TUNA iz konzerve jedna je od najčešćih namirnica u hrvatskim kuhinjama. Brza je, dostupna, relativno jeftina i lako se uklapa u razne obroke - od salata do sendviča i tjestenina. Često se doživljava i kao "zdrava opcija", no koliko je ta reputacija zaista opravdana? Odgovor, kao i obično, nije crno-bijel.

Nutritivne prednosti

Tuna iz konzerve bogata je proteinima, što je čini zasitnom i pogodnom za one koji žele kontrolirati tjelesnu težinu ili povećati unos bjelančevina. U prosjeku sadrži malo kalorija, osobito ako je konzervirana u salamuri ili vodi, a ne u ulju.

Osim toga, tuna je dobar izvor vitamina B skupine, posebno vitamina B12, koji je važan za živčani sustav i stvaranje crvenih krvnih stanica. Sadrži i minerale poput selena i fosfora, koji doprinose normalnom funkcioniranju organizma.

Još jedna često isticana prednost su omega-3 masne kiseline, poznate po pozitivnom učinku na zdravlje srca i krvnih žila. Iako ih konzervirana tuna ima manje nego svježa ili masnija riba poput lososa, i dalje predstavlja vrijedan izvor.

>> Salata od tunjevine i tjestenine

>> Pašteta od tune

Mogući nedostaci i na što treba paziti

Najčešća zamjerka konzerviranoj tuni odnosi se na sadržaj žive. Tuna je velika grabežljiva riba i tijekom života nakuplja teške metale, uključujući živu. Iako su količine u konzerviranoj tuni uglavnom unutar dopuštenih granica, pretjerana i česta konzumacija može predstavljati rizik, osobito za trudnice i djecu.

Drugi problem može biti sol. Mnoge konzerve tune sadrže znatne količine natrija, što može biti nepovoljno za osobe s povišenim krvnim tlakom. Iako postoje varijante s reduciranim udjelom soli, potrošači ih često zanemaruju.

Treba spomenuti i tunu u ulju - iako je okusom privlačnija, znatno je kaloričnija. Ulje u kojem se tuna nalazi često je rafinirano biljno ulje, koje nema posebnu nutritivnu vrijednost.

Zdrava, ali s mjerom

Tuna iz konzerve može biti dio uravnotežene prehrane, ali nije namirnica koju bi trebalo jesti svaki dan. Najbolji izbor je tuna u vodi ili salamuri s manjim udjelom soli, a preporuka je konzumirati je umjereno i kombinirati s drugim vrstama ribe.

Drugim riječima, konzervirana tuna nije ni čudesna superhrana ni prehrambeni neprijatelj - ključ je, kao i uvijek, u količini i pametnom odabiru.