Foto: Gulliver/Getty Images

SVI KOJI su dodjelu Oscara dočekali uz ekipu HRT-a, ugodno su se iznenadili doznavši da je nesuvislo maratonsko laprdanje o tome tko je koga obukao za šetnju crvenim tepihom zamijenila iznenađujuće informativna i upućena ćaska voditeljskog trojca (Alemka Lisinski, Nenad Korkut, Boško Picula) koji nas je u uvodnom dijelu prijenosa proveo kroz sve kategorije i izrešetao gledatelje korisnom oskarovskom trivijom.

Naravno, Korkut se ponovno pokazao kao pun pogodak što se dodjele Oscara tiče jer osim što može ispaliti pokoju o dizajnerima, haljinama i smokinzima, čovjek očito voli i poznaje film pa gledatelji nisu izloženi lupetanju koještarije.

Dodjela je započela ekspresno pa smo već nakon nekoliko minuta bili prisiljeni istrpjeti nekoliko minuta očekivanog glazbenog broja u kojem vrijedi spomenuti samo ukazanje Jacka Blacka. Naime, zaista morate voljeti Neila Patricka Harrisa da biste uživali u onom što je učinio kao voditelj dodjele. Prilično slabašno napisanim, otrcanim i prečesto neduhovitim forama nije pomoglo ni to što se Harris smijuljio svemu što je izgovorio.

Pjevati zna, iskustva ima, nema problema s tim da se na pozornici pojavi u gaćama, ali u najboljem slučaju u stanju je izmamiti samo blagi smiješak (uglavnom vlastiti). Štoviše, prvi iskreno duhoviti trenutak bio je govor zahvale poljskog redatelja Pawela Pawlikowskog koji je odlučio zanemariti činjenicu da dobitnik Oscara za najbolji strani film ne treba održati predavanje već ispaliti par imena i maknuti se s pozornice.

Doduše, netko je i Terrenceu Howardu trebao reći da ne postoji kategorija "najbolja najava nominiranih" jer njegova tko zna čime izazvana melodramatična epizoda djelovala je kao scena iz najljigavijeg "mamca za Oscare".

Ipak, dok dosadna, uglavnom neduhovita i sporovozna dodjela ni u jednom trenutku nije iznenadila, Akademiji je to pošlo za rukom, barem što se kategorije najboljeg filma tiče. Ne radi se o bogznakakvim šokovima, ali u oskarovskim okvirima radi se o određenom pomaku. Naime, izuzmemo li samo američkim ljevičarima kontroverzni "American Sniper" (ovogodišnji "The Hurt Locker") i ni po čemu posebni "Selma" (ovogodišnji rasni as iz rukava), nominirane bismo filmove teško mogli nazvati klasičnim oskarovskim zicerima.

"The Imitation Game" i "The Theory of Everything" možemo svrstati u kategoriju "zašto je ovo uopće nominirano?", ali ostatak ("Birdman", "Whiplash", "Boyhood" i "The Grand Budapest Hotel") prilično netipičan izbor za predvidljive holivudske birače. Naravno, to ne znači da je pobjednika bilo teško predvidjeti. 

Što se favorita u kategoriji glumaca i glumica tiče, unesrećeni, poružnjeni, debeli, bolesni i sakati su ponovno "in". Naime, Eddie Redmayne je Stephen Hawking, Bradley Cooper je deblji, Steve Carrell je ružniji, Julianne Moore boluje od Alzheimerove bolesti, a Akademija i dalje ne prestaje biti predvidljiva.

Činjenica da je Oscara za najboljeg glumca dobio upravo Redmayne nije nikog iznenadila, ali žalosno je što ne postoji posebna kategorija za "gimmick glumce" tako da i dobre izvedbe napokon dobiju priliku unatoč prozirnim preferencijama Akademije. U ovom slučaju bilo tko osim Redmaynea i Carrella.

U slučaju Julianne Moore situacija je malo drukčija jer odlična Moore je svog Oscara zaslužila. Ne samo zbog ove već i zbog svih uloga za koje Oscara nije dobila. U svakom slučaju zasluženo, a ni konkurencija nije bila prežestoka iako bi neki mogli reći Marion Cotillard ili Reese Witherspoon.

