GRAN TURISMO je jedan od onih serijala koji iz nastavka u nastavak postavljaju nove standarde unutar industrije videoigara dok istovremeno djeluju kao vrlo specifičan i na momente staromodan pristup simulacijama vožnje koje je u današnje vrijeme vrlo teško pronaći na razini gdje se očekuje tehnički savršen spoj "šminke", simulacije i zabave za najšire mase.

Da ne bude zabune, GT7 izgleda spektakularno i mnogo je toga otvoreno novim igračima u potrazi za neobaveznom zabavom, ali prije biste ga strpali u kategoriju sa simulacijama formule nego igrama kao što je Forza Horizon.

No, to je upravo ono što vjerni fanovi i očekuju od franšize koja je sedmim nastavkom i nakon osam godina izbivanja proslavila četvrt stoljeća postojanja. Jedino je pitanje je li Polyphony Digital u tome uspio.

Povratak u dane ponosa i slave

Bogata povijest, ne samo Gran Turismo franšize već i automobila, ono je što je gotovo prenaglašeno u najnovijem nastavku koji na sve moguće načine želi probuditi vašu ljubav prema serijalu i "umjetnosti vožnje". Međutim, od samog uvoda u igru koji na trenutke u sjećanje priziva špicu neke HRT-ove povijesne drame do prilično "basic" i zastarjelog sučelja koje evocira neke daleko starije naslove, GT7 uspijeva pomiriti tradiciju i očekivanja modernih ljubitelja "ozbiljnih utrka".

Ipak, ono u čemu su bez ikakve sumnje uspjeli jest vratiti serijal koji su fanovi zavoljeli i u konačnici - koji su očekivali. Naime, GT Sport bio je odmak od klasične priče s naglaskom na multiplayeru. I premda bismo ga teško mogli nazvati promašajem, GT Sport jednostavno više nije bio ono što nas je oduševilo na prvom PlayStationu i što je dovedeno gotovo do savršenstva na PS2. Serijal je nakon toga dugo tražio svoje mjesto i svoj sljedeći veliki zalet, a to se na svu sreću dogodilo u sedmici koja je sve ono što smo htjeli i ponekad puno više od toga.

Ako ste fan od samog početka, GT7 vratit će vas u djetinjstvo, ali ni u jednom trenutku ne igra jeftino na kartu nostalgije. Polyphony Digital uzeo je sve ono što smo voljeli i uspjeli su to unaprijediti na niz originalnih načina koji će oduševiti stare fanove i pridobiti vojsku novih.

Kafić je zakon

Iako sam na prvi Gran Turismo potrošio mjesece još na prvoj "plejki", teško bih se mogao nazvati fanom koji je aktivno pratio serijal. Međutim, sedmica je vratila ono što me privuklo i to u prvom redu dodatkom koji mi je u teoriji zvučao nejasno da bi tek u praksi zasjao kao jedan od "najdobrodošlijih" dodataka novom naslovu.

Naime, radi se o Gran Turismo Cafeu, kafiću koji redovito posjećujete kako bi vam vlasnik ponudio nove zadatke, omogućio vam da se dokopate novih vozila, ali i upoznate se s time kako igra generalno funkcionira. I premda se čini kako bi to mogao biti višak za starije igrače, činjenica je da će svi pronaći dovoljno razloga da navrate u kafić. Ako zbog ničeg drugog, onda da se upoznate s poviješću automobila koje ste upravo uvezli u svoju garažu.

Inače, u igri postoji preko 400 modela auta i to je sasvim pristojna brojka, ali ono što djeluje super na papiru u praksi je osjetno manje jer postoji nekoliko verzija istih automobila, a mnogi će primijetiti da nedostaje jako puno novijih modela od kojih biste neke svakako očekivali u igri ovog tipa. No budući da nisam fanatični zaljubljenik automobila, ovo nisam doživio kao nedostatak, a nije teško pretpostaviti da će ta brojka s naknadnim proširenjima postajati sve veća i prijeći granicu od 2017. koju su tvorci igre iz nekog razloga postavili.

Ljubitelji "tjunanja" bit će oduševljeni

S čisto tehničke strane, Gran Turismo 7 izgleda fenomenalno. Često ćete se zateći kako kod pregledavanja snimke jednostavno zaboravite da gledate videoigru, a ne televizijski prijenos neke utrke. Naravno, GT je oduvijek imao zavidnu razinu fotorealizma, ali već u prvim trailerima bilo je kristalno jasno da će ovo biti vizualno spektakularno iskustvo i uz ray-tracing (koji se koristi u replay modu i animacijama vozila, ne i tijekom same vožnje) pregledavanje vožnje izgleda bolje nego ikad prije. Što je očekivano s obzirom na napredak tehnologije, ali ipak vrijedi spomenuti koliko fenomenalno izgleda.

Isto tako, ovo će biti tehnički savršeno iskustvo za one koji žele osjetiti razliku kod svakog, pa i najmanjeg modificiranja performansi vozila. Osjetit ćete svaku preinaku i promjenu, neovisno o tome radilo se o drugom automobilu ili vozilu u koje ste upravo ugradili neko poboljšanje.

Ovdje vrijedi spomenuti i DualSense kontroler na kojem osjećate svaku neravninu na terenu. Volan je i dalje najbolja opcija, ali nećete se osjećati zakinuto ako igrate koristeći isključivo kontroler. Haptički sustav drastično poboljšava iskustvo vožnje, ali dosta toga što su programeri ubacili vjerojatno ni nećete registrirati u žaru utrke. Osim toga, tu je i niz opcija koje će vam pomoći da ograničenja klasičnog kontrolera svedete na minimum.

Savršena proslava 25. rođendana

Glazba je predstavljena kao prilično bitan faktor u GT7 jer osim Music Replay moda koji replay opciju čini dinamičnijom, tu je i arkadni Music Rally koji funkcionira kao moderna verzija arkadnog klasika Out Run, ali umjesto sekundi, ravnate se prema taktovima pjesama i pravovremeno hvatate kontrolne točke. Nije revolucionarno, ali moglo je biti zabavno da pjesme nisu neoprostivo dosadne. Nisam ih uspio otvoriti sve, ali nisam bio ni posebno motiviran jer već druga vožnja ubija svaku želju za otkrivanjem sljedeće pjesme.

No, to je jedina veća zamjerka (iako, pomagači s kojima se susrećete na svakom koraku i koji vam se obraćaju isključivo kroz tekstualne poruke, također nisu najsjajniji trenutak), a većina ljudi ionako želi to klasično GT iskustvo koje je ovdje dovedeno do savršenstva.

Kad sve zbrojite i oduzmete, ovo je pun pogodak. Sve ono što smo voljeli u ovom je slučaju neusporedivo bolje ili barem na razini koju biste očekivali. Grafički predivna i podjednako otvorena za stare i nove igrače. Ovo je povratak u najbolje dane serijala i savršeno obilježena 25. godišnjica franšize.