer u tropima temperatura nikad ne pada ispod 20 stupnjeva. Po danu je to debelo preko 30, što uz jaku vlagu u zraku daje svako opravdanje za ležernost u poslu.

U opću fjaku uklapa se i javni prijevoz, kojim je najlakše doći od aerodroma do željene destinacije. Kombiji svih boja, oblika i veličina voze na nekoliko zadanih trasa, naravno, bez strogog voznog reda. Vožnja košta samo dolar i pol ili dva po osobi, kombi staje i izvan stanica da pokupi nekoga na cesti, a ako platite malo više, ruta se može i produžiti.

Otok se reklamira kao "the friendly island" i već na izlasku s aerodroma (gdje podosta gnjave oko dokumentacije jer je puno ljudi nakon dolaska poželjelo ilegalno ostati), vidi se da to nije prevarantski slogan smišljen u nekoj turističkoj agenciji - nije "Croatia - full of life". Ovdje su svi izrazito ljubazni i spremni pomoći, od policije do motorističkih bandi na ulicama (o da, ima i toga).

Nije baš sve "liberalno"

Na reggaeton festivalu jedna je takva grupa, koja se, unatoč stereotipno opasnom izgledu, ne boji fotoaparata i mikrofona. "Ovdje živimo za motore. Vozimo sve vrste i marke i znamo urediti bilo što na dva kotača", kažu.

A i oni koji nisu u motorističkim bandama, voze skutere i motore apsurdnim brzinama na zadnjem kotaču u nevjerojatno gustom prometu za ovu klimu i ovako malo stanovnika. Trotoari ovdje praktički ne postoje pa treba paziti u nožnom kretanju naokolo - zato i tu "friendly island" komponenta dolazi u pomoć jer te apsolutno svi puštaju preko ceste na bilo kojem mjestu bez zebre. Nikome se nikamo ne žuri pa nema ni nervoze, a brza vožnja samo je način zabave.

Motoristi nisu željeli reći čime se bave, a to je bio čest odgovor kod onih koji naizgled samo sjede vani i ne rade ništa cijeli dan. Nizozemska liberalna politika omogućava da se iskoriste svi aspekti turizma - marihuana i prostitucija su legalne i najnormalniji dio turističke ponude.

Liberalizam se ipak nije probio na drugu stranu oceana u smislu odnosa prema gay populaciji. Razne grane kršćanstva ovdje su još uvijek jake, a prema pričama su turisti koji su se ljubili na cesti u više navrata dobili batina. Ovo je zanimljiva anomalija u inače potpuno opuštenoj i liberalnoj zajednici - dakle, oni kojima ovakva situacija može napraviti problem trebaju pripaziti.

Dva dijela otoka

Domaći žive podijeljeni na dva dijela otoka - sjeverni je pod francuskom vlašću, a manji južni pod nizozemskom. Otok je otkrio još Kolumbo i porobio ga kao španjolsku koloniju, ali su Francuzi i Nizozemci u 17. stoljeću odlučili otjerati Španjolce i podijeliti vlast.

Dovođenjem robova iz Afrike i kasnijim uvozom ljudi iz Azije i Južne Amerike ovdje je nastala divlja mješavina naroda, kultura i običaja. Kinezi tako danas drže dućane, Španjolci sa susjednih otoka imaju vlastite birtije i klubove u kojima se puštaju latino ritmovi, a Nizozemci i Francuzi u svojima puštaju gotovo isključivo reggaeton - onima koji su fanovi te vrste muzike na Svetom Martinu će biti divno.

Nema graničnog prijelaza i ljudi se slobodno kreću, ali godine različitih vlasti i politika svejedno su ostavile trag, pa tako ljudi na dvije strane žive u podosta različitim uvjetima.

Francuski dio u pravilu je uređeniji po europskom shvaćanju, s više trgovačkih centara, novijih fasada i boljim asfaltom na cestama. To je zato što državica funkcionira kao francuski prekomorski teritorij, odnosno sve odluke i njihovo provođenje dolaze iz centrale u Parizu.

Ovdje se mogu naći europska hrana, službene francuske tablice i policija koja je došla na radni odmor. I luksuznih kruzera ima u većem broju, što znači da su Francuzi odlučili zaraditi na elitnom turizmu.

Nizozemska polovica ima dosta veću autonomiju, a lokalci je opisuju kao "državu unutar države" - kompletna uprava je u rukama domaćih, a nizozemska vlast svodi se na pravo veta ako otočani odluče napraviti nešto što se službenoj vlasti ne sviđa. 

Zanimljivo je da gotovo nitko, neovisno o strani, nema gotovo nikakvu želju za neovisnošću ili ujedinjenjem iako takav pokret ondje tinja već desetljećima. Chasen, policajac s nizozemske strane, objašnjava kako se takve ideje svode na populizam i korupciju: "To pokušavaju samo oni koji ne žele imati nikakvu kontrolu nad sobom, tako da mogu maznuti više love."

Svi zadovoljni

Nije teško shvatiti odakle takav stav - matične vlade daju novac i nacrte za infrastrukturne projekte, što ostavlja domaćima dovoljno vremena za bavljenje turizmom, od kojeg velika većina živi. Za one koji se ne zadovoljavaju time, tu su nizozemski ili francuski pasoš s kojim mogu studirati i raditi u Europi kao punopravni državljani.

Na kraju su svi zadovoljni - matične države jer imaju teritorij s druge strane oceana na koji mogu otići na odmor, a domaći jer zauzvrat dobiju puno pogodnosti koje kao neovisni otočić u Atlantiku nikad ne bi imali.

Nizozemska strana je tako, uz veću slobodu i pritok američkih turista, postala prilično amerikanizirana. Umjesto nizozemskog, koji se još uvijek uči u školama, svi pričaju engleski s jakim naglaskom, koji je opet pod utjecajem svih kultura koje ovdje žive - domaći se moraju malo prilagoditi za sporazumijevanje.

Hrana se uglavnom bazira na piletini iako se u rijetkim restoranima još mogu naći tradicionalna jela, kao što su juha od iguane ili kuhani morski puževi.

Na obje strane otoka uglavnom primaju dolare i eure (s obzirom da trenutno vrijede skoro jednako, nema ni preračunavanja), a cijene su - pa, visoke. U lokalnim birtijama (ne turističkim!) mogu se naći pića po sličnoj cijeni kao u Hrvatskoj, ali sve ostalo je osjetno skuplje: litra mlijeka košta tri eura, a bijeli kruh preko dva. Uglavnom, možete očekivati cijene koje su između 50 i 100% više od naših.

Iako su cijene još uvijek vrlo visoke, a put dalek (8 sati leta od Pariza), ako ste u prilici, svakako posjetite Karibe. Ondje ćete vidjeti svijet potpuno različit od našeg, bez rasporeda, žurbe i produktivnosti kao mjerila kvalitete života. Sveti Martin otok je koji je od svake kulture koja je ovdje prošla pokupio ponešto, ali se (još uvijek) nije potpuno utopio u prilagodbi turistima od kojih živi.

Može i ovako: svakako postoje jeftinije i bliže lokacije koje nude dobar dio toga što možete vidjeti tamo, ali nijedna nema sve u paketu. I jedno je sigurno - ni o jednoj od njih vas prijatelji neće toliko ispitivati kad se vratite.