AZIJSKIH je restorana u Zagrebu previše. Pitanje je vremena kad će ih biti više od stotinu ako ta crta već nije prijeđena. Azijskih je restorana u Zagrebu vjerojatno više nego roštiljarnica, i otprilike jednako kao i pizzerija.

I baš kao u slučaju roštiljarnica i pizzerija, većina zagrebačkih azijskih restorana ništa ne valja. U devedeset i više posto slučajeva zagrebački i hrvatski azijski restorani bave se preradom što jeftinijih, predugo zamrznutih sastojaka u generička jela, koja se često baziraju na azijskim verzijama Fanta i Vegete. No u Zagrebu, srećom, postoji manja, ali zaista ozbiljno dobra grupa azijskih restorana, koji isporučuju puno snažnih, hrabrih, čistih okusa i dobrih kulinarskih tehnika.

Na ovoj listi nema indijskih restorana jer oni pripadaju donekle drukčijem kulturno gastronomskom krugu. Nema ni nove verzije našeg svojedobno omiljenog Arigata, zato što moramo provjeriti kako restoran u Berislavićevoj kuha poslije promjene vlasnika.

1. Tekka, Radnička

Tekka je, dakle, bez ikakve konkurencije najbolji japanski restoran u Zagrebu i Hrvatskoj. Tekka je, bez ikakve konkurencije, najbolji fusion restoran u Zagrebu i Hrvatskoj. Tekka koristi vrhunske sastojke uključujući najbolju dostupnu masnu tunu, japanski wagyu i pravi kavijar. Tekka se značajno poboljšala u fusion segmentu; neki smo dan ondje ručali odličan biftek s glaziranim pastrnakom i dikselom od shiitakea.

Nadalje, u tom yum su umjesto šampinjona počeli stavljati shiitake. Nigiri se ne može uspoređivati ni s jednim drugim u Hrvatskoj. Vinska je lista nažalost blijeda u usporedbi s fenomenalnom hranom, premda sadrži nekoliko jako dobrih vina, od jeftinog i finog šampanjca Allart do veličanstvenih Sutorovih Chardonnaya.

2. Izakaya, Selska

Izakaya je jedan od najpunijih restorana u Zagrebu, negdje u rangu Carpaccia. Izakaya pokazuje da se njen vlasnik Davor Bienenfeld dosta nepogrešivo razumije u ugostiteljstvo.

Izakaya isporučuje niz malih i malo većih jela uključujući opsežnu selekciju sushija, po vrlo privlačnim cijenama. Jelovnik se u redovitim vremenskim razdobljima mijenja i stilski nadopunjuje. Izbor vina može biti izvrstan, a mladi Izakayin sommelier zna neobično mnogo o velikim svjetskim vinima poput butelja španjolske Lopez de Herredie.

3. Nomu, Teslina

Nomu je po mnogočemu prvorazredan. Nomu priprema nigiri s vrhunskom, luksuznom, raskošno masnom kobe govedinom. Nomu koristi najbolju masnu tunu. Nomu kuha sjajnu juhu od rakovica, dok je gyoza s trganom govedinom vjerojatno najslasnija u gradu. Nomu ima ambicioznu vinsku listu s barem pedesetak vina na čaše. Ipak, Nomu nikad nije uspio stvoriti pravu restoransku atmosferu. Nomu, s obzirom na kvalitetu sastojaka i kuhanja još ima prostora za napredak. 

4. Asia, Nova Ves/Zvijezda

Glavni restoran gospođe Chen i dalje peče najbolju hrskavu patku i kuha najukusniji dim sum u Zagrebu. I druga jela znaju biti prilično dobra, osobito ona od velikih kozica i škampa. Servis varira, vinska je lista na donjoj granici korektnosti, cijene su neobično niske za tako velike porcije dobre hrane, dok bi terasu zaista trebalo bar malo uljepšati.