Iako je J.K. Simmons trebao završiti u kategoriji najboljeg, strateški je smješten u kategoriju najboljeg sporednog glumca gdje jednostavno nije imao pravu konkurenciju. Ruffalo i Norton odradili su fantastičan posao, ali radi se o daleko suptilnijim izvedbama koje lako mogu završiti u sjeni eksplozivnog luđaštva koje je Simmons usavršio glumeći Vernona Schillingera u "Ozu". U svakom slučaju, malo tko može biti razočaran činjenicom da je Oscar na kraju završio u Simmonsovim rukama, ali svi imaju pravo biti razočarani njegovim grozomorno dosadnim govorom zahvale.

Posebnih iznenađenja nije bilo ni u kategoriji najbolje sporedne glumice gdje je kipića očekivano uzela Patricia Arquette za "Boyhood". No, ako niste posebno vezani za Emmu Stone u "Birdmanu", neupečatljiva Laura Dern, nepotrebna devetnaesta nominacija Meryl Streep i potpuno bezvezna Keira Knightley teško su mogle parirati Arquette. Jedino što bi valjalo spomenuti jest činjenica da se među nominiranima nije našla Rene Russo za ulogu beskompromisne urednice u jednom od većih iznenađenja godine "Nightcrawler".

Disney je pokupio Oscare u obje kategorije animiranih filmova pa je nagradu pokupio i kratkometražni "Feast" i dugometražni "Big Hero 6" koji je izveo prvi veći obrat i oteo nagradu očekivanom pobjedniku "How To Train Your Dragon 2". Valja spomenuti i "Lego" čiji izostanak u ovoj kategoriji mnogi smatraju jednom od najvećih ovogodišnjih nepravdi.

Što se kategorije izvornog scenarija tiče, postojale su dvije mogućnosti, ili će ga osvojiti "Birdman" ili će John Travolta pogrešno pročitati riječ "Birdman". Ukratko, nitko nije bio iznenađen i "Birdman" je osvojio nagradu u ovoj važnoj kategoriji dok se Graham Moore kući vratio s Oscarom za najbolji adaptirani scenarij za film "The Imitation Game".

Nakon izvornog scenarija kipića za najbolju režiju također je osvojio Inarritu i nitko se nije mogao požaliti na nepravdu jer niste trebali biti vidoviti da pogodite čije se ime nalazi u kuverti koju je na pozornicu donio Ben Affleck.

I za kraj, "Birdman" je odnio i Oscara za najbolji film. Nije bilo napeto, svi smo znali i zasluženo je. Možda i nije vaš omiljeni film godine, ali malo tko će poreći kako se radi o izvrsnom filmu. Stoga, malo će tko dizati buku oko Inarittuova kipića.

Najbolji film: "Birdman or (The Unexpected Virtue of Ignorance)"
Najbolji redatelj: Alejandro Gonzalez Inarritu "Birdman"
Najbolji glumac: Eddie Redmayne "The Theory of Everything"
Najbolja glumica: Julianne Moore "Still Alice"
Najbolji sporedni glumac: J.K. Simmons "Whiplash"
Najbolja sporedna glumica: Patricia Arquette "Boyhood"
Kostimografija: Milena Canonero "The Grand Budapest Hotel"
Šminka: Frances Hannon i Mark Coulier "The Grand Budapest Hotel"
Najbolji strani film: "Ida" Pawel Pawlikowski (Poljska)
Kratkometražni: "The Phone Call" Mat Kirkby i James Lucas
Kratki dokumentarni film: "Crisis Hotline: Veterans Press 1" Ellen Goosenberg Kent i Dana Perry
Zvuk i montaža zvuka: Craig Mann, Ben Wilkins i Thomas Curley "Whiplash"/Alan Robert Murray i Bub Asman "American Sniper"
Vizualni efekti: Paul Franklin, Andrew Lockley, Ian Hunter i Scott Fisher "Interstellar"
Kratkometražni animirani: Patrick Osborne i Kristina Reed "Feast"
Najbolji dugometražni animirani film: "Big Hero 6"
Scenografija: Adam Stockhausen i Anna Pinnock "The Grand Budapest Hotel"
Fotografija: Emmanuel Lubezki "Birdman"
Montaža: Tom Cross "Whiplash"
Dokumentarni film: "Citizenfour"
Pjesma: "Glory" John Legend i Common "Selma"
Originalni scenarij: Alejandro Gonzales Inarritu, Nicolas Giacobone, Alexander Dinelaris Jr. i Armando Bo "Birdman"
Adaptirani scenarij: Graham Moore "The Imitation Game"
Najbolja izvorna glazba: Alexandre Desplat "The Grand Budapest Hotel"