Foto: Shutterstock

LJUDSKO je nepce, tvrde neki, najslabije od pet osjetila, a to je započelo zanimljivu raspravu o tome jesu li raznorazni poznavatelji vina najobičniji prevaranti i je li cijela priča o kušanju vina najobičnija budalaština.

Statističar i ljubitelj vina Robert Hodgson nedavno je analizirao niz kalifornijskih natjecanja na kojima se ocjenjivala kvaliteta vina, a njegov je interes pobudila činjenica da je njegovo vino na nekim natjecanjima dobilo zlatnu medalju dok je na drugim dobilo daleko niže ocjene ili čak nije ni ušlo u konkurenciju.

Hodgson je tako započeo mali test je je istim sucima dao isto vino tri puta zaredom. "Poznavatelji" su isto vino ocijenili različitim ocjenama, a na skali od 80 do 100, većina sudaca je isto vino procijenila s razlikom od +/- 4 boda. Naravno, valja dodati i kako takva razlika u ocjenama na velikim natjecanjima može činiti ogromnu razliku.

Ne smijemo zaboraviti ni to da se u ovom slučaju nije radilo o "nekim sucima" već sucima s prestižnog i najstarijeg vinskog sajma u Sjevernoj Americi, piše iO9.

Eksperti ne razlikuju crna i bijela vina

2001. istraživač Frédéric Brochet pozvao je 54 stručnjaka da daju svoje mišljenje o dva "različita" vina. U stvarnosti, radilo se o bijelom vinu i crnom vinu koje je bilo bijelo vino s dodanom bojom za hranu.

Stručnjaci su "crno" vino opisali klasičnim epitetima nazvavši ga "džemastim", a neki su dodali i da se mogu osjetiti dodaci "crvenog voća". Niti jedan o 54 kušača nije primijetio da se radi o bijelom vinu.

Kako ocjenjujemo?

Istraživanje na sveučilištu Cornell pokazalo je da ljudi hranu ocjenjuju ovisno o tome konzumiraju li je u opuštenoj atmosferi ili u bučnim restoranima.

Nadalje, istraživanje iz 2006. pokazalo je da većina ljudi ne razlikuje paštetu i hranu za pse, a New Yorker je nedavno objavio i nastavak Brochetove studije iz 2001. Naime, svjetski poznatim enolozima ponuđen je vrhunski Bordeaux. U prvom slučaju, serviran je iz boce na kojoj se nalazila etiketa cijenjenog proizvođača, a nakon toga iz boce na kojoj se nalazila etiketa nekog "običnog" proizvođača. Iako je u oba slučaja riječ o istom vinu, "stručnjaci" su prvo vino pohvalili nazvavši ga "drvenastim, kompleksnim, balansiranim i zaokruženim" dok su ga u drugom slučaju nazvali "slabim, praznim, prelaganim i lošim".

Čak i kritičari vina znaju da su njihove recenzije najobičnija prevara

Urednik bloga "Another Wine Blog" Joe Power u svom je tekstu "Kritike vina su sranje!", napisao sljedeće: "Ne postoji znanstvena pozadina. Ne postoji pravi način da verificiramo kvalitetu i stvorimo standarde. Svatko stvara vlastite procese ocjenjivanja".

S njim se složio i proizvođač vina Bob Cabral koji ističe: "Ocjena vina ovisi o faktorima koje je nemoguće kontrolirati: doba dana, vrijeme proteklo od posljednjeg obroka i druga vina koja se ocjenjuju. Kritičari u kratko vrijeme ocjenjuju previše vina što utječe na njihovu ocjenu".

Druge studije

Studija koja je još 1996. objavljena u Journal of Experimental Psychology, pokazuje da eksperti ne mogu identificirati više od tri ili četiri komponente zaslužne za okus vina. Ipak, većina kritičara redovito tvrdi da ih osjeća šest ili čak više. Primjerice, jedan je kritičar naveo sljedeće: crvene ruže, lavanda, geranija, osušeni cvjetovi hibiskusa, sušene brusnice, pekmez od ribiza, mango s kožicom, crvene šljive, zvjezdasti anis, cimet, kupina, osušeno zrno papra i još niz okusa.

Coco Krume s MIT-a nedavno je objavio studiju koja pokazuje da prema riječima koje stručnjaci koriste, vrlo lako možete pogoditi u kojem je vino cjenovnom razredu.

I za kraj, iznimka

Anketa iz 2008. pokazala je, na uzorku od 6000 kušanja "na slijepo", da postoji povezanost između cijene i užitka. Drugim riječima, ako ste vinski ekspert, velika je vjerojatnost da ćete više uživati u skupim vinima. No, ako ste "vinski amater", ista je studija pokazala suprotno.

Uzmemo li to u obzir, doći ćemo do spoznaje da kritike stručnjaka nisu dobar vodič za amatere, a konačni zaključak je - pijte ono vino u kojem uživate.