TRENING natašte ili fasted training posljednjih je godina postao popularan trend, posebno među rekreativcima koji žele brže izgubiti masnoću. Ideja je jednostavna: ako tijelo nije dobilo hranu, prisiljeno je koristiti potkožno masno tkivo kao izvor energije. Zvuči logično, i doista, pojedina istraživanja potvrđuju da jutarnja tjelovježba prije doručka može povećati korištenje masti kao goriva.

No, prije nego napravimo zaključak i pohrlimo napraviti intenzivan trening bez hrane treba uzeti u obzir nekoliko činjenica. Iako tijelo natašte može brže posegnuti za mastima, to ne znači nužno i brži gubitak masnog tkiva na duže staze. Dio naših istraživanja pokazuje da rezultat, ukupno izgubljena masnoća, često ostaje sličan bez obzira trenira li se prije ili nakon obroka. Drugim riječima, metoda može funkcionirati, ali nije univerzalna niti magična.

Zašto u nekim situacijama ipak treba izbjegavati trening na prazan želudac?

Kod intenzivnih treninga snage, intervala, HIIT treninga i sličnog vježbanje na prazan želudac može dovesti do pada razine šećera u krvi, što kod određenog broja ljudi uzrokuje vrtoglavicu, slabost, mučninu i smanjenu koordinaciju. To može kompromitirati kvalitetu treninga, ali i povećati mogućnost ozljede, posebno tijekom zahtjevnijih aktivnosti ili rada s opterećenjem. Ako tijelo dulje vrijeme nema adekvatan izvor energije, može doći i do razgradnje mišićnog tkiva, što je suprotno ciljevima većine vježbača.

To ne znači da fasted trening treba potpuno odbaciti, samo da ga treba koristiti pametno. Lagana do umjerena aerobna aktivnost, šetanje, istezanje, lagano bicikliranje ili lagano trčanje natašte može biti prihvatljiva opcija, osobito za osobe koje se pritom osjećaju dobro. No za intenzivne intervalne treninge i trening snage, barem kratki obrok prije vježbanja uglavnom donosi bolji rezultat i veću sigurnost. Čak i jednostavna opcija poput banane, jogurta ili manjeg proteinskog shakea dovoljna je da spriječi pad energije bez opterećivanja probave.

Nemojte slijepo pratiti trendove

Zaključno, trening na prazan želudac može biti jedan od alata u procesu gubitka masnoće, ali nije optimalan za svakoga niti prikladan u svakoj situaciji. Najbolji pristup ostaje individualiziran: potrebno je uzeti u obzir osobne ciljeve, razinu treniranosti, vrstu aktivnosti i kako se pojedinac osjeća tijekom i nakon takvog treninga. Slušanje vlastitog tijela i razumijevanje fizioloških procesa kao i savjetovanje sa stručnom osobom uvijek su sigurniji izbor od slijepog praćenja trendova, koliko god privlačno oni zvučali.