Foto: Index 

OSTALO je tek desetak dana do početka sezone, a Dinamo ne izgleda, barem ne na papiru, ništa bolje od prošle sezone kada je doživio najveći rezultatski debakl u posljednjem desetljeću. Pojačanja treba u gotovo svim linijama, kao i puno dublju klupu, ali ovo su najkritičnije pozicije u modrom kadru. Postoji nekoliko HNL igrača koji bi mogli pokrpati te rupe i dati prijeko potrebne nove krvi u svlačionici.

Stoper

Premda se Dinamo pojačao Rrahmanijem i očekuje se puno veća rola Leškovića u ekipi, dojam je da je Dinamo i dalje tanak u zadnjoj liniji, barem kvalitetom. Ružno zvuči, ali najveće pojačanje je odlazak Schildenfelda. Izrazito profinjenom stoperu koji je u svoje vrijeme bio klasa već neko vrijeme tromost i sporost sve češće dolaze do izražaja, posebno u onim trenucima i utakmicama u kojima Dinamo nastoji držati linije visoko, pa mora braniti veći prostor iza svojih leđa. Iza njega je  najslabija sezona u čitavoj karijeri. Od potencijalnih pojačanja iz domaće lige prvi na pamet pada Stefan Ristovski. Rijekin branič bio jedan je od najboljih igrača lige u prošloj sezoni. Iako je najbolje partije odradio na desnom beku, izrazita motoričnost i igračka inteligencija mogu ga činiti vrlo korisnim stoperom.

U najgoru ruku, Dinamo bi dobio izuzetno dobrog desnog beka i cijeli niz mogućih varijacija na svoju početnu ideju i dodatnu fleksibilnost u igri. S njim u postavi bi Cicinih neuspješnih 3-5-2 s početka sezone imalo više smisla jer bi sada Dinamo uz liniju terena imao opasnog igrača. Odlaskom Šituma, ta pozicija je dodatno oslabljena. Drugi, puno dostupniji izbor je Nikola Katić. Hercegovac je odigrao sjajnu sezonu i s 20 godina je i dalje veliki talent. Budući da igra u Slaven Belupu, Dinamo bi mogao za mali iznos dobiti vrlo solidnu zamjenu, što je posebno bitno s obzirom na igru na trima frontovima te medicinsko-kondicijske deficite koje je Dinamo pokazao kada mora izdržati takav tempo. Osim toga, Katić je drugi dio sezone odradio na zadnjem veznom i tu je bio barem podjednako dobar, a radi se o idućoj deficitarnoj poziciji.

Zadnji vezni

Najveće Dinamovo pojačanje trebao bi biti Arijan Ademi, ponajbolji Dinamov igrač u zadnjih 5-6 godina. Ili barem najkonstantniji. Ipak, vraća se tek u listopadu kada je dobar dio Dinamove sezone, one europske, već odlučen. Mlada vezna linija pokazala je pri kraju prvenstva da itekako ima vatre, ali im kronično fali discipline u igri koja se najefikasnije rješava postavljanjem čovjeka koji bi mogao odrađivati "prljavi“ posao. Lokomotivin Ivan Šunjić još uvijek je mlad, ima odlične fizičke predispozicije, a protekle sezone dokazao je da je spreman za veći izazov i potvrdu da može igrati na višem nivou od sredine HNL-a. Pa ako je prednji red Lokomotive najpoznatiji zbog statističkih kategorija, Šunjić je vjerojatno njihova najbitniji igra, "ljepilo“ ekipe koje povezuje redove u kompaktnu obrambenu cjelinu.

Playmaker

Dinamo u vezi ima hrpu igrača koji su mladi, potentni, dobri u driblingu i mogu stvoriti višak. Ipak, danas je u nogometu (zapravo je oduvijek to vrijedilo u većoj ili manjoj mjeri), izrazito bitno imati razigravača, nekoga tko može iz sredine terena kontrolirati igru i nuditi se kao opcija preko koje bi se lopta prenosila s jednog na drugi kraj terena smisleno. Portugalac Machado koji je pompozno najavljen nije u ovom segmentu igre radio razliku ni na domaćim pašnjacima. Teško je naći igrača u HNL-u koji kreira iz dubine terena i vodi ritam igre, ali najbliže tome je Luka Ivanušec. Lovro Majer izrazito je perspektivan i kreativan igrač, ali iako više voli igrati bliže suparničkom šesnaestercu, bio bi veliko osvježenje za ovu ekipu. Osam asistencija prošle sezone u Lokomotivi koja je igrala grozno veći dio sezone poprilično je impresivna brojka.

Napadač

Očito je kako Dinamo više ozbiljno ne računa na Angela Henriqueza. Nadređen mu je Armin Hodžić koji je sjajan finišer. Ali je – "samo“ to. Dinamo na toj poziciji treba čovjeka i koji je sposoban dati svoj defenzivni doprinos, posebno u europskim utakmicama, kada se obrana ne može baš nikako igrati s igračem manje. Hodžić premalo sudjeluje u igri – čovjek je devetka sada već pomalo zastarjela kova. Dinamu treba napadač koji bolje povezuje redove i koji se može povući na poziciju spojke onda kada se igra bez klasičnog ofenzivnog veznog, posebno što je ključ Dinamova napada razigrati Soudanija, njihova najopasnijeg igrača. Jednom kada je sredina terena barem solidno blokirana, Alžirac ostaje usamljen i bez ikakve opcije za suradnjom – priliku za kombinacije ne dobiva ni od veznih igrača, ni od bekova, niti od napadača i radi jako puno za relativno malo rezultata.

Povratkom Fernandesa još je veći naglasak na krilnim pozicijama – i dok je u HNL-u možda i dovoljno imati nekoga tko će realizirati prednost koju oni stvore, za Europu treba napadač koji ih može razigrati ili im barem svojim kretnjama otvoriti prostor, što Hodžić slabo radi jer je većinu vremena usidren ispred šesnaesterca. Najbolji izbor vjerojatno je Mirko Marić kojeg nisu trebali pustiti u Videoton. U prosjeku je oduzimao jednu loptu na suprotnoj polovici, uzimao dvije "slobodne lopte“ na tuđoj polovici i bio uspješan u čak 35% napadačkih i 42% obrambenih duela, što su daleko najbolje brojke u ligi. Usput je stvarao malo manje od dviju šansi na utakmici i pokazao širok repertoar sposobnosti. Marko Kolar možda je po profilu igrač koji najviše odgovara tom opisu, ali pitanje je koje su njegove granice i gdje mu je igrački plafon. Stoga je najbolja opcija možda ona najkonzervativnija – Ejupi nije igrač koji će se u obrani bacati na glavu, ali osim neosporne kvalitete u završnici napada, mnogo je mobilnija verzija od momentalne Dinamove devetke.

Ovo je u ovom trenutku vjerojatno najbolje što HNL može ponuditi Dinamu, uzimajući u obzir godine, perspektivu, talent, potrebu za konkretnom ulogom u ekipi i realnost transfera (Ristovski i Bradarić kao igrači prvog konkurenta vjerojatno su van gabarita, kao i igrači rivala s Poljuda koji izbjegavaju značajniji međusobni kontakt). Medijska naklapanja guraju Dinamo ponovo prema stranim egzotičnim tržištima i igračima apsolutno nepoznatima domaćoj javnosti, od kojih tek rijetki opravdaju očekivanja.