Foto: Google Plus

JASON COGHLAN odležao je 12 godina u zatvoru nakon što je opljačkao banku u Lancashireu, 1998. godine.

Sada je voditelj odvjetničke tvrtke "JaCogLaw", koja je specijalizirana za slučajeve britanskih državljana koji su uhićeni u stranim zemljama.

Ovog Britanca danas nazivaju "umirovljenim gangsterom", a on svoje pljačkaške pohode opisuje kao profesionalne akcije, nabijene adrenalinom i vrhunski organizirane do najsitnijih detalja.

Štoviše, novinarskoj ekipi Vicea, koja ga je uhvatila tijekom snimanja autobiografskog dokumentarca, odlučio je opisati jednu "tipičnu", ali uspješnu pljačku.

Sve počinje motrenjem iz prikrajka

Coghlan tvrdi kako postoje dva načina putem kojih je moguće otkriti s koliko novca banka raspolaže. Prvi su insajderske informacije, a drugi je klasična zasjeda u kojoj se iz prikrajka motri kombi, u kojem se nalazi novac namijenjen banci.

Količina novca često varira, ali Coghlanova banda je uvijek bila sposobna pretpostaviti o kojoj se količini novca radi, brojeći koliko puta su zaštitari unosili vreće novce u banku. Naime, svaki ulazak je označavao određenu količinu novca.

Nekakvom logičnom pretpostavkom, novac bi trebao ići odmah u sef, ali  to se u praksi često ne događa, prije nego osoblje banke ne izbroji točan iznos novca.

"Zaštitar je napravio posljednji ulazak u banku, a ja sam upravo kliknuo točno tri puta u svoj walkie talkie, što označava pitanje drugoj strani 'Je li ulica čista?'. Jedan klik zatim označava potvrdan odgovor" te nadodaje "Tada izlazim iz obližnje telefonske govornice i ulazim u banku", ispričao je Coghlan.

"Ključ dobre pljačke je iznenađenje"

"Ovo je pljačka. Svi lezite na pod. Oni koji žele vidjeti svoje obitelji večeras, neće uraditi nijednu glupost", ono je što potom kaže po ulasku u banku. Ključ svega je iznenađenje i privlačenje pažnje apsolutno svih prisutnih.

Novac je zatim doslovce izložen pred njima, već izbrojen ili tek čeka na brojanje.

"Nakon što sam novac strpao u sportske torbe, jedan član mog tima drži glavna vrata otvorena kako bih nesmetano i brzo izašao iz banke. Količina adrenalina koju tada osjećam, teško se može mjeriti s bilo čim", priznao je Coghlan.

"Vrlo je važno na vrijeme promijeniti automobil s kojim ste obavili pljačku", napominje, tako da uvijek raspolagao i s drugim automobilom, negdje u blizini.

"Bio sam u svojim dvadesetima kada sam vodio takav život, a sve je okončano 1998. godine, kada sam završio u zatvoru. Imao sam 29 godina", kazao je.

"Nema časti među lopovima" zaključio je Coghlan, dodajući da je "sve u životu naučio na teži način".