Foto: Press

PJEVAČICA, skladateljica, autorica tekstova i flautistica Tamara Obrovac oduševljavam uspješnim spojem jazza i istarske narodne glabe, a za Index je otkrila detalje o nadolazećem albumu, turneji, domaćoj sceni i još mnogočemu. 

Umjetnička ste direktorica Valamar Jazz Festivala. Možete li nam reći nešto o povijesti i kako ste uopće došli na ideju?

Ova, po meni odlična ideja, ipak nije moja. Naime, festival je 2010. godine pokrenut od strane porečke turističke firme Riviera, točnije od strane tadašnjeg predsjednika uprave gospodina Veljka Ostojića, koji je izniman stručnjak na području turizma i strategije turističkog razvoja, a festivalom se željelo obogatiti turističku ponudu Poreča, Istre ali i cijele  Hrvatske.

Naš festival svojim vrhunskim programom dodatno oplemenjuje prirodne i povijesne lokacije na kojima se odvija i tako doprinosi višoj razini kulturno-turističke ponude koja je u današnje vrijeme neophodna; naravno da nije dovoljno imati prekrasnu obalu i odličnu gastro i eno ponudu, suvremeni turisti traže više…

U tu smo svrhu zajedno sa našim domaćinima kreirali (sve popularnije) povoljne i zanimljive "Jazz odmor" pakete u kojima su uključene i ulaznice za sva festivalska događanja.

Prema rasporedu koncerata, radite punom parom. Je li naporno toliko nastupati?

Ovaj mjesec je zaista gust i ponekad se čovjek (tj. žena) umori, pogotovo kad su u pitanju dulja putovanja. Ali kad čovjek voli svoj posao, ima odlične suradnike, tj. glazbenike, sve je puno lakše. Osim toga, kad stanem na pozornicu vanjski svijet prestaje postojati.

Na novom albumu nalazi se i pjesma na istrorumunjskom dijalektu, a većina nas nije upoznata s tim nariječjem. O čemu se tu zapravo radi?

To je jedan od mnogobrojnih i zanimljivih istarskih dijalekata, u ovom slučaju rumunjskih korijena, koji se govori u selima i zaseocima Šušnjevica i Žejane  podno dviju strana Učke. Još uvijek aktivni govornici nazivaju ga Žejanski i Vlaški.

Oni koje žele znati više o tom dijalektu mogu pogledati link na projekt PANPHONIA ISTRIANA u kojem se kroz suvremenu multimedijalnu prizmu obrađuju istarski dijalekti.

Budući da ste dobitnica nekoliko Porina, koliko Vam znače nagrade? Odnosno, je li vam bitnije priznanje struke ili reakcije publike?

Svakako da je u poslu važno priznanje, pogotovo od strane struke, ali mislim da ne bih previše brinula niti da ih nema. Bez obzira na Porine, primjećujem da imam određeni profesionalni ugled među kolegama, i to mi je posebno drago. Što se publike tiče, puno mi ljudi prilazi i pozdravlja me, pogotovo u Istri, naravno. Lijep je to osjećaj, a izdvojila bih "kompliment” jednog starijeg gospodina iz Žminja koji je rekao sljedeće: "ne kanta (pjeva) baš lijepo, ali je štiman (cijenim) jer kanta po našu".

S pjesmom "Daleko je" napravili ste crossover u popularnu glazbu, to jest, pomoću filma "Što je muškarac bez brkova" pjesma je ušla u uho većem dijelu publike koja možda i nije upoznata s vašim radom. Kakav je to bio osjećaj?

Pa to mi je bio prvi pravi hit. Prije toga se dosta slušala i moja pjesma "Ti i ja" koju smo zajedno otpjevali Tedi Spalato i ja.

Nakon albuma "Daleko je" i uspjeha filma "Što je muškarac bez brkova" primijetila sam da me puno više ljudi prepoznaje i pozdravlja po cijeloj Hrvatskoj. Lijepo je kad Vam ljudi prilaze, čestitaju i govore da baš vole tu pjesmu.

Najdraži kompliment koji sam do sada dobila je unazad nekoliko godina od malog Tina iz Bakra, sina mog poznanika  književnika Nikice Petkovića koji je na pitanje što bi želio biti kad odraste odgovorio: "Tamara Obrovac!"

Sve je veći utjecaj istočnjačke glazbe na domaću pop glazbu. Većina hit pjesama je producirana od strane producenata srpskog turbo folka ili je inspirirana time. Kako to komentirate?

Meni se čini da je ta vrsta glazbe na neki način jedina još uvijek donekle ostala u kategoriji "zabranjenog voća", pa je utoliko možda zanimljivija, pogotovo mlađoj populaciji sklonijoj buntu bilo koje vrste. A kod odraslih je to vjerojatno povezano sa razuzdanom atmosferom "kafane" koja dozvoljava da se ispušu ventili, bez nekih ozbiljnijih konzekvenci.

Koga možete izdvojiti od domaćih pop izvođača kao vašeg favorita (ako ima takvih)?

Kako ne pratim baš previše scenu, prvenstveno zato što nemam vremena, ne mogu prosuditi kako treba, ali meni je osobno blizak glazbeni senzibilitet Tedija Spalata, što ne znači npr. da mi se ne može dopasti nešto žanrovski potpuno drugačije kao npr. Dubioza kolektiv ili Edo Maajka. Ili pak nešto duhovito poput Postolar Trippera sa starom dobrom janjetinom ili Hladnog piva sa "Drugo ja". Ili on koji je fan Celine Dion. Glazba je ili dobra ili loša, tj. istinita ili lažna…

Hoćemo li uskoro imati prilike čuti novi album i ako da, kako će zvučati?

Ne jedan nego dva.

Dva su albuma, naime, već snimljena, oba u studiu Artesuono u Udinama: "Canto amoroso" sa Transhistria ansamblom i "Ulika revival" s quartetom, a za oba se nadam pronaći inozemnog izdavača. "Canto" je na tragu albuma "Daleko je" iz 2006., a "Ulika revival" projekt u kojem smo revitalizirali skladbe sa albuma "Ulika" iz 1998., kojeg smo svirali u sastavu Matija Dedić, Žiga Golob, Kruno Levačić i ja, a koji zvuči više jazzistički, dok "Canto" ima i elemente takozvanog world musica, prvenstveno po zvuku; dakle u bandu su, osim kontrabasa i bubnja, akustična gitara ili mandola, i harmonika, točnije bandoneon.