Foto: Shutterstock

AUSTRALSKI atletičar Reg Spiers našao se u Londonu 60-ih godina prošlog stoljeća bez novca za avionsku kartu. Očajnički je želio stići na rođendan svoje kćeri, pa se odlučio prevesti u drvenom sanduku.

"Ušao sam u sanduk i krenuo. Jesam li se bojao? Ne bojim se mraka, tako da sam mirno sjedio unutra. Slično je na svim drugim putovanjima kad sjednete u sjedalo i putujete", opisao je za BBC.

Iako se iz njegove priče čini da to iskustvo nije bilo nešto posebno, u to vrijeme izazvalo je pravu buru.

U Britaniju je došao nadajući se da će izliječiti ozljedu koja je okončala njegovu karijeru. Bio je uspješan bacač koplja pa je planirao sudjelovati na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine. Kad je postalo jasno da se neće oporaviti, počeo je skupljati novac za povratak u domovinu, no ukraden mu je novčanik u kojem je držao svu svoju ušteđevinu.

"Radio sam na utovaru robe, pa sam znao sve o dostavama. Vidio sam životinje koje su tako putovale i pomislio sam 'ako one mogu, mogu i ja'. Znao sam koja je maksimalna dozvoljena veličina prtljage, pa sam zamolio prijatelja da napravi drveni sanduk dužine metar i pol", ispričao je.

U sanduku je sjedio ispruženih nogu ili ležao sa savijenim nogama. Bočne poklopce sanduka držali su drveni vijci koje je mogao odviti iznutra i izaći. Kako sanduk ne bi bio sumnjiv napisao je na njega da se unutra nalazi boja za australsku tvrtku koja izrađuje cipele. Iako je ovakav način prijevoza koštao više od putničke karte, Spiers se odlučio za plaćanje pouzećem. Tijekom putovanja bilo je nekoliko neugodnih situacija.

"Između Londona i Pariza shvatio sam da moram na WC, pa sam za tu svrhu iskoristio limenu konzervu. Odložio sam je na kutiju i krenuo protegnuti noge, no avion je počeo slijetati pa sam u panici brže ušao u sanduk, zaboravivši na limenku", ispričao je.

Nosači prtljage u Parizu su mislili da im je neki Britanac priredio neslanu šalu, a nije im palo na pamet što je u sanduku.

Sljedeće presjedanje bilo je u Mumbaiju, gdje je satima bio na suncu.

"Bilo je vruće kao u paklu pa sam se skinuo. Ne bi li bilo smiješno da su me tad uhvatili", našalio se.

Kad je avion sletio u Pert, Spiers je čuo poznati naglasak i istog trena znao da je na domaćem terenu.

"Nakon toga su me odnijeli u spremište, čim su me spustili istog trena sam izašao. Pored mene su bile limenke piva, pa sam iako ne pijem uzeo jedno i nazdravio svom pothvatu", ispričao je.

Sad je samo trebao otići iz zračne luke.

"Našao sam neki alat i izbio rupu u zidu. Tada nije bilo zaštitara. Obukao sam odijelo koje sam nosio u vreći, iskočio kroz prozor, izašao na ulicu i stopirao do kuće. Jednostavno", riječi su kojima je opisao završetak svog pothvata.

Za sve se doznalo jer nije javio svom prijatelju Johnu McSorleyu, koji mu je napravio sanduk, da je pothvat uspio. On je alarmirao medije i bivši je atletičar postao svjetska senzacija.

Australski zračni prijevoznik nije mu na kraju naplatio poštarinu za prijevoz od Londona do Pertha. Na kćerin rođendan je stigao, no supruga mu dugo nije vjerovala u ovu priču.