GORAN BARE i Majke napunili su Arenu s nekih petnaestak tisuća gledatelja kako bismo, barem na kraju godine, dobili dojam da još uvijek postoji nada za dobru glazbu.

Mediji su opalili s naslovima kao što su "Ovo je Zagrebu trebalo" ili "Nakon Prijovićke i Merlina...", a čitatelji u komentarima nisu skrivali oduševljenje činjenicom da i necajke pune prostore. Kao da je glavni grad napokon prekinuo dugogodišnju kletvu koju je na njih bacio vrač s istoka, proklevši ih na žanr glazbe koji nije u skladu s njihovim građanskim odgojem i tradicijom slušanja neuvredljivih sekvenci nota.

Arena je tako postala bojište na kojem su seljačine i građani odmjeravali snage, a Bare je tu uletio kao spasitelj i vojskovođa koji je za kraj godine odnio jednu malu pobjedu u dugogodišnjem ratu koji, barem se tako čini, traje kao priča između Izraela i Palestine. 

McDonald's je popularan, zatvorite restorane

Da se razumijemo, ove rasprave o glazbi u mainstream medijima nikada nisu bile posebno pametne ni vrijedne čitanja, ali cijela situacija s Prijovićkom samo je potvrdila da smo se kompletno pogubili. 

Samo par dana ranije svi smo se raspisali o tome da Bare ima samo dva dana do koncerta, a da jadan nije prodao dovoljno karata i da će to vjerojatno biti jedan veliki fijasko. U tom neobjašnjivom likovanju nad nečijim potencijalnim neuspjehom samo smo potvrdili koliko smo svi skupa nebitni za bilo koji drugi žanr osim cajki i zabavnjaka.

Nisam siguran što bi se točno dokazalo da je na Majke došlo samo tri ili dvije tisuće ljudi, ali pretpostavljam da je logika tih članaka bila fatalistički utvrditi gradivo i napisati nešto u stilu: "Aha, evo ga, to je dokaz da Hrvatska voli cajke, a ne rock, jer rock je mrtav, a ubili su ga Prijovićka i Dino Merlin tako što su ga odveli u šumu i upucali u potiljak."

Da, i? U ovoj državi više ljudi voli cajke nego rock i ako smo nešto oduvijek znali, znali smo to. Cajke su popularne, rock isto, ali u manjoj mjeri. No što to stvarno znači? Ako Prijovićka napuni pet Arena, trebaju li Queens of the Stone Age počiniti kolektivno samoubojstvo ako im je doseg "samo" Šalata? Koliko su napunili Arctic Monkeysi? Jednu Arenu? Pulsku? Tko ih jebe. 

U redu je teoretizirati, ali u tom procesu ne treba biti kompletan debil. 

Koliko ti Arena možeš napuniti?

U toj nekoj smiješnoj logici kompletno smiješnih ljudi koji silom prilika pišu to što pišu, ne napuniti Arenu znači da izvođači nisu dovoljno kvalitetni da bi se o njima ozbiljno raspravljalo, da uspjeh jednog žanra znači propast svih ostalih, a Aleksandra Prijović i Dino Merlin odjednom postaju referentna točka.

Da se razumijemo, to može biti legitiman stav i ljudi ga mogu najnormalnije iznositi i iznose ga, ali sve to samo potvrđuje ograničenost rasprave koja se trenutno vodi. Uspjeh navedenih folk izvođača je neupitan i zaista ga ne treba tretirati kao bilo što drugo osim toga što jest - veliki uspjeh. I potpuno je razumljivo zašto bi se mediji manijakalno raspisali o pet rasprodanih Arena, ali je li ovo srednja škola pa ćemo sve što nije tri ili više punih Arena reducirati na smijuriju? 

Nažalost, to je odjednom postala razina rasprave u ovih nekoliko mjeseci otkako smo Arenu počeli tretirati kao jedino bitno mjerilo. 

U isto vrijeme, što ova masovna popularnost cajki znači za društvo? Treba li pojačati glazbeni odgoj u školama? Trebamo li pisati više o alternativnim izvođačima, drugim žanrovima ili povijesti glazbe? Možemo, ali što bi to točno promijenilo? Ideja na papiru djeluje odlično i lako je prepustiti se sanjarenju, ali očekivati da će klinci odjednom potrgati za "Aladdin Sane" zato što im je učitelj rekao da je Bowie cool, super je simpatično.

Nažalost, škole nikada nisu bile ključne za stvaranje glazbenog ukusa i teško da će to postati u eri kada su glazba, filmovi i serije samo "content". S druge strane, ako će isti ljudi koji se bapski iščuđavaju nad Desingericom koji svoje fanove lupka patikama po glavi pisati o GG Allinu, najebali smo i mi i edukacija o punku. 

Što to znači?

Mainstream mediji većinski su postali irelevantni za svu glazbu jer su oni koji o glazbi najčešće pišu istovremeno nepotkovani što se alternativne glazbe tiče i potpuno izvan tijeka vezano za ono što vole klinci. Dodvoravamo se nekoj zamišljenoj skupini starih "glazbenih elitista" (?) koji će za sve što oni ne znaju (a to je puno toga) u komentarima napisati "a tko su ti/tko je taj".

Nažalost, to nije većina. To je tih parstotinjak likova u komentarima i to ne bi trebala biti ciljana publika. Oni koji trebaju znati, znaju i pune prostore bez obzira na to koliko veliki ti prostori bili, ali nažalost ne zahvaljujući medijima, jer mi s debelim zakašnjenjem pratimo samo ono što je već popularno ili ono što će raspizditi starkelje koji će se zapitati: "A tko je taj Dezajnerica?"

Naše su teme već tridesetu godinu iščuđavanje nad cajkama i ova šatro čistunska snebivanja nad tobože šokantnim ponašanjem izvođača s neizbježnim pitanjem: "Što to slušaju mladi?", a zaključci će uvijek biti "još uvijek su popularni" i "mladi očito slušaju ono što vi ne razumijete i ne trudite se razumjeti". Pustite mlade da slušaju što slušaju. Niti ćeš to ikada shvatiti niti bi trebao niti si u stanju jer koristiš riječ "mladi".  

I da, jedna Arena Majkama je kruna gotovo četrdesetogodišnje karijere, a Prijovićki je to bio početak petodnevne serije koncerata u jedva petogodišnjoj profesionalnoj karijeri. 

Je li to tužno? Dokazuje li što? Apsolutno ne. Obje stvari su fenomenalne za te izvođače, a za stanje hrvatske kulture ne znače gotovo ništa ili barem ništa što već odavno nije opće mjesto. Super je da Majke nakon četiri desetljeća karijere imaju ogroman koncert i super je da trenutno popularna izvođačica ima ovakav uspjeh. Super je i to da su Savršeni Marginalci imali odličan koncert u Tvornici.

Drugi žanrovi postoje, žive i preživljavaju. Ono što sve ovo dokazuje je to da smo raspravu o glazbi u medijima reducirali na cajke i ostalo. To je ono što je tužno. Nije ovo bogznakako duboko opažanje i hrvatska će glazbena scena i dalje funkcionirati kako je funkcionirala i do sada, ali da možemo bolje i da bismo vjerojatno trebali, to stoji. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.