BILO da imate psa koji vas vjerno prati u stopu iz sobe u sobu ili onog koji zadovoljno drijema sam u susjednoj prostoriji, količina vremena koju svaki ljubimac treba provesti sam varira mnogo više nego što većina vlasnika misli. Potreba za samoćom nije samo karakterna osobina, već je oblikovana biologijom, ranim iskustvima pa čak i stoljetnim ulogama pojedinih pasmina, objasnila je veterinarka Crystal Heath iz Los Angelesa za Newsweek.

Zašto je psima važno vrijeme provedeno u samoći?

Iako samoća može izazvati stres kod nekih pasa, veterinarka Heath ističe da većina pasa ipak ima koristi od neometanog odmora - sve dok nisu potpuno sami.

"Mnogi psi ne vole biti ostavljeni sami", dodala je. "Mogu pokazivati ponašanja povezana sa separacijskom anksioznošću kao što su lajanje ili zavijanje, neprestano šetanje ili destruktivna ponašanja ako ih ostavite same bez ljudskog društva."

Istovremeno, Heath naglašava da je mirno vrijeme za odmor ključno: "Većina pasa cijeni tiho, sigurno mjesto za odmor gdje ih nitko ne ometa, sve dok znaju da ste vi u blizini."

Ona preporučuje stvaranje posebnih mirnih zona u domu i upozorava da se simptomi separacijske anksioznosti češće javljaju "kada se rutina iznenada promijeni, kao što je bio slučaj nakon pandemije".

Što utječe na to kako pas podnosi samoću?

Toleranciju na odvajanje od vlasnika uvelike oblikuju iskustva iz najranije dobi i temperament psa. "Iskustva tijekom šteneće dobi mogu nam pokazati hoće li pas kasnije pokazivati znakove separacijske anksioznosti", rekla je Heath.

Psi koji su skloniji uzbuđenju ili pesimizmu više se muče kada su ostavljeni sami, često pokazujući simptome poput nemira, cviljenja ili slinjenja.

Ključnu ulogu ima i rutina. "Nepredvidive rutine čine odvajanje težim za pse", objasnila je Heath.

Vježbe tijekom kojih će pas kratke periode provoditi sam također mogu pomoći anksioznim psima da izgrade samopouzdanje.

Pasmine koje uživaju u neovisnosti

Prema veterinarki Heath, izvorna svrha pasmine može predvidjeti koliko će dobro pas podnositi odsutnost vlasnika.

"Pasmine odabrane za neovisnije radne uloge... pokazale su nižu stopu ponašanja vezanih uz separacijsku anksioznost", rekla je. Takvi psi obično bolje podnose samoću.

Koje pasmine ne vole biti same?

S druge strane, pasmine koje su razvijene za blisku suradnju s ljudima teže se nose sa samoćom.

To uključuje pasmine kao što su border collie, australski ovčar, njemački ovčar, labrador retriver, zlatni retriver, mađarska vižla, kavalirski španijel kralja Charlesa, pudl i popularne "doodle" pasmine.

Kako pomoći psu da se nosi sa samoćom?

Heath naglašava da su ponašanja povezana sa separacijskom anksioznošću složen problem. Neki psi reagiraju iz straha, drugi iz frustracije. "Vrijeme koje će pas provoditi sam gradite vrlo polako. Iznenadna velika povećanja tog vremena često izazivaju anksioznost", dodala je. Budući da nepredvidivost povećava stres, dosljednost je od ključne važnosti.

Veterinarka potiče vlasnike da psima ponude razne oblike mentalne stimulacije. Preporučuje igre njuškanja, rotiranje igračaka koje koriste psi i dopuštanje psima da sami biraju mjesta za odmor.

Izgradnja samopouzdanja prije odlaska vlasnika iz kuće - primjerice kroz šetnje s puno njuškanja ili rješavanje interaktivnih slagalica - pomaže psu da bude mentalno mirniji.

Znakovi da vaš pas treba više - ili manje - prostora

Znakovi stresa kao što su oblizivanje usana, skrivanje, nervozno šetanje ili neprestano promatranje vrata mogu ukazivati na to da vašem ljubimcu treba više prostora ili mira.

S druge strane, izražena privrženost, praćenje vlasnika u stopu ili uznemirenost tijekom čak i kratkih odvajanja mogu signalizirati da psu treba više podrške i predvidljivosti u svakodnevnoj rutini.