MAČKE su po prirodi radoznala stvorenja. S druge strane, ljiljani su iznimno popularni širom svijeta i često se mogu vidjeti u mnogim vrtovima, cvjećarnicama, vazama, teglama. Iako svojim veličanstvenim i mirisnim cvjetovima osvajaju mnoga srca, ljiljani su jako otrovni i predstavljaju ozbiljnu prijetnju za mačke.

Zapravo, cijela biljka je otrovna: stabljika, lišće, cvijet, pelud pa čak i voda u vazi. Ako pojede samo malu količinu lišća ili latica, poliže nekoliko zrna peluda sa svog krzna ili popije malo vode iz vaze, mački mogu otkazati bubrezi u roku 3 dana.

Toksin iz ljiljana koji pogađa samo mačke još uvijek nije identificiran, navodi FDA.

Psi, koji pojedu ljiljan, mogu dobiti manju uznemirenost želuca, ali ne dolazi do prestanka rada bubrega.

Rani simptomi trovanja kod mačaka uključuju smanjenje aktivnosti, slinjenje, povraćanje i gubitak apetita. Ovi simptomi javljaju se odmah, odnosno do 12 sati nakon trovanja. Znakovi oštećenja bubrega javljaju se od 12 do 24 sata nakon trovanja i uključuju pojačano mokrenje i dehidraciju. Prestanak rada bubrega događa se u roku od 24 do 72 sata, što dovodi do smrti, ako se mačka ne liječi. Rana intervencija veterinara može povećati šansu da životinja preživi. Međutim, ako liječenje počne 18 sati ili više nakon trovanja, mačka se uglavnom ne može spasiti.

Vrste ljiljana koje su najopasnije za mačke su:

• Lilium asiaticum
• Hemerocallis species
• Lilium longiflorum
• Lilium speciosum
• Lilium orientalis
• Lilium speciosum var. rubrum
• Lilium Stargazer – hibrid
• Lilium tigrinum ili lancifolium
• Lilium philadelphicum ili umbellatum.

Ako imate mačku, jer su ovi ljiljani toliko opasni za nju, najbolje je da ih ne unosite u kuću. Također, ne preporučuje se da ih sadite u vrtu, ako vaša mačka ide van ili ako susjedi imaju mačku koja ide van.

Ostale vrste ljiljana koje su jako otrovne za mačke i pse 

Đurđica i plameni ljiljan jako su opasni za mačke, ali i za pse.

Đurđica sadrži toksine koji izazivaju nepravilan rad srca, a koji može biti opasan za život ovih kućnih ljubimaca. Drugi simptomi trovanja uključuju povraćanje, dijareju i slabost.

Korijen plamenog ljiljana, ako ga pas ili mačka žvaču, može sadržavati dovoljno toksina da uzrokuje prestanak rada sustava nekoliko organa.

Manje toksični ljiljani za mačke i pse 

Kala i spatifilum (poznata i pod nazivom ljiljan mira) sadrže netopljive kristale kalcijevog oksalata (kristale koji nisu topljivi u vodi). Kada mačka ili pas zagrizu ili žvaču biljku, kristali se oslobađaju i iritiraju usta, jezik, grlo i jednjak. Znakovi se mogu odmah primijetiti, a uključuju dodirivanje njuške šapama (uslijed bolova u ustima), slinjenje, izlaženje pjene, cviljenje (mjaukanje), povraćanje ili dijareju. Simptomi obično nestaju sami. Problemi s disanjem zbog otjecanja usta i dišnih puteva mogu se javiti, ali su rijetka pojava.

Peruanski ljiljan sadrži toksine koji uzrokuju blage smetnje u želucu (povraćanje i dijareju) ako pas ili mačka progutaju veliku količinu ove biljke. Simptomi obično nestaju sami.

Odlazak veterinaru

Ako sumnjate da je vaša mačka pojela bilo koji dio ljiljana ili progutala njegov pelud ili da je pila vodu iz vaze u kojoj držite ljiljan, odmah nazovite svog veterinara. Ovisno o vrsti ljiljana, možda je potrebna hitna medicinska pomoć. Savjet je da se k veterinaru ponese ljiljan (ili da ga slikate telefonom). To će pomoći veterinaru da procijeni je li riječ o vrsti koja je visoko toksična ili ne.