Foto: Getty Images, Index

NOVINARKE portala Balkan Insight Tihomira Doncheva i Anne-Laure de Chalup u nedavnom članku izvještavaju o rastućoj popularnosti turizma povezanog s Titovom vladavinom. U nastavku prenosimo dijelove njihovog članka.

"Turisti danas u Srbiji mogu razgledati prošlost iz vremena Jugoslavije vozeći se u automobilu iz toga doba, poznatom Yugu. Jugo-tura obuhvaća sve, od stare tržnice iz razdoblja "Kraljevine Jugoslavije" do Titova mauzoleja u "Kući cvijeća".

Milica Ilinčić, upraviteljica beogradskih tura, kaže da su strani turisti većinom iznenađeni kada čuju da je socijalizam bio razdoblje napretka, jer većinom komunizam doživljavaju negativno. Jugo tura ih stoga vodi na simbolična mjesta boljitka, npr. do hotela Jugoslavija, koji je 1999. godine bombardirao NATO, ili Sava centra, primjera modernističke arhitekture.

Ilinčić kaže da je primijetila da su strani turisti većinom zainteresirani za automobil Yugo i zgrade, dok domaće posjetitelje više zanima zadnja postaja na turi, Titov grob i soba s poklonima koje je Tito dobio od drugih svjetskih vođa u Muzeju povijesti Jugoslavije".

U bunkeru

"Izgleda da jugonostalgični turizam postaje novi trend, pa je tako Titovo protunuklearno sklonište u malom bosanskohercegovačkom gradu Konjicu isto postalo turistička atrakcija. No, u njemu se nalaze i brojne umjetničke instalacije, poput natpisa "materijalna vrijednost lijenosti“, što je otklon od usredotočenosti na Tita - zbog čega neki mještani negoduju.

Turistička vodičkinja Lamija Rizvanović ima posebnu turu za ljude koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji na kojoj pjevaju partizanske pjesme i plešu.

Unatoč umjetničkim radovima, Tito je ipak svugdje: posvećena mu je cijela soba i sve je puno njegovih fotografija u različitim izdanjima. Rizvanović kaže da je najveći broj posjetitelja iz Slovenije, koji su, prema njezinu mišljenju, najviše jugonostalgični".

Rekonstruirani Jugodom

"Gostinjska kuća Jugodom u Beogradu uređena je točno kao stan iz doba Jugoslavije. Vlasnik Mario Mijaković pažljivo je skupljao predmete i namještaj iz prošlosti tako da je sve unutra "napravljeno u Jugoslaviji", od TV-a koji služi kao noćni ormarić do postera pop ikona poput Lepe Brene na zidu.

Posjetitelji koji dolaze ovamo iz cijelog svijeta nisu toliko jugonostalgični, koliko se dive retro ugođaju. Miloš Ničić, predavač kulturnih studija na sveučilištu u Beogradu i prijatelj vlasnika, kaže da je u tom prostoru nešto egzotično, ali i primjećuje da "jedinstvenost lokalne baštine" ima potencijal privlačenja turista i pretvaranja interes za prošlost u zaradu".

Ponuda i potražnja

"Ničić kaže da je potražnja za predmetima povezanim s Titom promijenila turizam na Balkanu. I u Zagrebu i u Sarajevu postoje trgovi s njegovim imenom koji su jako posjećeni, zgrade izgrađene nakon Drugog svjetskog rata kao dom za izbjeglice posebno privlače pažnju stranih turista, a Dunavom često plove stariji američki turisti.

Dodaje i da je Tito bio pop ikona još dok je bio živ, a bivši američki predsjednik Ronald Reagan pozdravio ga je kao jednog od najvećih vođa.

Neke su bivše članice Jugoslavije više, poput Srbije i BiH, a druge manje jugonostalgične, poput Hrvatske. Kada postoje podijeljeni osjećaji, često se ono loše nastoji zanemariti.

Ničić ne vidi ništa loše u tome da se zaradi na povijesti, ali upozorava poduzetnike da trebaju nastojati prikazati realna zbivanja, a ne Tita prikazivati samo kao junaka ili zločinca. Ilinčić se s time slaže i kaže da je potrebno biti objektivan, pa se tako jugonostalgija može iskoristiti za ostvarivanje prihoda", zaključuju Doncheva i De Chalup.