GUBITAK kućnog ljubimca težak je za svaku obitelj, no postavlja se pitanje kako smrt jedne životinje utječe na druge ljubimce u kućanstvu. Iskustva vlasnika i veterinara pokazuju da životinje, osobito psi i mačke, mogu iskazivati primjetne promjene u ponašanju nakon smrti životinjskog suputnika, što mnogi tumače kao oblik žalovanja. Ove reakcije često su posljedica narušene rutine i gubitka socijalne veze, piše MSN.

Promjene u ponašanju

Vlasnici najčešće primjećuju da preživjeli ljubimac gubi interes za hranu, postaje letargičan ili spava više nego inače. Neki se počnu glasati češće ili neuobičajeno, dok drugi mogu djelovati tjeskobno i tražiti preminulog prijatelja po kući. Također su moguće promjene u socijalnom ponašanju. Životinja može postati neuobičajeno privržena vlasniku i tražiti više pažnje, ili se pak povući u sebe i izbjegavati interakciju.

Stav veterinara

Doktorica Mary Burch iz Američkog kinološkog kluba objašnjava da psi definitivno osjećaju gubitak. "Nije pogrešno pripisivati psima tugu ako smatramo da je zaista osjećaju", kaže ona i dodaje da su psi svjesni odsutnosti drugog psa s kojim su dijelili životni prostor. Njihova tuga nije identična ljudskoj, već je više povezana s prekidom druženja i promjenom unutar njihove društvene strukture.

Kako vlasnici mogu pomoći

Veterinari savjetuju vlasnicima da se usredotoče na pružanje stabilnosti. Ključno je održavati uobičajenu rutinu hranjenja, šetnji i igre jer predvidljivost životinjama pruža osjećaj sigurnosti. Važno je pružiti dodatnu pažnju i utjehu, poput maženja ili mirnih zajedničkih aktivnosti, ali bez forsiranja interakcije ako je životinja ne traži.

Također se preporučuje da se ne žuri s nabavom novog ljubimca. Preživjeloj životinji, ali i vlasnicima, treba vremena da se prilagode na novu situaciju. Ako promjene u ponašanju, poput dugotrajnog odbijanja hrane, postanu zabrinjavajuće, potrebno je potražiti savjet veterinara kako bi se isključili mogući zdravstveni problemi.

Treba li dopustiti oproštaj?

Jedno od pitanja o kojem se raspravlja jest treba li preživjelom ljubimcu dopustiti da vidi tijelo preminule životinje. Neki veterinari smatraju da to može pomoći životinji da shvati konačnost situacije i prekine s potragom za svojim suputnikom.

Doktorica Burch sugerira da takav postupak može pružiti neku vrstu zaključka. Ipak, ne postoji jedinstven odgovor i odluka ovisi o okolnostima i samim životinjama.

Na kraju, važno je zapamtiti da je svaka životinja individua i da će na gubitak reagirati na svoj način. Strpljenje i razumijevanje vlasnika ključni su za pomoć ljubimcu da se prilagodi životu bez svojeg prijatelja.