"KAD JE Sveučilišni računski centar SRCE osnovan 1971. godine, nije bilo pravih, školovanih informatičara jer takvi studiji na Sveučilištu nisu ni postojali", kaže nam Jasminka Novak, jedna od pionirki programiranja u Hrvatskoj. Tada računanje i pisanje kodova nije bilo slično današnjem. Ispričala nam je kako su izgledali počeci u SRCU, centru koji je nedavno proslavio 50. rođendan.

"Kada sam se kao diplomirani inženjer kemijske tehnologije zaposlila u SRCU 1. ožujka 1972. zajedno s kolegicom koja je diplomirala primijenjenu matematiku, zatekli smo nekoliko tamo nekoliko elektrotehničara. Pomalo su dolazili i drugi tako da je 1. rujna 1972. bilo 13 raznih struka. Od toga samo četiri djevojke, ostalo dečki", priča nam Jasminka. 

Ideja osnivača računskog centra bila je, govori Jasminka, da se promovira upotreba računala u raznim područjima. Otkrila je i kada su prvi put imali računalo.

"Današnjim generacijama je potpuno nepojmljivo da do lipnja 1972. uopće nismo imali računalo te da smo učili osnove programiranja i programske jezike iz priručnika pisanih na engleskom jeziku. Onda smo te programe pisali na papiru", kaže Jasminka. 

Prvo računalo koje su imali u SRCU bilo je UNIVAC 1106. 

"Programi su bili u obliku snopova bušenih kartica, povezani gumicama te su se odvozili u sistemsku salu, učitavali i obrađivali na računalu veličine ormara", opisuje. 

Računalo je bilo smješteno u konjušnici

Prostorije su im se nalazile u Zagrebu u Savskoj 16 u dvorištu. 

"Bila je veća, amfiteatralna dvorana koja je služila za nastavu te dvije sobe. U velikoj smo bili svi, a manja je bila za šefove kada bi došli. Postojala je i sistemska sala u kojoj je bilo smješteno to veliko računalo. Mi smo je od milja zvali konjušnica", ispričala je Jasminka. 

"Osobna računala koja danas svi imaju na stolovima, u to doba nisu postojali ni kao ideja", dodaje. 

Jasminka se sjeća i anegdote iz lipnja 1972. na otvaranju SRCA. 

"U zadnji čas smo shvatili da treba postojati jastučić na kojem će stajati škare za rezanje vrpce. U istom dvorištu su ljudi i stanovali pa smo se dali u potragu za nekim jastučićem. Posudili su nam jedan na kojem su s jedne strane bili izvezeni jeleni, a s druge strane je, srećom, bio jednobojno tamno zelen. Na slici ja ponosno držim jastučić, a uglednici sa Sveučilišta i iz političkog života gledaju rezanje vrpce", prisjetila se Jasminka. 

Entuzijazma u SRCU, kaže, nikad nije nedostajalo.

"Od samog početka zaposlenici SRCA bili su veliki entuzijasti, željni učenja i uvijek ukorak s tehnološkim napretkom. Gotovo svi od početne ekipe tijekom godina su iz SRCA otišli u inozemstvo, na fakultete ili u druge firme. Svi novi koji su dolazili zarazili bi se istim entuzijazmom. Stoga nikad nije bilo sumnje da će SRCE i nadalje opstati kao srce akademske zajednice", rekla nam je za kraj.