Herpes virus je iz roda varicellovirus i uzrokuje mačji virusni rinotraheitis, na koji otpada oko 50% virusnih infekcija gornjeg respiratornog trakta u mačaka te očne lezije. Mačji rinotraheitis febrilna je i vrlo zarazna bolest koja se najčešće pojavljuje iznenada, javlja se tijekom cijele godine s većom učestalošću u hladnijim mjesecima. 

 

Izvor infekcije je bolesna mačka. Postoje i klinički inaparentne infekcije (klinički nevidljive, bez prisutnosti simptoma) koje omogućuju neprimjetno širenje uzročnika. Virus se izlučuje iscjetkom iz očiju i nosa te slinom.

 

Bolest se očituje groznicom, slinjenjem, konjunktivitisom, obilnim iscjetkom iz nosa i očiju koji može začepiti nosnice i slijepiti očne kapke, hunjavicom, kihanjem i promjenama na prednjim dišnim prohodima, zbog čega mačke otežano dišu, ne jedu i gube na tjelesnoj težini. Ova bolest dovodi do poremećaja pulmonalnih obrambenih mehanizama, predisponirajući mačke za sekundarne bakterijske infekcije. Temelj terapije je održavanje prohodnosti dišnih puteva inhaliranjem mukolitičkih tvari, kako bi mačka mogla nesmetano disati.

 

Dehidraciju suzbijamo fiziološkom otopinom intravenoznim putem ili u lakšim slučajevima oralno rehidracijskim otopinama. Sekundarne bakterijske infekcije suzbijaju se antibioticima širokog spektra. Lokalno se primjenjuju antibiotske masti i kapi za oči. Isto tako je važna potpora imunološkom sustavu vitaminima A, B-kompleksom i vitaminom C. Mačići se cijepe u dobi od 8-9 tjedana, a potom se docjepljuju u dobi od 12 tjedana. Svake godine mačke se mogu docijepiti kombiniranom vakcinom koja osim za rinotraheitis pruža zaštitu i protiv panleukopenije i  mačje kalicivirusne infekcije (blaže respiratorne bolesti mačaka od rinotraheitisa). 

 

Calicivirus

 

Mačji kalicivirus ili feline calicivirus (FCV) je RNA virus koji pripada porodici Caliciviridae. To je najčešća virusna zarazna bolest gornjih dišnih puteva u mačaka koju prate simptomi dišnog sustava te ponekad artritis. Simptomi su slični srednje jakoj gripi te rijetko izazivaju ozbiljnije probleme i komplikacije. Najčešći problemi ili komplikacije se pojavljuju kod mladih mačića ili starijih ljubimaca. Uzročnik se izlučuje preko sline, iscjetka iz očiju i nosa, stolicom, mokraćom, a najčešće se i širi u okolinu direktnim kontaktom. 

 

Uzročnik je poprilično otporan na nepovoljne vanjske uvjete kao i dezinficijense. Klinička slika bolesti se najčešće pojavljuje u intervalu od 3-5 dana od trenutka ulaska uzročnika u organizam mačke. Bolest karakterizira iscjedak iz nosa, suzenje, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura, pojavljivanje ulkusa i otvorenih rana u usnoj šupljini. Ponekad može doći do otežanog kretanje i šepanja kao posljedica bolova u zglobovima i mišićima. Za ovu bolest nema neke specifične terapije. Koriste se antibiotici kako bi spriječili pojavu ili razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija te rehidracija. Velika važnost se pridodaje profilaksi. U svrhu profilakse se primjenjuje vakcinacija mačića u dobi od 8-9 tjedana te njihova revakcinacija u dobi od 12 tjedana. Vakciniraju se isključivo zdrave mačke jer u protivnom može doći do neželjenih efekata.