5. Torikaya, Petrinjska

Torikaya je uzorni primjer azijskog street fooda u strogom centru Zagreba. Mala jela poput marinirane tune zaista su dobra. Gyoze su prvorazredne, a porcije ramena obilne. Servis zaslužuje čistu četvorku, katkad i više. Vinska se lista u zadnje vrijeme nerazumljivo pokvarila: apsurdno je da masovno popularni restoran na karti nema ni jednu malvaziju, najpopularnije hrvatsko restoransko vino, ali zato toči neki trećerazredni slavonski rizling.

6. Matsu, Domobranska

Matsu je u godinu i pol dan dramatično napredovao. Voditelji i kuhari Matsua razumjeli su, poslije prvih posrtanja, da azijska hrana ne smije biti bezokusna. Azijska je hrana sva o začinima. Pa sada Matsu kuha jedan od najkarakternijih tom yum kha u Hrvatskoj.

Sushi je veoma dobar s obzirom na široko dostupnu cijenu, curry je također dobio na ekspresivnosti. Matsu, koji šampionski posluje, uskoro uvodi i black cod, sastojak koji je dosad bio rezerviran za skupe azijske restorane poput Tekke i Takenoka.

7. Soi Fusion, Ilica

Soi Fusion, kao i Izakaya, i Torikaya i Tori, potekao je iz sve opsežnijeg i autentičnijeg gastronomskog repertoara Vida Nikolića, najvažnijeg hrvatskog azijskog chefa. Vid Nikolić već godinama nije u Soi Fusionu, no hrana je jednako opaka i bliska autentičnoj Aziji. Neki oduševljeni gosti kažu da je još originalnija nego ranije.

8. Yezi, art’otel, Petrinjska/Amruševa

Yezi je spektakularno uređen. Yezi kuha niz preautentičnih dim suma za zagrebačku publiku, pa neki stalni restoranski gosti koji se nikad nisu susreli s takvom hranom pričaju da Yezi ne valja. Naprotiv, Yezi je gastronomski i veoma, veoma dobar (ne računamo li bedastoće poput dim suma s tartufima), a neka jela podsjećaju na manje poznate azijske kuhinje, poput tajvanske.

Yezi nažalost ima jednu od najgorih vinskih karti među svim skupljim restoranima u Zagrebu. Konobari u baru čiji je cijeli jedan dio otvoren kao čajana s vrhunskim čajevima, barem u prva dva mjeseca otkako se hotel otvorio nisu uspjeli svladati osnove kuhanja čaja, što je posebno kritično u slučaju plemenitog i vrlo skupog gyokura koji drže. Kokteli su načelno preslatki.

9. Tori Street Food, Trg Ivana Kukuljevića, Špansko

Tori je kvartovski fusion street food lokal chefa Vida Nikolića. Tori je sasvim bazičan, s odličnom hranom i jako vjernom i brojnom publikom. Tori priprema gyoze, tempure, katsu, poke i ramen, sve po vrlo prihvatljivim cijenama. Pića su nažalost prilično marginalizirana.

10. Pink Pig, Branimirova

Pink Pig nije otvoren za javnost. Ne možete ušetati i večerati u Pink Pigu. Morate se najaviti. Vlasnica, Japanka Maki Nagayoshi, reći će vam kad možete doći i što možete jesti. Morate platiti u cashu, negdje oko 50 eura. Meni sadrži pet sljedova pravih domaćih japanskih jela, plus desert. Hrana je fenomenalna. Pića su grozna.

11. Saralee’s Thai Street Food, Iblerov trg

Ovo, svi znamo, nije restoran nego kiosk. Međutim, ispred kioska gospođe Saralee već se godinama stvaraju dugi redovi, pa bi bilo nepošteno i bedasto izbaciti njen mirisni kiosk s liste najboljih mjesta za azijsku hranu u Zagrebu.

Začinske kombinacije gospođe Saralee brutalno su autentične: svako tko je ikad posjetio tržnice u Bangkoku može svjedočiti u njenu korist. Prava je šteta što gospođa Saralee ne želi otvoriti pravi restoran.

Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.