"Ova momčad Bayerna ima dovoljno kvalitete za osvajanje Lige prvaka", izjavio je prije gostovanja Bayernov predsjednik Karl-Heinze Rumenigge.

 

Ali bavarskog giganta razbio je najbolji katarski klub sa sjedištem u Parizu i pokazao mu koliko je Bayern daleko od statusa koji mu pripisuje njegov velikan.

 

Isti čovjek prije mjesec dana, usred razbacivanja gazde PSG-a i katarskog emira, šeika Tamima bin Hamad Al Thanija, sa stotinama milijuna na samo dva igrača, najskupljeg i drugog najskupljeg u povijesti, ogorčeno je poručio kako "Bayern odbija sudjelovati u plaćanju bezumnih cifri za nogometaše".

 

 

Na Parku prinčeva navijači Bayerna također su ljutito reagirali na drugi financijski bezobrazluk beskrajno bogatih Katarana. Preko cijelog kaveza koji su im domaćini udijelili podigli su poruke na kojima je pisalo: "75 eura za ulaznicu? Nismo Neymar. Cijene ulaznica moraju biti razumne."

 

Kakvo je to vrijeme došlo kada čelnici najbogatijeg njemačkog kluba, poznatog po raskošnom plaćanju, te tome da svakog konkurenta koji mu priprijeti u Njemačkoj "ubije" kupnjom njegovih najboljih igrača, u pravedničkom gnjevu pozivaju na razumno plaćanje i fer igru na tržištu?

 

Katarski emir i gazda PSG-a nema takvih etičkih problema, niti se opterećuje s pizdarijom zvanom "financijski fair-play". On grabi i grabit će dokle kod može, a to je beskrajno puno, samo kako bi kupio ono što se stvara desetljećima. Status i trofeje.

 

 

PSG nema tradiciju Bayerna, Reala, Uniteda, Milana ili Juventusa. Ali njegovog gazdu ni ne zanima prošlost. Zanimaju ga samo dvije navedene stavke. Status najbogatijeg kluba kojim privlači sve one kojima nije cilj igrati za drevne europske velikane, nego za onog koji im je spreman platiti najviše. Te trofeje kao logičan slijed nakon što se momčad nakraca najboljim svjetskim igračima. Tako će napokon postati najbolja na svijetu i nitko mu onda neće nabijati na nos što nije prije pola stoljeća osvajao Kup europskih prvaka.

 

PSG je projekt kojeg zanima isključivo budućnost i sadašnjost. A sadašnjost je takva da svi na konzolama igraju s PSG-om. Jer je njegov trio MCN pomodnim, uniformiranim, površnim klincima, koji ne razbijaju glavu glupostima kao što je nogometna tradicija ili fair-play, daleko zanimljiviji od više nepostojećeg Barceloninog MSN-a ili starog i demodiranog Realovog BBC-a. 

 

Suvremeni konzumenti modernog nogometa uživaju u tome da stvarni nogomet postaje zastrašujuće (mada će oni reći "fascinantno") sličan onom na videoigrama, upravo zahvaljujući klubovima-čudovištima poput PSG-a ili Manchester Cityja, koji se razbacuju milijardama i gomilaju desetke vrhunskih nogometaša, kao što to rade neambiciozni igrači nogometnih simulacija nakon što krekiraju igricu tako da imaju neograničen budžet u klubu kojeg vode.

 

Mbappe doista u stvarnom životu i nogometu dribla i probija, Neymar dodaje, a Cavani zabija nestvarno dobro kao na videoigri, pokazali su nam to dok su se poigravali s Bayernom. Jer gledajući kako igrači peterostrukog europskog prvaka ni pogledom ne mogu ispratiti 18-godišnjeg Mbappea, činilo nam se kao da su događaji na ekranu ubrzani 'mode' nogometne simulacije, a ne razvoj događaja u stvarnom vremenu i na stvarnom terenu. 

 

 

PSG je nogomet podigao (ili spustio) na razinu virtualnog zahvaljujući tome što je na sjajnu trojku potrošio preko 500 milijuna eura. Samo za njihove odštete platio je 65 (Cavani), 222 (Neymar) i 180 (Mbappe) milijuna eura. Nestvaran iznos, pa onda nije čudno da igraju tako nestvarno dobro.

 

Tako je PSG zavladao svijetom konzola i simulacija jer sada svi igrači s kauča žele zabijati s tako popularnim, friškim i ubojitim trijom, čiji se članovi k tome sjajno nadopunjuju performansama u igri.

 

 

PSG, uvjerili smo se i protiv Bayerna, jednako tako hara i stvarnim nogometom. Uostalom, simulacije postaju sve vjernije kopije stvarnosti, do te mjere da se i u slučaju savršenog PSG-ovog trija može postaviti pitanje: Kopira li tu fikcija stvarnost ili je priča obrnuta?

 

Jer do ove utakmice mislili smo da je samo u igrici moguće da momčad koja ima 18 kornera, 16 udaraca na gol i 62 posto posjeda lopte završi onako razvaljena. Ili da raspoređena u 4-3-2-1 potpuno blokira suparnikovu vezu, ali onda je suparnik ubije kontrama. 

 

 

Ancelotti je pri tome pomogao Emeryju, jer se ponašao kao kompjuter namješten da protiv početnika igra najnezahtjevnije. Sam sebi oslabio je obranu neigranjem Hummelsa i Boatenga i tako u zadnjem redu ostao bez čvrstine, a zato što dominaciju iz prvog poluvremena na sredini nije pretvorio u golove, zaslužan je njegov spori napad. Tamo pak bilježimo još jedan autogol Bayernovog trenera; sam sebi odsjekao je krila neigranjem Riberyja i Robbena. 

 

 

Dani Alves prvim golom PSG-a došao je do rekordnih ofenzivnih brojki u LP-u za nekog igrača zadnje linije: sedam golova i 12 asistencija. Cavani je u desetoj utakmici ove sezone zabio deseti gol, a Neymar je u 42. utakmici u LP-u sudjelovao kod 40. gola (23 zgoditaka i 17 asistencija) u natjecanju. Ako ove brojke, Mbappeovi nestvarni turbo brzi prodori i ono njegovo "lomljenje" Alabe driblingom prije trećeg gola gostiju, nisu brojke i potezi iz videoigre, e onda stvarno...

 

Ipak, za dozu realnosti suvremenog vrhunskog nogometa, satkanog od teatralnosti, licemjerja i glume, pobrinule su se najveće zvijezde PSG-a. Zadnja dva tjedna cijeli svijet pratio je svađu Cavanija i Neymara oko izvođenja penala i slobodnjaka, koja je zamalo prerasla u tučnjavu nasred terena tijekom francuskog derbija. Ova utakmica čekala se s velikim zanimanjem da se vidi kako će sada njih dvojica funkcionirati, nakon što se sukob preselio u svlačionicu i poslije kojeg Cavani i Neymar nisu popuštali. 

 

 

I protiv Bayerna smo imali što vidjeti: Neymar u 32. minuti, nakon što Cavani postiže gol, čeka da se prva grupa čestitara makne od njega, kako bi ga zagrlio tako da svi vide. Cavani mu se odužio u 50. minuti. Ney je tada promašio veliku priliku, a El Matador doletio je do njega i tješio ga zagrljajem.

 

E to je bilo gore, umjetnije i nerealnije od svega nabrojanog te tužnije od toga što smo gledali. Početak nove nogometne ere, tako što je carstvo stvarano 117 godina, srušeno je jednim udarcem emirata koji je za tri ljetna tjedna i 400 milijuna eura kupio dva igrača.