PSI NISU jednostavni ljubimci i mnogi vlasnici njihovo ponašanje uspoređuju s dječjim, pogotovo kada se čini da ignoriraju naredbe ili prelaze granice. Lako je pomisliti da pas testira vaše strpljenje, no stručnjaci za ponašanje pasa ističu da se zapravo radi o nečem drugom. Za razliku od ljudi, koji svjesno testiraju pravila kako bi vidjeli reakciju, psi uče isključivo kroz posljedice. Ako im je neko ponašanje u prošlosti donijelo nagradu, bilo da je riječ o pažnji, hrani ili slobodi, velika je vjerojatnost da će ga ponoviti.

Hayley Kenner, trenerica pasa iz New Yorka, objasnila je za Newsweek da psi ne testiraju granice na ljudski način. "Oni ne provjeravaju mogu li se izvući s nečim za što znaju da je zabranjeno", izjavila je. "Psi su zapravo oportunisti. Radit će ono što im se u prošlosti isplatilo, čak i ako se isplatilo samo jednom. Oni nas promatraju cijeli dan i naučili su nas čitati i predviđati naše poteze. Na nama je da mi počnemo predviđati njihove."

Kenner, suvlasnica centra za obuku Revival Dog Training, izdvojila je pet situacija u kojima vlasnici najčešće pogrešno tumače ponašanje svojih pasa kao "testiranje" te objasnila kako razumijevanje prave motivacije može trening učiniti jasnijim, mirnijim i učinkovitijim.

1. Jurnjava kroz vrata

Kada pas projuri kroz vrata, vlasniku se može činiti da ga pokušava preduhitriti ili pobjeći, no Kenner kaže da to nije slučaj. Takvo je ponašanje najčešće potaknuto prevelikim uzbuđenjem i nestrpljenjem. Ako pas nakon jurnjave svejedno ode u šetnju, naučit će da je takvo ponašanje jednostavno dio procesa.

Vježbanjem mirnog čekanja dok su vrata otvorena, psu se na kontroliran način oduzima ta prilika. Kada se vrata otvore tek nakon što se pas smiri, on uči mirniji i prikladniji način za traženje izlaska, što često vodi i do opuštenije šetnje.

2. Skakanje na kuhinjski pult

Skakanje na pult, kaže Kenner, nije znak prkosa, već iskorištavanje prilike. Za psa je pult s hranom iznimno vrijedna nagrada, pogotovo ako se na njemu nalazi nešto neodoljivo. "U potpunosti uklonite tu mogućnost i naučite se da ne ostavljate hranu na pultu kada niste u prostoriji. Vaš će pas s vremenom shvatiti da na pultu nema hrane i prestat će je tamo tražiti", dodala je Kenner.

3. Vučenje tijekom šetnje

"Psi prirodno hodaju brže od nas, a povodci su sami po sebi neprirodni", objašnjava Kenner. "Psi imaju i refleks otpora pa kad vuku dok ih šećemo, nauče povezivati prirodni pritisak povodca s kretanjem u smjeru u kojem žele ići."

Kada vučenje rezultira kretanjem naprijed, to samo pojačava takvo ponašanje. Kenner preporučuje da se zaustavite čim osjetite napetost i pričekate da se pas ponovno usredotoči na vas prije nego što nastavite. Usporavanje tempa šetnje također može smanjiti uzbuđenje i pomoći psu da ostane povezaniji s vodičem.

4. Igra "uhvati me ako možeš"

Klasičan scenarij u kojem pas zgrabi čarapu i bježi dok ga vi lovite po kući mnogi vlasnici, prema Kenner, nesvjesno pretvore u igru. Iz pseće perspektive, u tom je trenutku sve u pažnji i igri. "Ne samo da kretanje prema njima aktivira njihov lovački instinkt, već oni ne razumiju ljudski jezik", kaže Kenner.

"Dok im govorimo i pokušavamo uzeti čarapu, sve što oni čuju je ljudsko lajanje. Za njih to znači da je vrijeme za igru!" Ona savjetuje da tu situaciju iskoristite kao priliku za učenje jedne od najkorisnijih naredbi: "Pusti!".

"Počnite s razmjenom umjesto otimanja. Razmjena pomaže psima da ne čuvaju resurse i uči ih da, kada tražite svoje čarape natrag, to nije igra i čarape nisu igračka. Naučit će da će im druge igračke donijeti vrstu pažnje koju žele", rekla je Kenner.

5. Cviljenje, žicanje i lajanje za pažnjom

Kenner kaže da su ova ponašanja školski primjer pravila "ako jednom upali, upalit će zauvijek". Lajanje je vrlo učinkovit način privlačenja pažnje, a čak i negativne reakcije vlasnika mogu ga dodatno pojačati.

Umjesto reagiranja, Kenner savjetuje potpuno ignoriranje lajanja. "To može biti teško i zahtijeva mnogo strpljenja", napominje. Ključ je u nagrađivanju mirnog ponašanja čim se ono pojavi. Kada psi nauče da tišina, sjedenje ili smirenost donose pažnju, ta će ponašanja postupno zamijeniti lajanje.

Ključ je u predviđanju

Kenner je zaključila da su pažnja vlasnika i sposobnost predviđanja ponašanja psa najvažniji alati u treningu. Predviđanjem situacija u kojima će pas vjerojatno iskoristiti priliku, i uklanjanjem te prilike prije nego što se ona pojavi, vlasnici svojim psima omogućuju da uspiju.

Psi ponavljaju ono što im se isplati. Kada mirno i prikladno ponašanje pouzdano vodi do onoga što žele, puno je vjerojatnije da će ga sami odabrati. Predviđanje takvih trenutaka ne samo da olakšava trening, zaključuje Kenner, već i jača komunikaciju i povjerenje između pasa i njihovih ljudi.